Dostupni linkovi

Da li je, dakle, na izborima dobijeno pravo da se vlada postalo u stvari proizvod koji se kupuje od najboljeg ponudjača!? I, da li je mudra upotreba medija važnija od same mudrosti. Da dodam, da li je važnije da si pametan ili da se dobro "prodaš" na TV?

"Kada sam prvi put vodio kampanju da postanem član Kongresa još 1976-e godine nikad nismo istraživali kako me glasači primaju. Osam godina kasnije, kada sam se takmičio za ulazak u Senat, radili smo kao i drugi kandidati. Jasno se sjećam situacije kada je moj protivnik počeo bitno smanjivati razliku izmedju nas dvojice. Nakon detaljne i duge analize i pažljivog testiranja mojih mogućih televizijskih poruka, te mogućih odgovora mog protivnika na moje odgovore, te opet moje odgovore na njegove dobio sam preporuku od svog tima koja me iznenadila: Ukoliko objavimo te poruke toliko puta na tim i tim TV stanicama, i ako vaš protivnik reagira kako mi pretpostavljamo, i ako kupimo još toliko i toliko TV vremena da damo naš odgovor na njegov odgovor - za tri tjedna imaćete voćstvo od 8.5%!!"
Istraživanja su pokazivala da Barack Obama vodio ispred Hillary Clinton sa čak 10 poena ali je Hillary pobjedila u New Hampshireu. Svjetski se tisak raspisao o njenom trenutku "slabosti" kad je pokazala suze ali je izgleda suština njene pobjede u tome što je uspjela da u razgovorima sa glasačima pokaže emociju i daje direktne odgovore. A to je bila osnovna strategija njene kampanje: kažu da si hladna i zato te neki ne vole - pokaži da nisi; kažu da stalno kalkuliraš - budi direktna i pokaži drugačije lice.
Prošlo je već 45 godina kako su u Americi ljudi prestali da se o dogadjajima informiraju prije svega iz tiska i već toliko vlada njegovo veličanstvo - televizija. Milijuni ljudi više i ne čitaju novine. Istraživanja kažu da Amerikanci dnevno gledaju televiziju 4 sata i 35 minuta, što je čak 90 minuta više od svjetskog prosjeka. Kako je televizija počela vladati, počeo je vladati i izgled, mimika, kratka poruka i bitku je počela gubiti umna rasprava, duboko razmišljanje. Hillarine suze su postale vijest dana. Postalo je važnije "ljubi" li te kamera (jer to znači ljube te i glasači) nego koja riješenja nudiš i koliko su mudar! Savjetnici za oblačenje su postalo plaćeni kao i savjetnici za, recimo, obrazovanje.
U prvo vrijeme su zabavni, filmski i drugi televizijski programi donirali redakcije vijesti, koje su uspijevale, izbjegavajući bitku za novac, ostati neovisne. Ali, novac je i za te redakcije uskoro postao važniji dio operacije. NBC je u SAD čak morao da skrati budžet vijesti za čitavih 750 milijuna dolara! Manje reportera, manje reportaža, manji budžeti, manje putovanja, manje dopisništava, manje neovisni novinarski sudovi, više ranjivosti prema manipulacijama vlade ili direktora u pojedinim firmama, nekritička upotreba materijala pripremljenih od strane odjeljenja za odnose sa javnošću, sve je to postala stvarnost. Ako se sva ta situacija primjeni na način na koji mediji prate, naprimjer, sadašnju kampanju za američkog predsjednika onda bi se moglo, istina grubo, reći da mediji sve to nekako prate kao da se radi o nekim trkama. Ne sjećam se da je neka TV stanica, naprimjer, izdvojila mišljenje nekog kandidata kao posebno zanimljivo, naglasila nečiju posebno interesantno novu ideju i slično. S druge strane mnogo češće se na televiziji vidi ko je koga "nadjačao" u retorici, ko je bio duhovitiji, ili pak ko je zaplakao - kao sada Hillary Clinton. Već dugo, kritičari televizije definiraju uredjivačku politiku u programima vijesti kao "if it bleeds it leads", (što više "krvi" bolja šansa da nešto postane vodeća priča na TV), što se nastavlja sa istom logikom "if it thinks, it stinks" ("što više razmišljanja to više srmdi!")
Tako je Hillary malo "krvarila" sa svojim suzama i pokazala da ne spada u one koji "samo" razmišljaju nego umije da bude i neposredna. Znači li to da će predsjednik SAD biti onaj ko bolje nadjačava druge i ko je vještiji sa duhovitim odgovorima, a ne onaj koji više zna!? Ili, da budem još ogoljeniji u razmišljanju - znači li to da je kvalitet izbornog tima važniji od kvaliteta predsjedničkog kandidata? Da li je formula uspjeha ista kao i formula uspjeha u prodaji bilo kojeg proiyvoda: dobro predstavljen slab proizvod na tržištu ima više uspjeha od slabo predstavljenog dobrog proizvoda!!??
Priču sa početka je ispričao Al Gore u prošle godine izdatoj knjizi "Assault on Reason", ("Juriš na razum"). Kaže da je bio šokiran što se nakon tri tjedna pokazalo da su stručnjaci njegovog tima bila u pravu. Njegova je prednost je nakon tri tjedna iznosila točno 8.5%!! Naravno da je Gore bio zadovoljan uspjehom ali u knjizi postavlja krajnje ozbiljno pitanje: Da li je, dakle, na izborima dobijeno pravo da se vlada postalo u stvari proizvod koji se kupuje od najboljeg ponudjača!? I, da li je mudra upotreba medija važnija od same mudrosti. Da dodam, da li je važnije da si pametan ili da se dobro "prodaš" na TV?
Glasi kao vic iz zlatnih vremena predsjednikovanja Billa Clintona, ali se lijepo uklapa u ovu priču: kad je Hillary sa prijateljicom stala na nekoj benzinskoj pumpi da naspu goriva, vidjeli su da na pumpi radi bivši Hillarin momak. "Eto vidiš reče - joj prijateljica - da si se za njega udala, danas bi bila žena menadžera ove benzinske pumpe!" Hillary je odgovorila: "A, ne! On bi u tom slučaju danas bio - predsjednik SAD!"
  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG