Dosadašnja štedno-kreditna zadruga «Privrednik» preslaba je da zadovolji potrebe projekata obnove, procjenjuju poznavatelji.
«Zahtjevi sa terena za kredite tri puta su veći od sadašnjih mogućnosti štedno-kreditne zadruge «Privrednik» i osnivanje banke je nužnost,» kazao je za naš radio predsjednik skupštine štedno-kreditne zadruge, Nedjeljko Višnjić. Prilika da se to napravi bez prevelikih ulaganja nađena je u zakonskoj obavezi da se sve štedno-kreditne zadruge pretvore u banke ili ugase do 1. ožujka, a potrebni osnovni kapital je osam milijuna kuna, odnosno nešto preko milijun eura:
«Zahtjevi sa terena za kredite tri puta su veći od sadašnjih mogućnosti štedno-kreditne zadruge «Privrednik» i osnivanje banke je nužnost,» kazao je za naš radio predsjednik skupštine štedno-kreditne zadruge, Nedjeljko Višnjić. Prilika da se to napravi bez prevelikih ulaganja nađena je u zakonskoj obavezi da se sve štedno-kreditne zadruge pretvore u banke ili ugase do 1. ožujka, a potrebni osnovni kapital je osam milijuna kuna, odnosno nešto preko milijun eura:
«Zakon vam daje šansu da preoblikujete štedno-kreditnu zadrugu u banku sa osam miliona kuna. To je temeljni kapital. Ali da bi mogli biti jedna suštinska ekonomsko-financijska institucija, potrebno je još barem toliko novaca, znači oko 16-17 miliona kuna.»
Štedno-kreditna zadruga «Privrednik» bila je osnovana 1990. godine i sve ovo vrijeme funkcionirala je kao svojevrsna kasa uzajamne pomoći koja je davala kratkoročne kredite sa vrlo malim kamatama za preživljavanje. Višnjić je na čelu skupštine zadruge posljednjih osam godina i kaže kako je zadruga u nekoliko navrata preživjela usklađivanje sa zakonom isključivo zahvaljujući financijskim «injekcijama» Srpske pravoslavne crkve. Međutim, treba krenuti dalje, kaže Višnjić:
«Mi sada imamo, mjesečno, tri puta više zahtjeva za kredite na području od posebne državne skrbi. To znači da ljudi žele da se revitaliziraju i da imaju nekakve svoje ekonomske projekte, koji su uslov njihovog opstanka i ostanka na tom području. Naš temeljni kapital je trenutno premalen. Napravili smo istraživanja na terenima i došli smo do spoznaje da je nužna jedna takva finansijska institucija.»
Preko buduće banke išla bi sredstva hrvatske vlade namijenjena za povratak Srba, obnovu i gospodarski razvoj povratničkih sredina sukladno sporazumu vlade i Samostalne demokratske srpske stranke, članice vladajuće koalicije. Uz to, buduća bi banka davala garancije za pokretanje poduzetničkih projekata i osiguravala stipendije za školovanje potrebnih struka. Vojvođanska vlada najavila je da će pomoći pokretanje banke sa 45.000 eura za nabavu poslovnog softwarea, ali inicijatori – Srpsko narodno vijeće, Štedno-kreditna zadruga «Privrednik» i Srpsko privredno društvo «Privrednik» – u kontaktima su i sa ostalim potencijalnim financijerima i dioničarima:
«Prvi mart je formalni rok Narodne banke Hrvatske. Međutim, ukoliko mi podnesemo da samo u mogućnosti realizirati taj projekat, rok se kreće od šest do dvanaest mjeseci. To je veliki, ozbiljan i zahtjevan projekat za našu zajednicu. Zato očekujemo da će nam, prije svega matična država, a onda i drugi, finansijski sposobni dioničari koji bi ušli u tu banku, omogućiti da se to realizira.»
Iako su inicijatori formiranja nove banke institucije srpske zajednice u Hrvatskoj, Višnjić naglašava kako to ne bi bila banka sa etničkim, nego sa komercijalnim predznakom:
«Mi smatramo da je ovo dramatično bitan iskorak srpske zajednice u Hrvatskoj – da napravi jednu finansijsko-ekonomsku instituciju koja će biti na usluzi ne samo građanima srpske nacionalnosti. Pokušaćemo opstati na tržištu kao jedna finansijska institucija po svim referencama koje zakon i kriteriji tržišta donose.»
Kako nam je rečeno, buduće dioničare traži se među gospodarskim subjektima i u Hrvatskoj i u Srbiji. Ovakva inicijativa nije bez presedana. Još koncem 19. stoljeća osnovana je u Zagrebu Srpska banka, koja je u prvim godinama 20. stoljeća, sa gotovo 7.000 dioničara, postala druga banka po snazi u Hrvatskoj. Imala je podružnice u brojnim gradovima Hrvatske i Vojvodine, među dioničarima u prvim desetljećima postojanja bili su i kipar Ivan Meštrović i znanstvenik Mihailo Pupin, a ugašena je uspostavom NDH 1941. godine.
