Dostupni linkovi

Ovo je priča o uobičajenom neuspjehu kada se građanska potraga za pravdom suoči sa sudstvom u Crnoj Gori. Ovo je priča Izeta Ramovića, sa kojim se država ne želi suočiti već četiri godine.

Bijelopoljac Izet Ramović upao je u vodovodni šaht još u jesen 2004. Evo, protiče i četvrta godina od tada, a on nikako da se u potpunosti izvuče iz tog šahta:

"Noć je bila, bilo je hladno, bio je 4. novembar kada sam upao u šaht dubok 2,5 metra. Kada sam dolje pao, da li sam ja bio u nesvijesti, da li sam bio malo van sebe i svoje pameti, jesam, ali koliko ne znam. Iz šahta sam pozvao ljude mobilnim telefonom koji su pošli da me traže i srećom našli su me brzo. Imao sam povredu na lijevom koljenu, popola je slomljeno, pokidao sam ligamente na lijevom koljenu i povreda grudnog koša na desnoj strani, odnosno lom rebara," priča Ramović.

Slijedilo je 18 mjeseci liječenja od teških povreda, pa gubljenje posla u hotelu, što opet ima veze sa šahtom, jer konobar Izet Ramović je sada invalid, pa mnogo troškova, jer mu firma nije uplaćivala osiguranje, tako da je ostao i bez nadoknade za zadobijene povrede, i onda ono najteže - suđenje. 13 mjeseci na Osnovnom sudu i skoro godinu dana na Višem po njegovoj žalbi, jer je Osnovni sud presudio da Ramović nije dobro identifikovao krivca za trule daske na šahtu u centru Bijelog Polja na glavnom gradskom parkingu, a on je optužio Vodovod i opštinu:

"Dobio sam presudu da parking nije opštinski, a na njemu stoji parkirano makar stotinu automobila, da šaht nije Vodovodov, iako je šaht dubok 2,5 metra i ima cijev kroz njega koja sakuplja otpadne vode."


Anegdoti skloni Bijelopoljci veliki šaht u centru Bijelog Polja, danas obezbijeđen od upada, sada nazivaju Izetov šaht. Ako sud ne može da utvrdi vlasnika koji bi odgovarao za njegov upad u taj šaht Izet predlaže kompromis.

"S obzirom da je ničija zemlja, vele, a ja sam upao u taj šaht, to vjerovatno meni pripada. Ja sam ga na neki način obilježio, neka mi daju to mjesto da je moje," kaže Ramović.

A Izet Ramović, čovjek iz šahta, baš voli Crnu Goru, makar što mu nedostaje strpljenja da se njegov slučaj, zamrznut godinu dana na Višem sudu, konačno riješi, i makar što je ostao bez novca kojim bi platio advokate.

"Država kao država. svaka joj čast, dobra je, nego su loše nekakve stvari u toj državi. Šaht se javio kao nezaštićena prepreka, neobilježena, nepokrivena... Volio bih da vidim tog Bijelopoljca ili Crnogorca koji vidi po noći, ili koji bi sigurno išao da upadne u šaht."

Ramovića su posebno pogpodile priče ljudi iz opštine. "Bila je jedna gospođa, branilac opštinski. Čak se malo i rugala sa mnom, govoreći mi: 'Što si išao na parking dolje da upadneš u šaht?' To je stvarno žal suda i žal društva u kojem živimo i žal mene samog što sam upao u taj šaht."

A bilo bi nezgodno za Crnu Goru da se, recimo, u Strazburu, pred Međunarodnim sudom, pojavi naš čovjek iz šahta. "Ipak, ako sam ostao bez koljena i postao doživotni invalid, što ne i Strazbur da čuje za to?"

U svakom slučaju, Ramović se ne nada da bi rješavanje njegovog slučaja mogla biti «odskočna šahta» crnogorskog sudstva. "Ne znam da li šaht može da bude odskočni, ali može da bude upadan, to znam, koljeno moje i rebra moja znaju. Ipak, ja iz šahta u Evropu nekako baš i mogu, ali sudstvo sa ovakvim radom, bogomi, teško. Izgleda da sam ja upao, a oni ostali dolje."

XS
SM
MD
LG