, koja do sada nikad nije iznosila više od četrdesetak posto. Potpora članstvu u NATO-u raste i zbog rezultata izbora u Srbiji, priznao je i premijer Sanader.
Mogućnost da Hrvatska na summitu NATO-a u travnju u Bukureštu dobije pozivnicu za članstvo je realna, zaključili su predsjednici države i Vlade Stipe Mesić i Ivo Sanader na svom prvom radnom susretu nakon formiranja nove Sanaderove vlade. Za koji dan održat će se sjednica Državnog odbora za NATO, a najavljeno je i jačanje aktivnosti na upoznavanju građana o svim aspektima hrvatskog članstva u NATO-u. NATO nikad do sada u ispitivanjima javnog mnijenja nije imao natpolovičnu potporu, a jedan od glavnih naglasaka u kampanji bit će – kako se može otčitati iz izjava dužnosnika – mir i stabilnost što ga donosi članstvo u NATO-u. Hrvatski veleposlanik u sjedištu NATO-a u Bruxellesu Davor Božinović:
«Ulaskom u NATO Hrvatska sebe pozicionira u političkom i sigurnosnom smislu. Mi postajemo dio jedne organizacije koja – evo - već skoro 60 godina svog trajanja osigurava mir svojim članicama.»
Predsjednici države i Vlade naglasili su da za ulazak Hrvatske u NATO nije potreban referendum, aktualni mlađi partner u vladajućoj koaliciji – Hrvatska seljačka stranka – odustao je od zahtjeva za referendumom, a na njemu inzistiraju jedino oporbeni socijaldemokrati, koji inače snažno podupiru hrvatski ulazak u NATO. Međutim, to je glavna proceduralna zamjerka nevladinog sektora. Voditeljica nevladinog centra «Documenta» i sudobitnica alternativne Nobelove nagrade za mir Vesna Teršelič za naš radio kaže:
«Najava da će se Hrvatska naprosto priključiti NATO-u odlukom Hrvatskog sabora je škandalozna. Podjednako tako i način na koji se inače sa NATO-om postupalo: u javnosti nije bilo dovoljno informacija, bitne odluke donesene su daleko od očiju javnosti i cijelo vrijeme fali transpatentnosti. Treba sudjelovati u mirovnim misija, treba reagirati na ratne zločine i genocid u svijetu, ali to se može u okviru Ujedinjenih naroda. Jer, kada uđemo u NATO, tada više nema diskusije. Ja uopće ne vidim kako utjecati na neke potencijalne odluke koje bi bile loše. Ne postoji nikakav kanal ni mogućnost usprotiviti se u trenutku kada se – recimo – vidi da to nije misija u kakvoj bi Hrvatska trebala sudjelovati. Takva se bitna odluka zapravo posve uzima iz ruku građana i građanki i vidim to kao veliki problem.»
Primjedbe nevladinog sektora da će hrvatski vojnici ići tamo gdje su potrebni kao topovsko meso, veleposlanik Božinović odbacuje kao - licemjerne:
«Znate, to bi bilo isto kao kad bi netko rekao da su nekada i na ove prostore dolazili mirovnjaci kao topovsko meso. To apsolutno nije točno!»
Drugi će argument u kampanji za hrvatsko članstvo u NATO-u biti upućen u prvom redu poslovnom svijetu, i onima koji ekonomski rezoniraju. Članstvo u NATO-u znači da se radi o stabilnoj zemlji u koju nije rizično investirati, kaže državni tajnik u Ministarstvu obrane Mate Raboteg:
«Sa jedne strane bolja investicijska klima, a sa druge strane – naravno - u projektima opremanja, razvoja i modernizacije mi praktički otvaramo široki proces sudjelovanja domaće industrije.»
Uz ove argumente, vjetar u leđa kampanji za ulazak Hrvatske u NATO daje i razvoj situacije u neposrednom susjedstvu, priznao je pred koji dan i premijer Sanader.
«Svi se hrvatski građani sjećaju agresije na Hrvatsku u prvoj polovici devedesetih godina, a ako srpski radikali još uvijek u svojoj službenoj politici imaju ideju 'velike Srbije', onda definitivno da takav razvoj događaja u Srbiji hrvatski građani percipiraju,» kazao je hrvatski premijer.
