Dostupni linkovi

Kršenje Sporazuma EU i Srbije?


Božidar Đelić, Boris Tadić i Oli Ren u Briselu 7. novembra 2007, kada je parafiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Srbije
Božidar Đelić, Boris Tadić i Oli Ren u Briselu 7. novembra 2007, kada je parafiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Srbije

Dok se zemlje EU pripremaju za novu misiju na Kosovu, Beograda stižu upozorenja da se na taj način dovode u pitanje odredbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom.

Dok evropski komesar za proširenje Oli Ren najavljuje formiranje radne grupe EU sa ciljem da se olakša evropski put Srbije i potpiše Sporazum o pridruživanju što je pre moguće, uz poznati uslov pune saradnje s Hagom, ministri iz redova DSS, srpskog premijera Vojislava Koštunice, jedan za drugim poručuju kako Sporazum neće biti potpisan ukoliko EU odluči da pošalje misiju na Kosovo.
Ovakve poruke iz Srbije, prema rečima Renove portparolke Kristine Nađ, uznemiravaju Evropsku komisiju. Reč je netačnom predstavljanju Sporazuma o stabilizaciji. To je dokument čiji je sadržaj bio predmet pregovora Evropske komisije i Srbije kao jednakih partnera i on ne prejudicira status Kosova. To je činjenica koja se gubi iz vida u trenutnoj debati u Srbiji, ističe Kristina Nađ. U svakom slučaju, EU priprema se za slanje misije na Kosovo, što potvrđuje i izjava ambasadora Slovenije u Beogradu Miroslava Lucija, koji je rekao da je Evropski savet spremnost za slanje misije izrazio još u decembru:
"Mislim da bi prisustvo misije moralo biti u primarnom interesu Srba i drugih nacionalnosti koje žive na Kosovu u trenutku rešavanja statusa Kosova. Slanje civilne misije na Kosovo se vidi samo kao pomoć za veću sigurnost ljudi nealbanskog porekla koji tamo žive."
Iz DSS je u međuvremenu ovim povodom stigla još jedna poruka istog sadržaja kao i sve prethodne. Oglasio se ministar policije Dragan Jočić koji je rekao da bi odluka EU o slanju misije na Kosovo bila akt narušavanja teritorijalnog integriteta Srbije i direktno rušenje i poništavanje parafiranog Sporazuma. S druge strane, iz okruženja predsednika Srbije Borisa Tadića, uporno poručuju da su pridruživanje EU i rešavanje statusa Kosova dva odvojena pitanja i da srpska vlada ne bi ni parafirala Sporazum o pridruživanju, ako bi time bio doveden u pitanje suverenitet Srbije nad Kosovom.
Šta zapravo stoji u Sporazumu o pridruživanju kada je reč o Kosovu pitali smo savetnika potpredsednika Vlade Božidara Đelića, Vladimira Todorića:
"Jedan jedini član, a taj član je preslikan iz sporazuma CEFTA i svih drugih sporazuma koje smo potpisali sa EU, se poziva na Rezoluciju 1244, odnosno da se primenjuje na celokupnoj teritoriji Republike Srbije u skladu sa Rezolucijom 1244 i da se ne prejudicira status Kosova, da je Rezolucija 1244 jedini mogući način za njegovo definisanje. Sporazum je irelevantan za sudbinu stausa."
Član skupštinskog Odbora za inostrane poslove iz DSS-a Bojana Aleksić pak navodi da bi EU slanjem misije na Kosovo prekršila parafirani Sporazum o pridruživanju sa Srbijom upravo zato što se on mora primenjivati u skladu sa Rezolucijom 1244:
"Po Rezoluciji 1244 za takvu misiju su isključivo nadležne UN, odnosno jedinice koje šalju UN. Bilo kakvo menjanje te formacije bi značilo direktnu primenu Ahtisarijevog plana."
Podsetimo da svi dosadašnji sporazumi koje je Beograd potpisao sa EU nisu uključivali Kosovo, a da je CEFTA sporazum potpisan direktno između Srbije i Kosova. Podsetimo i na činjenicu da premijer Koštunica tada nije izlazio sa ultiamtumima i pozivanjem na teritorijalnu celovitost Srbije. Zbog čega to sada radi, i o kakvoj je strategiji reč. Vladimir Gligorov iz Bečkog instituta za internacionalne ekonomske studije:
"Zato što je to dosta jednostavan način da se proglasi pobeda zbog toga što će EU najverovatnije odlučiti da pozove Srbiju da potpiše taj sporazum, a neće 28. januara odlučiti da pošalje svoju misiju. To će se onda proglasiti uspehom spoljne politike Srbije i posebno uspehom predsednika Vlade, s obzirom da će EU, u nekom trenutku, poslati tu misiju. Ostaće na predsedniku Vlade i predsedniku države, ko god to bude, da onda tumače tu činjenicu ili u pozitivnom ili u negativnom kontekstu i da onda odluče da ne ratifikuju sporazum ili da čak ne podnesu kandidaturu za članstvo – to su otprilike strateške mogućnosti za koje oni misle da su im od koristi. Dakle, da ne vezuju sebi ruke već da ih ostave slobodne kako bi mogli da rade ono što misle da je u tom datom trenutku za njih, zbog unutrašnje politike, korisno."
XS
SM
MD
LG