Najavljuje se da će parlament na prvoj narednoj sjednici 5. februara konstatovati ostavku, te da će predsjednik države Filip Vujanović i formalno predložiti mandatara za sastav Vlade sredinom februara. No, s obzirom da se ostavka premijera dogodila u sred predsjedničkog izbornog procesa, otvorila je i pitanje da li aktelni šef države Filip Vujanović ima pravo da predloži novog mandatara?
Predsjednik opozicionog Pokreta za promjene, ujedno i predsjednički kandidat Nebojša Medojević, nakon ostavke premijera Željka Šturanovića koja automatski znači i pad Vlade, otvorio je dilemu da li predsjednik Filip Vujanović na kraju mandata ima ustavni kapacitet da imenuje novog mandatara. Medojević je to obrazložio osjetljivim političkim trenutkom u kojem su već raspisani predsjednički izbori zbog čega, po njegovom sudu, Vujanović nema legitimitet ni ustavni kapacitet da predlaže novog premijera. Sudeći pak prema mišljenju pravnih stručnjaka ustavni kapacitet Vujanovića da imenuja mandatara nije sporan. Bivši sudija Ustavnog suda profesor Blagota Mitrić:
"Prema Ustavu Crne Gore, u novonastaloj situaciji kada premijer podnosi ostavku i kada istovremeno ta njegova ostavka znači ostavku Vlade, onda postoje dva sistema, postoji sistem u kome je moguće da predsjednik države predloži novog mandatara da stastavi Vladu, a postoji drugi sistem đe se poslije svakog pada Vlade raspisuju parlamentarni izbori.. Kod nas važi ovaj prvi sistem, prema Ustavu Crne Gore, a to je da kada postoji parlamentarna većina stabilna kao što je to slučaj kod nas onda predsjednik predlaže madatara uz konsultacije sa predstavnicima parlamentarnih stranaka".
Dekan Fakulteta političkih nauka Srđa Darmanović kaže da, iako se sad može nametnuti pitanje da li s obzirom da su izbori raspisani, aktuelni predsjednik ima pravo da predlaže premijera, Ustav o tome ništa ne govori:
"Ustav o tome ništa ne govori. Predsjednik ima svoj kapacitet do posljednjeg dana i on ima pravo da odredi mandatara bez obzira što su u toku predsjednički izbori. Na kraju krajeva, sadašnji predsjednik još nije nominovani kandidat, a čak i da jeste to ne bi bila formalna ustavna smetnja. Da li je politički oportuno, to je drugo pitanje".
Ova dilema se zapravo postavlja samo u domenu politike, kaže profesor Mitrić:
"Što se tiče toga da li predsjednik države ima obzirom da je počeo izborni proces puni legitimitet, to je sad jedna politička implikacija. To nema mnogo veze sa ustavno pravnim rješnjem, nego je legitimitet jedan pravni institut sa političkom implikacijom, Ono pravilo je u svim demokratskim državama da kada padne vlada, po Ustavu ona obavlja funkciju do izbora nove Vlade ali onda je pravilo da donosi i radi samo te protokolarne poslove i Vlada i predsjednik države i predsjednik parlamenta".
RSE: Ali predsjendnik države nije pao? Njegov mandat zvanično još uvijek nije istekao?
MITRIĆ: Tačno. Jeste tačno je to. On prigovara zato što mu to ističe za mjesec dana. To je politička ocjena nije pravna.
Jedan od argumenata Nebojše Medojevića je i da je «pad vlade važan događaj i u svakoj državi prouzrokuje odgovarajuće politčke potrese». Darmanović na drugoj strani podsjeća da vladajuća koalicija ima stabilnu većinu i da je razlog ostavke premijera i pada Vlade u ovom slučaju relativno neuobičajen:
"U ovom slučaju, obzirom da nije izmijenjena većina u Skupštini, Vlada nije pala zbog toga što je jedan od koalicionih partnera izašao, nego zbog jedne baš ne tako česte situacije, bolesti i ostavke premijera, očigledno je da će predsjednik dati mandat nekome iz dosadašnje vladajuće kaolicije. Devedeset dana po novom Ustavu je rok u kome Skupština mora izabrati novu Vladu, u protivnom se raspušta, a pretpostavljam da predsjednik Republike neće dugo čekati da da mandat premijeru za stastav Vlade".
