Dostupni linkovi

Sa Željkom Tomovićem, predsjednikom Pravnog odbora Crnogorske pravoslavne crkve razgovarali smo o odnosima u trouglu države, Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve, predstojećim sudskim procesima o crkvenoj imovini, odbijanju registracije Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji i reakciji državnih organa Crne Gore.

RSE: Gospodine Tomoviću, više puta je iz Crnogorske pravoslavne crkve najavljeno da će biti pokrenuti sudski postupci u kojima će se dokazati da Srpska pravoslavna crkva ne može vlasnik crkvene imovine u Crnoj Gori. Na drugoj strani, iz Srpske pravoslavne crkve se poručuje da je vlasništvo nad imovinom na tlu Crne Gore ne sporno. Kakve su šanse da sudovi u Crnoj Gori donesu odluku koja će biti prihvatljiva za vjernike, bilo Crnogorske, bilo Srpske pravoslavne crkve?
TOMOVIĆ: Za odgovor na ovo pitanje treba ući u istoriju Crne Gore. Treba prihvatiti neke istorijske činjenice kao što je vjerovatno činjenica da je stanovništvo današnje teritorije Crne Gore prihvatilo hrišćanstvo još u III.. i IV. vijeku n. e. Naši preci su prihvatili monoteizam, izašli iz mitova i imali svoje hramove. U to vrijeme Sloveni nijesu ni bili stanovnici Balkana. Naseljavanjem Balkana Slovenima, ljudima koji su imali više bogova, bez hramova, koji nijesu mogli razumjeti značaj humanizovanja i civilizovanja svijesti kroz monoteističku religiju kakvo je hrišćanstvo došlo je do sukoba i rušenja provobitnih izvornih hrišćanskih hramova na teritoriji Crne Gore. Dukljanska i barska arhijepiskopija i naši stari hramovi su dokaz ovih činjenica. Nakon prihvatanja Slovena kao stalnih stanovnika počelo je kristijanizacija slovenskoga življa, napominjem samo slovenskoga življa, jer je domicilno stanovništvo već bilo kristijanizovano uticajem Benediktinaca još od III. vijeka Hristove ere. Nova hristijanizacija odnosila se samo na novo stanovništvo. Mi starosjedioci smo već bili hristijanizovani. Došlo je tu do miješanja stanovništva i svi mi imamo krvi i jedne i druge, tako da ne posmatramo taj aspekt, nego samo iznosimo istorijske činjenice. Ovo je veoma važno razumijeti jer je prvobitno prihvaćanje Isusovoga učenja od strane starosjedilaca teklo pod uticajem centralizovane rimske imperije, a druga hristijanizacija Novara, odnosno Slovena, teklo je pod uticajem Sveta Sofije iz Konstantinopolja (Istambula) koji je već potpadao pod islamsku vlast. Patrijarha u Istanbulu i danas bira turska vlast. U tome nema ničega lošega, nema ničega što treba izbjegavati, samo treba prihvatiti činjenicu i razumijeti diferencijaciju sistema vrijednosti koja je nastala. U pitanju su dva različita sistema vrijednosti. Mi Crnogorci ostali smo izvorni hrišćani, mi gajimo taj kodeks koji počiva na slobodi, ljubavi i toleranciji. Ovo treba posmatrati i s aspekta događanja od '92. godine na ovamo i razumijeti zbog čega je u Crnoj Gori postojao tako snažan mirovni pokret kojega uopšte nije bilo u ovim nesrećnim dešavanjima u drugim državama koje su nastale iz SFRJ. Ima tu dosta činjenica i navešću par nekih stvari. Životnu priču našega prvoga svega Svetoga Vladimira Dukljanskog, danas, a i već jedan dio istorije to pamti, prezentiraju kao legendu, a u pitanju je istinita ljubavna priča među dvije moćne vladarske porodice, crnogorske i makedonske. Ljubavna priča koja je starija od Romea i Julije i pravljena je kao legenda, kao neistina od koga je tako predstavljena i da li je to zločin protiv humanosti, protiv čojstva neka svaki slušalac zaključi za sebe, ne bih izvodio opšte zaključke. U pitanju je ljubav starozavjetne snage između Vladimira i Kosare. Neki ovaj događaj nazivaju legendom o životu Vladimira i Kosare. To je to diferenciranje vrijednosti o kome sam na početku govorio. Sve ovo što sam naveo i još mnogo toga su istorijske činjenice. Da li sudije imaju individualnog, moralnoga, pravničkog i zakonskog kapaciteta i znanja za to pokazaće vrijeme koje je pred nama, a to vrijeme traje. U tome periodu naše prošlosti i u tim postupcima kao i u savremenim postupcima pojedinaca i institucija svi će poznat vrijednosti Crnogorske pravoslavne crkve. Da li će i kad odluke sudija u Crnoj Gori sadržati sve bitne činjenice o značaju Crnogorske pravoslavne crkve za razvoj humanizma na Balkanu zavisi od spoznaje sistema vrijednosti i od postupaka koje u skladu sa tim budemo pokretali. Mnogi u Crnoj Gori treba još da uče o sistemu vrijednosti. U tome je glavni problem. Da se izjasne o opšteprihvatljivim vrijednostima dostojni će biti da odlučuju i o objektima Crnogorske pravoslavne crkve. Mi znamo što je naše, a kad će naša imovina biti dostupna to zavisi od morala i od odluka drugih. Zbog toga ne žurimo. Vrijeme je uz nas i uz naše sve vrijednosti.
RSE: U kojoj mjeri je sporna '97. godina kada je prema tvrdnjama CPC veliki dio crkvenih objekata prepisan u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, da li je te odluke državnih organa moguće revidirati i da li se tadašnji postupci državnih organa mogu povezati sa tadašnjim predsjedničkim izborima kada je mitropolit Amfilohije pružio neočekivanu političku podršku tadašnjem kandidatu Milu Đukanoviću?
TOMOVIĆ: O podršci Amfilohija Radovića gospodinu Đukanovića svi navodi nijesu baš dostupni, sem onoga što je bilo u medijima zbog toga se o ovom pitanju ne mogu detaljnije izjašnjavati. Bila bi to proizvoljna šema događaja ili nešto tako, a mi iz Crnogorske pravoslavne crkve time se ne bavimo. Što se tiče zakonitosti, upis pravoslavnih objekata na Mitropoliju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u tome periodu je bila u pitanju samovolja, a ljudima treba prezentirati ko su tada bili predsjednik Vlade, direktor katastra, treba malo više ući u suštinu pitanja da bi se razumjeli razlozi zbog kojih je došlo do ovoga upisa, na osnovu čijih direktiva je sve to rađeno. Pitanje je da li će se ljudi o tome ikada izjasniti jer to su dosta teške stvari. Mnogi su to radili, a da nijesu znali što rade i u tome je problem. Samo da ne zaboravimo veoma važnu činjenicu da je 1997. godina bila vrhunac velikosrpske Miloševićeve vlasti u Crnoj Gori. Ostatke te vlasti mi još uvijek imamo. Prošla i ova godina biće slična po tome, ali ipak treba uporedit perspektive onim što se dešavalo nedavno i na osnovu toga zaključivati o budućnosti ovih pitanja.
RSE: Nakon što je Vlada Srbije odbila da registruje Crnogorsku pravoslavnu crkvu kao vjersku zajednicu, vjersku organizaciju u Srbiji iz crnogorske crkve je, između ostalog, saopšteno da sličan model bi mogao biti primijenjeni u Crnoj Gori da se odbije registracija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Koliko je taj zahtjev realan s aspekta odnosa države prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori?

TOMOVIĆ: Mi građani države Crne Gore teško i uz mnogo odricanja smo se izborili za vjersku toleranciju ovđe kod nas u Crnoj Gori. Ta borba trajala je vijekovima. Danas je to naša vrijednost, mi je cijenimo i poštujemo, prije svega mi u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Mi smo potpuno svjesni ove vrijednosti. Odredili smo sebe u tome pravcu i svoju đecu vaspitavamo u tome pravcu i budućnost života vidimo upravo u tome pravcu da čuvamo ono što smo stekli i ono što već imamo. Sa ovoga našega aspekta mi iz Crnogorske pravoslavne crkve to nikad nećemo dozvolit nekim vjernicima bilo koje vjeroispovijesti, između ostalog i Srpske pravoslavne crkve. Spremni smo da se založimo i za njihove vjerske slobode, međutim, mi hoćemo da u državi Crnoj Gori imamo vjerske objekte koji su otvoreni za sve ljude i ono što je naše da bude naše, a ono što je Srpske pravoslavne crkve i što je nesporno te vjerske zajednice da bude njihovo. Za sve one koji hoće da spoznaju vječite vrijednosti ovo je jedan normalan pristup, a što se tiče samog reciprociteta, ponašanju države kod ljudskih prava to je nedozvoljivo. Mi vidimo budućnost u principu poštovanja ljudskih prava, a ne u reciprocitetu u povredama ljudskih prava.
RSE: Kako bi trebalo da se ponašaju crnogorski državni organi nakon odbijanja registracije Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji? Inicijatori registracije iz Lovćenca su najavili da će tražiti reakciju vladinih zvaničnika u Crnoj Gori. Međutim, dio njih je već najavio da se u to neće miješati. Na drugoj strani zvanična Srbija je u više navrata tokom prošle godine otvoreno stajala na strani Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori?
