Dostupni linkovi

Jedna povijest – više historija


Hrvatska, Osnovna škola u mjestu Jagodnjak

Hrvatski povjesničari i javnost i dalje su podijeljeni oko učenja u školama o nedavnoj prošlosti. Nove polemike izazvala je publikacija nevladine udruge Dokumenta - «Jedna povijest, više historija»

Sve je presvježe i politika se i dalje miješa, a ideologizaciji podliježu, nažalost, i neki povjesničari –ističe za naš program profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Tvrtko Jakovina, jedan od autora 40-tak stranica 'Dodatka udzbenicima povijesti' od kojeg je Ministarstvo znanosti i obrazovanja odustalo, a onda ga u privatnom izdanju tiskao Centar za suočavanje s prošlošću –Dokumenta:
«Ja osobno mislim da svima koji su strašno ustali protiv «Separata» smeta jedna jedina problematična stvar, a to je da smo mi i nakon «Medaka» i nakon «Oluje» rekli da su se dogodila stradanja srpskih civila...da im je puno manje problematičan ovaj ukupni tekst, osim tih nekoliko rečenica, jer se time, tobože, narušava čistoća Domovinskog rata»
Dodatak hrvatskim osmoškolskim udžbenicima o nedavnoj prošlosti pokušava se napisti još od 2003. godine. Ovo je bio treći pokušaj, da bi Ministarstvo na kraju odustalo od bilo kakvog 'dodatka' jer su i škole u Podunavlju, s učenicima srpske nacionalnosti, pristale odabrati jedan od opće ponudjenih udžbenika. Voditeljica Dokumente Vesna Teršelić odlučila ga je ipak predstaviti javnosti i tiskati u privatnom izdanju, ističući da je riječ o objektivnom i vrijednom tekstu :
«Ono što je posebno jeste da se u tekstu koristi pristup multiperspektivnosti i koriste se izvori s različitih strana rata. Zato smo mi i naslovili publikaciju «Jedna povijest, više historija», a mogli bi rećci i jedna prošlost koju dijelimo, a više historija jer u historiografiji, posve razumljivo, postoje različite interpretacije»
Dr Mato Artuković iz Hrvatskog instituta za povijest iz Slavonskog Broda, ne misli tako i jedan je od povjesničara koji je spomenutom Dodatku napisao negativnu recenziju:
«Ima puno toga, sitnih detalja, koji jasno pokazuju tendenciju da se izbjegava, pošto-poto, uopće govor o agresiji, o osvajačkom ratu i da se onda ravnomjerno krivica raspodjeli. I to se naziva 'multiperspektivni pristup', a u isto vrijeme ne samo da ne spominju riječ 'Ovčara' nego dopuštaju mogućnost da ti ranjenici iz bolnice nisu niti ubijeni nego opdvedeni u Srbiju.»
Vesna Teršelić odbacuje takve optužbe i tvrdi da publikacija nikako ne nameće samo jednu istinu .
«Recimo, poziva se učenike da obrate pozornost na dvije fotografije snimljene nakon vojne akcije 'Oluja'...svaka od njih priča svoju priču o njezinim rezultatima i posljedicama – jedna o pobjedi, a druga o tragediji i gubitku. Ako bismo upotrijebili samo jednu fotografiju, a zanemarili drugu, dobili bismo jednostran prikaz tog dogadjaja. Zajedno,ova dva izvora ukazuju na složenost svake povijesne pripovijesti.»
Povjesničar i novinar Večernjeg Lista Zvonimir Despot takav pristup smatra «čistim relativiziranjem povijesti»
«Na relativiziranje se išlo zato što se trebalo udovoljiti srpskom stanovništvu koje još uvijek ne može, ili ne želi, preko usta 'prevaliti' da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku»
Povjesničar i predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora dr Ivo Banac žali što su u toj, prije svega, političkoj polemici odlučili sudjelovati i povjesničari
« A, kad bih ja govorio što sve nedostaje u tom tekstu onda bih ja mogao ići u suprotnom smjeru i dodati, naprimjer, da nema Dretelja, da nema Gabele, da nema mostarskog Heliodroma...da nema tristo drugih raznih stvari. Ja mislim da je ovo bio jedan valjan pokušaj da se neke stvari kažu na jedan izbalansiran i općeprihvatljiv način. Očito, to neki ne mogu podnijeti»
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG