Dostupni linkovi

Energetska mapa regiona


gasovod
gasovod

Zemlje regiona su veliki “energetski ovisnici”, tako da je Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a posebno Crnoj Gori, veoma bitno da budu uključene u neki od projekata za transport plina ili nafte.

Bosna i Hercegovina povezana je gasovodnim sistemom sa Mađarskom i Srbijom. Sto posto uvoza koji se ostvaruje iz Ruske Federacije dolazi ovim kanalima. Trenutno se razmatraju dva projekta gradnje novih gasovoda: „Nabukov“, za koji je već formirana kompanija i termin završetka radova je 2013 godina, te projekat „Plavi potok“ koji forsira ruski «Gas prom». Koji god gasovod bude rađen, biće koristan za Bosnu i Hercegovinu, kaže direktor «BH Gasa» Almir Bećarević:
«Šta će se dešavati u budućnosti, vjerujte, ja mislim da u ovom trenutku teško može iko reći i tačno prognozirati, jer svi ovi projekti su još uvijek na stolu. Generalno, ja mislim, nas ne može zaobići ni jedan ni drugi. Znači, jedan krak, od «Plavog potoka», on bi trebao da uđe u Bosnu i Hercegovinu, samo je pitanje, odnosno mi u Bosni i Hercegovini treba sa se dogovorimo gdje. Ono «gdje» - uvijek imamo problema. To su odnosi dva entiteta. Republika Srpska predlaže na jednom mjestu, preko Srbije, znači opet u sjevernu Bosnu i do Banjaluke, gdje apsolutno nema potrošnje i nema nikakvog potrošača, nijednog velikog grada. To je ono što mi smatramo da će potrošači, na repu tog sistema gdje će se pojaviti potrošnja, platiti sav taj transportni gasovod i ta cijena gasa će biti izrazito skupa. A naša ideja je prevashodno vezana za projekat «Nabukov» odnosno za gasovod Brod-Zenica, dalje prema Slavonskom Brodu, znači konektovanje na sistem Hrvatske i dalje na Mađarsku.»
Regionalna saradnja u nabavci plina i nafte značajna je za sve zemlje regiona naročito kada je u pitanju sigurnost i efikasnost, odnosno snižavanje troškova. Veliki transevropski pravci za Bosnu i Hercegovinu, kao malo tržište, igraju više teorijsku vrijednost i velika je upitnost investicija u krupne magistralne plinovodne pravce, navodi profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Anto Domazet:
«Za Bosnu i Hercegovinu se može govoriti o potrebi da se osigura pristup mreži evropskih plinovoda koji bi prevazišli sadašnju isključivu ovisnost o plinovodu koji ide preko Mađarske, odnosno ulazi u Bosnu i Hercegovinu kod Zvornika pa ide prema Sarajevu i dolazi do Zenice. Taj pravac treba jednostavno i dalje zadržati, ali pored njega treba uvesti i alternativni pravac snabdijevanja i za Bosnu i Hercegovinu je jako važno da se uveže sa mrežom hrvatskih plinovoda.»
Bosna i Hercegovina je energetski siromašna, posebno kada je riječ o plinu i nafti. Emin Bajramović iz Vanjskotrgovinske komore BiH smatra da bi svako povezivanje, kada je riječ o energetskim tokovima, bilo vrlo korisno za bosanskohercegovačku privredu:

Kad je u pitanju nafta i plin, imamo jedan izvor. To nije naš domaći, nego imamo plin koji preko gasovoda dolazi iz Rusije.