TOMOVIĆ: Svakako su nadležni organi države Crne Gore svjesni značaja okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Savjeta Evrope iz 1995. godine. Poštovanje ove konvencije jednako je značajno unutar države Crne Gore kao i poštovanje van granica države Crne Gore, tamo đe crnogorska nacionalna manjina postoji. Pitanje poštovanja ove konvencije prema nacionalnoj manjini Crnogoraca pojavilo su Republici Srbiji i to s aspekta vjersnih elemenata i identiteta Crnogoraca u Srbiji. Zvanični odnos svake države prema određenom pitanju, pa i države Crne Gore, ispoljavaju predsjednik države, predsjednik Vlade i ministar inostranih poslova. To su oni standardi međunarodnoga prava. Odnos ovih ličnosti kao institucija države Crne Gore prema određenim pitanjima i ličnim, ali i zvanični državni odnos, ako se ova dva odnosa ne poistovjećuju, lični i državni, sa reakcijom povodom povrede identiteta onda personalno treba mnogi da se zapitaju zbog čega ili zbog koga rade svoj posao. Ako to pitanje ne postavljaju sebi postavićemo ga javno mi kao što to oni traže u vlasti, nadamo se da će javnosti uputiti jasan odgovor zbog čega ne rade svoj posao. U svakom slučaju, crnogorska nacionalna manjina u Srbiji će uživati zaštitu svoje države kao i svaka manjina u Evropi. Ovo, bez obzira na neodgovorna obećanja neovlašćenih.
RSE: Gradnja novog hrama na Cetinju je inicirana od strane državnih organa i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Da li rad na ovom projektu i najavljeno spajanje tri hrišćanske relikvije pod jedan krov govori i o budućem razvoju odnosa Srpske pravoslavne crkve i ključnih državnih organa u Crnoj Gori?
TOMOVIĆ: Već je svima jasno da je božija volja - o smještaju tri velike hrišćanske religijske svetinje u Crnu Goru - višestruko zloupotrijebljena. Zloupotrijebljena je i potreba za jedinstvenim objektom, kao i potreba prijestonice Cetinja za razvoj. Prije svega treba poštovat činjenicu da ove tri svetinje kao i još mnoge nijesu slučajno u Crnoj Gori. Nepoštovanje ovijeh činjenica ukazaće na individualnu odgovornost. Kroz sve što se projektuje na Cetinju je jasno da velikosrpski projekat ulazi u završnu fazu i skuplja svoje repove u čvor. Ako pojedinci iz vlasti države Crne Gore dozvoljavaju sebi da samovoljno i trajno uređuju ovako značajna pitanja i da ih plasiraju preko državnih organa upravo tom djelatnošću, javno pokazuju nedostojnost za odlučivanje o univerzalnim i civilizacijskim vrijednostima. Organi države Crne Gore još uvijek nijesu donijeli nikakvu odluku, a fondacija je nevladina organizacija. Svako fizičko lice može osnovat fondaciju bez obzira ko su njeni članovi uz naravno zabranu konflikta privatnoga i javnoga interesa koji je post faktum dokaziv, ali ipak jeste ili je neopoziv.
RSE: Nijedna vjerska zajednica u Crnoj Gori nije zadovoljna ustavnim rješenjem koje govori o položaju crkvi i vjerskih zajednica. Koje su to odredbe koje bi trebalo da sadrži budući zakon o vjerskim zajednicama u Crnoj Gori i da li očekujete poziv državnih organa Pravnom odboru Crnogorske pravoslavne crkve da učestvuje u izradi tog zakona?
TOMOVIĆ: Uopšte pitanje vjerskih sloboda na Balkanu je istorijski jedno sporno pitanje, a tome treba dodat i komunistički i postkomunistički period. Uvijek se tu radi o nekakvoj tendenciji ka monopolizaciji, ka dominaciji nad drugim. Ta su vremena prošla. Mi u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi to svakako razumijemo i nama nikakav cilj nije da dominiramo nad bilo kime i bilo kome. Nama je samo cilj da sloboda vjeroispovijesti bude u cijelosti zastupljena u našoj državi prije svega, u Crnoj Gori, a naravno to znači da u Crnoj Gori svi treba da imamo jedan tretman koji nam pripada. U cijeloj toj priči u svim tim događanjima položaj Crnogorske pravoslavne crkve sa istorijskog aspekta, jer u XVI. i XVII. vijeku Crna Gora je bila teokratska država pod upravom vladika Crnogorske pravoslavne crkve. Kasnijim istorijskim događajima 1920. godine princ Aleksandar Karađorđević je svojim dekretom ukinuo našu crkvu i od tada nastala istorijska učenja su sasvim drugačija i edukacija sasvim drugačija i falsifikovanja čak i tada. Tako da sve to treba jasno prihvatit kao činjenice, kao prošlost i posmatrati ih kao istorijske činjenice. Crnogorska pravoslavna crkva ima veliki uticaj na kulturu, na toleranciju, na kulturu. Sa toga aspekta ona treba da zauzme odgovarajući nivo. Svakako, ni u kome smislu dominacije nad drugima. Mi o tome ne razmišljamo i to nam uopšte ne treba. Da li ćemo bit pozvani ili nećemo da učestvujemo u radu novoga zakona viđećemo i kada će taj zakon biti rađen. A istakao bih još jednu činjenicu - da je postojeći Zakon o vjerskim zajednicama u Crnoj Gori veoma liberalan. Nema tu nikakvih velikih formalnosti i nema ničega. On je kroz odluke Ustavnoga suda Crne Gore pročišćen i sada imamo jednu potpuno liberalnu zakonsku osnovu. Praksa je nešto drugo. Praksa je posljedica i političkih uticaja i dešavanja i korupcije i ko zna čega sve.
  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG