Dostupni linkovi

Kad se Vlada ne boji sinidikata..


članovi Vlade Hrvatske
članovi Vlade Hrvatske

Zbog vala poskupljenja i sve nižeg standarda Hrvatska je zrela za najavljeni masovni prosvjed, najavljen za 12. travnja. Medijske ankete govore da čak 84 posto građana podupire najavljeni sindikalni bunt.

Pitanje je samo hoće li ga rascjepkana sindikalna mreža uspjeti i organizirati, a prevladava i mišljenje da sindikalni čelnici više štite interese vlade i svoje vlastite, no radničke.

„Jednostavno im ne vjerujem. Povezani su sa vladom.“
„U jednom dijelu štite sebe, svoje visoke pozicije i plaće, ali jednim dijelom ipak štite i radnike.“
„Jedan je bio u sindikatu pa otišao u političare. Ko bi im onda vjerovao.“
„Ovi umirovljenici u Saboru su za sebe osigurali dvije godine mandata, visoku mirovinu i sve što je HDZ govorio oni su potvrđivali.“
Dosad se u Hrvatskoj nijedna vlada nije bojala sindikata, ističe saborski zastupnik Hrvatske narodne stranke, Dragutin Lesar, 90-tih i sam visoki sindikalni čelnik:
„Svaka vlada u svakoj državi bi se u ovakvim socijalno-ekonomskim uvjetima trebala bojati. Vlade se nisu bojale sindikata za posljednijh 10 godina jer su im uvijek stvarali osjećaj njihove društvene odgovornosti.“
Sindikati su, kaže, nasjedali, ali, za razliku od Irske, u ponudama hrvatskih vlada, barem dosad, nije bilo iskrenosti:
„U Hrvatskoj, na žalost, ni jedna vlada, ni jedna politička opcija sa sindikatima nije željela podijeliti moć odlučivanja, ali ih je uvlačila u zamku društvene odgovornosti i pretpostavljam da je to jedan od razloga što nije bilo radikalnijih poteza.“
I najnovija HDZ-ova vlada nudi sindikatima socijalno partnerstvo i obećava da će za „zajedničkim stolom“ riješiti i najvruća pitanja. Hoće li sindikati i ovaj put više vjerovati vladi nego-li praznim novčanicima građana? Novinarka i kolumnistica Večernjeg lista, Jasmina Popović:
„Mislim da će Sanader pokušati sve da zaustavi prosvjede jer mu nisu u interesu i mislim da će biti velikih pritisaka na sindikate da ne obave taj dio. Mislim da je sada trenutak da se napravi velika koalicija sa sindikatima. Oni bi trebali staviti interese radnika, zaposlenih, nezaposlenih, umirovljenika, svih onih koji na neki način od njih očekuju zaštitu, ispred svojih interesa.“
Problem je, kaže Lesar, što u Hrvatskoj ne postoji ni solidarnost na socijalnom planu:
„Zbog velikog broja otpuštanja, radnici su, umjesto kolege i prijatelji, postali međusobni konkurenti koji se bore za opstanak na radnom mjestu. Samo izuzetno jaki motiv ih može pokrenuti, a da bi se to desilo, sindikalni pokret mora imati strašno veliku snagu koju moraju voditi ljudi koji nemaju mrlje na svojoj savjesti i povijesti.“
Profesor na studiju socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta, Gojko Bežovan:
„Mislim da bi bilo dobro, jako dobro, za zdravlje cijele nacije da se takav jedan prosvjed dogodi, ali nisam siguran koliko bi širi krug građana povjerovao sindikatima da oni to mogu organizirati. Na neki način bi se složio da su jednim dijelom sindikalisti povjerenici ljudi iz vlasti.“
Saborski zastupnik Lesar kaže da je najgore što bi se moglo dogoditi i vladi i sindikatima - neorganizirano okupljanje ljudi:
„Najveća tragedija, i za sindikate i za vladu, će biti onda kada na trg Bana Jelačića u Zagreb dođe 5000 neorganiziranih ljudi. To je onda početak socijalnog bunta, bez obzira što mi o njima tada mislili.“
„Vidite i sami da se život okrenuo nakon ovih poskupljenja, a financija nema niotkuda. Naravno da ćemo svi izaći.“
„Trebali bi jer je sve skupo, nema kraja. Čovjek ne zna više od čega bi živio. Dvije šnicle, malo salate i jedan kruh košta 50 kuna. A gdje je večera? Nema.“
XS
SM
MD
LG