Iako smo pokušali i u Ustavnom sudu kao najrelevantnijoj adresi da potražimo odgovor da li Filip Vujanović ima legitimitat i ustavni kapacitet da imenuje premijera, danas ga nijesmo uspjeli dobiti.
Povratak Đukanovića
Već izgledni kandidat za novog predsjednika Vlade je četvorostruki bivši premijer i predsjednik vladajuće Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. Koji su glavni motivi za Đukanovićev povratak na tu funkciju i koje su moguće političke implikacije tog poteza?
Komentrišući sve izvjesnije najava da će novi predsjednik Vlade biti bivši premijer Milo Đukanović sociolog i politički analitičar Srđa Vukadinović za naš radio kaže da je moć u ovoj državi odavno skoncentrisana u neposrednom Đukanovićem okruženju, te da je tako bilo i dok nije bio formalno na državnoj funkciji:
"Uvijek gdje je Milo Đukanović bio tu su bili centri moći, bilo da je to bilo šefovsko mjesto u državi, bilo da je to u partiji.Pa se i sada mislilo, njegova koncepcija je bila da će kao predsjednik partije moći da "vuče konce", to je i radio što nije bilo sporno, ali to nije bilo tako efikasno kao kada se on nalazi na nekoj od čelnih funkcija. I to je sigurno jedan do prvih i glavnih motiva za njegov dolazak, jer se uvidjelo da drugi koalicioni partner ponekad ima veoma ozbiljne strateške primjedbe, što se pokazalo prilikom privatizacije Termoelektrane i Rudnika uglja u Pljevljima.Pokazalo se da nešto škripi u vladajućoj kaoliciji što nije bilo slučaj dok je on bio premijer. Na taj način se ponovo želi i nastoji uspostaviti jedna veoma snažna kontrola i drugog koalicionog partnera i drugih odnosa koji se dešavaju u Crnoj Gori".
Univerzitetski profesor Svetozar Jovićević smatra da su motivi za Đukanovićev povratak očigledni i da je glavni razlog komešanje u partiji i sistemu koji je on kreirao tokom svog mandata:
"Kakve god bile struje unutar DPS-a njima je svima zajedničko da je izlaz za sve nevolje i lijek za sve nevolje koje oni mogu imati povratak Đukanovića. Bili smo svjedoci jednih maltene vapaja da se on ponovo vrati na scenu. To je i želja da se sačuva sopstvena pozicija i pozicija partije i to je ono što je naravno karakteristično za sve partije koje počivalu na autoritetu ili poziciji jednog čovjeka, prije ili kasnije tu dolazi do ljuljanja.S tim sada kada se oko jednog čovjek na ovaj ili onaj način stvara kult ličnosti, a to jeste slučaj za Đukanovićem, onda je razumljivo da institucije sistema gube na snazi jer se sve podređuje jednoj ličnosti i ličnostima koje su bliske njemu".
Tokom mandata odlezećeg premijera Željka Šturanovića, primijećuje Vukadinović, u Crnoj Gori nije bilo toliko političkog trvenja i neprijateljstva između opozicije i vlasti. Đukanovićev povratak će, smatra Vukadinović, uticati da se to promijeni:
"Sada će na političkoj sceni Crne Gore doći do jednog značajnoj trvenja između opozicionih političkih partija i vladajućih elita, konkretno Vlade, jer očito da je oštrica udara opozicionih elita usmjerena na Mila Đukanovića kao nekoga ko personifikuje i crnogorsku nezavisnost i uglavnom većinu ili sve strateške političke i ekonomske poteze koji se rade u državi".
Svetozar Jovićević kaže da je do sada glavni uzrok podjela u Crnoj Gori bio državni status, a da je Đukanović bio u centru tih sukoba kao nosilac projekta nezavisnosti. Jovićević smatra da će se težište tih podjela sada pak pomjeriti u socijalnu sferu jer Đukanović, prema njegovim riječima, simboliše jedan drugi proces:
"Proces drastičnog socijalnog raslojavanja, proces nezakonitog, neodmjerenog bogaćenja, a određene grupe ljudi koja je oko njega ili direktno vezana sa njim, te će se težište podjela pomjeriti na tu stranu. Svejedno, podjele će biti još drastičnije, još više izražene i to je ta najnegativnija strana njegovog povratka".