«Naravno, to bi dalo šansu u za brži razvoj privrede uopšte jer bez energije, još jednom da ponovim, nema napretka, nema razvoja. Kad je u pitanju nafta i plin, imamo jedan izvor. To nije naš domaći, nego imamo plin koji preko gasovoda dolazi iz Rusije i on se na neki način ovdje koristi u privredi, u širokoj potrošnji više nego što je to u industriji.»
U Bosni i Hercegovini više se ne prerađuje nafta. Trenutno se Bosna i Hercegovina, prije svega iz susjednih država, snadbijeva naftnim derivatima. Profesor Anto Domazet:
«Mi o nafti danas ne možemo jer nema prerade nafte i jedino ako Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu oživi, to će biti stari, dobro poznati pravac naftovodom sa Krka i «Janafom» do Bosanskog Broda. Tu nema nikakve alternative.»
U bivšoj Jugoslaviji postojao je urađen naftovod koji je, između ostalog, išao od Rijeke do rafinerije u Bosanskom Brodu. Danas on nije u funkciji. Emin Bajramović:
«Sada to nije u funkciji. I to bi bio jedan baš dobar, dobar razlog i podsticaj da bi se moglo tako nešto brže i bolje uraditi. Naravno da bi imali puno jeftiniju energiju po jedinici proizvoda nego što to sada imamo, jer je vrlo skup transport eneergije. Pogotovo na ovaj način - automobilskim cisternama i slično.»
I mađarska kompanija «Mol» pokrenula inicijativu za gradnju regionalne mreže plinovoda, koja bi sa dužinom od 27.000 kilometara, bila među tri najveća transportna sistema u Evropi. Ideja je da se u nju integrišu plinske mreže osam država srednje i jugoistočne Evrope. Iako je ovaj prijedlog većina kompanija u regiji dočekala suzdržano, «Molovi» stručnjaci pozvali su plinske kompanije iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Rumunije, Austrije i Bugarske da učestvuju u pregovorima o pokretanju novog investicijskog projekta.

Hrvatska uvozi dvije trećine energenata

Hrvatska sada nije ovisna niti o jednom dobavljaču energenata, međutim – u slučaju da se u budućnosti orijentira na jeftiniji način kopnenog transporta nafte – uloga Rusije kao dobavljača bi se značajno povećala.
U Hrvatskoj od ukupne proizvodnje primarne energije nešto više od dvije trećine otpada na naftu i plin. Hrvatska uvozi oko 80 posto potrebne nafte – oko 4 milijuna tona, a kod prirodnog plina 60 posto potreba zadovoljava iz vlastitih izvora, a 40 posto uvozi, kaže za Radio slobodna Europe profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Igor Dekanić:

"Kada se ponderira naftu i plin zajedno, onda otprilike jednu trećinu proizvodima iz vlastitih izvora, a gotovo dvije trećine uvozimo.
Kako će rasti gospodarski rast i kako će Hrvatska trebati sve više energije, tako će taj uvozni dio energije biti sve veći.»

Nafta u Hrvatsku dolazi morem, s Mediterana, a kupuje se na mediteranskim burzama nafte. Porijeklo nafte je Rusija, bliski istok i sjeverna Afrika. Dok nije dovršena tehnološka obnova rafinerija, rafinerije dosta zavise o kvaliteti uvozne nafte, na način – što je nafta kvalitetnija, to je zarada veća. Dekanić:

"Drugim riječima, ako se uvozi više lagane nafte iz sjeverne Afrike, a manje teške nafte iz rusije, tada su i profiti veći

Iz razloga o kojima se može samo špekulirati, u devedesetima, odnosno za vlasti Franje Tuđmana, na vlastitu štetu uvozilo se pretežno rusku naftu:


Do 2000. godine Hrvatska je izrazito uvozila samo teške nafte iz Rusije pa je na taj način sama rušila profitabilnost vlastite rafinerijske prerade.
«Do 2000. godine Hrvatska je izrazito uvozila samo teške nafte iz Rusije pa je na taj način sama rušila profitabilnost vlastite rafinerijske prerade i nije čudo da je upravo 2000-te godine INA bila u debelim gubicima i praktično bez kapitala, kao i sa dobro nagriženom supstancom.»

O nekoj mogućoj hrvatskoj ovisnosti o ruskoj nafti može se govoriti samo u nekoj mogućoj budućnosti, kaže profesor Dekanić:

«Ukoliko se orijentiramo na kopneni transport, koji je povoljnjiji, tada bismo, ili bi trebali, ili bi mogli ovisiti o ruskoj nafti. Dakle, kada se govori o ovisnosti o ruskoj nafti, prije svega se mislilo na buduće pravce dobave nafte. U tom smislu mi potencijalno zavisimo o ruskoj nafti – ako govorimo o budućnosti.»

Postojeći Jadranski naftovod – JANAF – od terminala u Omišlju na Krku transportira naftu do rafinerije u Sisku, i dalje istočno za Bosnu i Hercegovinu i rafineriju u Pančevu, odnosno zapadno za Mađarsku. Projekt Družba-Adria predviđao je da se malom investicijom omogući da taj naftovod radi dvosmjerno, i da iz Mađarske do Omišlja, dovozi rusku naftu koja bi dalje išla Jadranom tankerima, međutim hrvatska javnost ga je glatko odbila. Druga je mogućnost Paneuropskog naftovoda – PEOP – od Constanze u Rumunjskoj prema Italiji, koji bi kaspijsku i rusku naftu dovodio do Trsta, ali taj je projekt još na papiru.

Bivši ministar gospodarstva i bivši direktor INE, poslovni konzultant Davor Štern podsjeća za naš radio da je prošloga tjedna potpisan ugovor o velikom plinovodu od Rusije do Bugarske, a ruski Gazprom u ponudi za kupnju Naftne industrije Srbije nudi i izgradnju plinovoda kroz Srbiju, i tu po njegovoj ocjeni leži i šansa za Hrvatsku:

«Mislim da to za Hrvatsku otvara šansu da se nakon Srbije i ona priključi na taj cjevovod pa bi preko Hrvatske i Slovenije taj plin dolazio do Europe. Onda bi Hrvatska postala tranzitna zemlja za ruski plin, što bi donosilo 200 do 300 milijuna eura godišnje. To nije mala «pinka», a i mi bi bili - kako bi to Rusi rekli - «u čokoladi»! Bilo bi nam dobro, jer – tko god je na tranzitnom pravcu, kod njega zadnjeg dolazi do nestašice tog medija.»

Hrvatska preko europske mreže plinovoda uvozi preko Slovenije godišnje 1,1 milijardu kubičnih metara prirodnog plina iz Rusije. Drugi se plinovod radi prema zapadnom dijelu Slovenije pa prema Italiji, i njim bi dolazio plin sa domaćih nalazišta u sjevernom Jadranu. Jedan magistralni plinovod iz Mađarske preko Hrvatske ide prema Bosni i Hercegovini, a u planu je i izgradnja jadransko-jonskog pravca plinovoda, koji bi nakon plinifikacije Dalmacije krenuo prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj.
Crnogorski stopostotni uvoz
Crna Gora ne raspolaže industrijskim kapacitetima za preradu nafte i gasa, rekao je za naš program Dragan Bojović, član Odbora crnogorske Agencije za energetiku, koji je naglasio da potrebe za ovim energentima Crna Gora stopostotno namiruje iz uvoza. Bojović je, govoreći o problematici obezbjeđivanja dovoljnih količina nafte i gasa za domaće potrebe, rekao da je ovaj sektor uglavnom privatizovan i da je konkurencija prisutna osim u skladištenju gdje je dominantnu ulogu zauzima kotorski "Jugopetrol" koji je nakon privatizacije postao većinsko vlasništvo grčkog "Helenik Petrola":
"Kada je u pitanju bilans naftnih proizvoda za 2008. godinu, ukupne količine koje su planirane da se uvezu iznose 423 i po hiljade tona, od čega se 62 hiljade tona odnosi na sve vrste benzina, 127 hiljada tona za naftu, 58 i po hiljada tona lož ulja... Mazuta će biti uvezeno 125 hiljada tona, bitumena 12 hiljada i 800 tona, tečnog naftnog gasa skoro19 hiljada tona i petrol-koksa 47 i po hiljade tona. Od ukupne količine mazuta (125 hiljada tona), 96 hiljada se odnosi na potrebe Kombinata aluminijuma, 14 hiljada na potrebe Željezare Nikšić, a dvije hiljade su potrebe Elektroprivrede Crne Gore. Svi ostali potrošači: škole, bolnice... uvešće oko 12 hiljada tona."
Član Odbora Agencije za energetiku Dragan Bojović je govorio i o perspektivama potencijala crnogorskog podmorja za koje se procjenjuje da krije značajne rezerve nafte i gasa:
"Na osnovu raznih ranijih istraživanja koja je vršio "Jugopetrol Kotor" dok je bio u državnom vlasništvu, ja posjedujem informaciju da se sa 90 posto sigurnosti može tvrditi da na primorju postoje značajne rezerve nafte i gasa. U posljednih nekoliko godina od kada je novi vlasnik preuzeo "Jugopetrol Kotor" nijesu vršena istraživanja, mislim da nije neki dogovor postignut po tom pitanju i imam informaciju da će bit raspisan tender da li će to raditi ponovo "Jugopetrol Kotor" ili neka druga firma ne znam, u svakom slučaju, veliki je interes države Crne Gore da se sa tim istraživanjema počne što prije kako bi se ta neizvjesnost otklonila, ali kažem sa sigurnošću od 90 posto, što je izuzetno visok procenat, da postoje značajne količine nafte i gasa".
XS
SM
MD
LG