Moglo bi se reći, već po tradiciji za vrijeme božićnih paraznika, juče, na Badnji dan, prilikom nalaganja badnjaka pred Sabornim hramom Hristovog vaskrsenja u Podgorici, mitropolit crnogorsko primorski Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohije, obratio se zvaničnoj Crnoj Gori konstatujući da “ima ljudi koji žele da ugase Hristov plamen “, te im poručio “da će se prije oni ugasiti negoli sveti oganj Božji”:
"Najgora frakcija bivših bezbožnika, danas, preuzela je vlast u Crnoj Gori i oni pokušavaju da podmetnu kukavičje jaje crkvi Božijoj. Razni krivomozgići, razni Cerovići, razni đakoni lažnih raspopova misle da će oni pobijediti Crnu Goru Petrovića, Crnu Goru Njegoševu, Crnu Goru svetog Petra Cetinjskoga."
Nimalo iznenađujuće od poglavara Srpske crkve u Crnoj Gori, kaže portparol manje članice vladajuće koalicije, Socijaldemokratske partije, Raško Konjević:
"Da li od nekoga, ko je petnaest godina najveće ratne zločince blagosiljao i pretvarao u mirotvorce, najveće kriminalce gostio u svetom cetinjskom manastiru, ili negirao i vrijeđao crnogorsku naciju, širio mir i ljubav uz četničke pjesme i propovijedao ideologiju krvi i tla, možemo očekivati drugačije poruke od onih koje su neistinite i uvrijedljive. Gospodin Radović je još jednom demonstrirao da je loš političar koji ne poštuje obnovljenu crnogorsku državu i njene institucije. Naravno, gospodinu Radoviću, na Božić želim mir i dobro zdravlje. Vjerujem da se danas moli za stotine hiljada žrtava koje je proizvela ratna politika čiji je on bio propagator. Ko je krivomozgić, a ko pravomozgić, vrijeme je već pokazalo, a nadam se da će ubrzo i zemaljski i Božji sudovi."
Takođe prozvani publista Rajko Cerović, žestok kritičar Amfilohijevog vjerskog i političkog djelovanja u Crnoj Gori, smatra da je mitropolita uhavatila panika jer je očigledno da njegov naum mijenjanja istorijskog koda Crne Gore, izgrdanjom novih bogomolja na Cetinju neće proći:
"On je jednostavno shvatio da crnogorskoj inteligenciji više ne može da prodaje rog za svijeću. On se, ovog trenutka, drži samo na neobaviještenosti naroda, na toj priči o raspopu. Ništa drugo on nema u ruci. U Crnoj Gori se ipak zna šta je šta, inteligencija se ne hvata na njegove manipulacije. Isto tako zna da mi nećemo dozvoliti da se pravi onaj hram iznad cetinjskog manastira."
A sve je počelo s početka novog milenijuma, kada se, do tada u izuzetim odnosima sa Amfilohijem, vladajuća Demokratska partija socijalista, opredijelila za nezavisnost. Mitropolit im je tada ljut poručio: “Neka nam Bog podari da bude što manje onih koji se klanjaju paganskom caru prokletom Dukljaninu, i neka paganskog cara Dukljanina svaki Crnogorac prikuje čekićem za vezirov most“.
Pa ipak, iz vladajuće crnogorske stranke rijetko su eksplicitno odgovarali Amfilohiju. I ovoga puta, portparol DPS Rajko Kovačević kaže da nerado komentariše izjave crkvenih velikodostojnika, ali da mu se čini da posljendnji istup poglavara Srpske crkve u Crnoj Gori ima veze sa predstojećim predsjeničkim izborima.
Pa ipak, iz vladajuće crnogorske stranke rijetko su eksplicitno odgovarali Amfilohiju. I ovoga puta, portparol DPS Rajko Kovačević kaže da nerado komentariše izjave crkvenih velikodostojnika, ali da mu se čini da posljendnji istup poglavara Srpske crkve u Crnoj Gori ima veze sa predstojećim predsjeničkim izborima.
"Nažalost, moram reći, i oni su ljudi od krvi i mesa i nijesu imuni na činjenicu da se približavaju predsjednički izbori, pa se dešava da se njihova obraćanja modifikuju u zavisnosti od toga, da li je godina izborna ili nije. Dio mitropolitovog obraćanja smatram neprimjerenim, posebno posmatrano u kontekstu povoda za obraćanje i misije koju svaka crkva ima u jednom društvu."
Na drugoj strani, Stevo Vučinić, iz Odbora za promociju interesa Crnogorske pravoslavne crkve, odnose "čas toplo - čas hladno", između vlasti i Amfilohija ovako tumači:
"Odnos Srpske pravoslavne crkve i državne administracije treba posmatrati u ravni odnosa dvije politike. Prva svoje trajanje duguje dugoročnim ciljevima, a druga svoj cilj vidi u sopstvenom kratkoročnom trajanju. U jednom zlom vremenu, ove dvije politike su se saglasile, da sjedinjene ostvaruju ciljeve srpske crkve i države, koje iskreno rečeno, nemaju ništa zajedničko ni sa crkvom, ni sa crkvenom politikom, a još manje sa pravoslavnom istinom. Kada je po prirodi politike tome došao kraj, klir beogradske patrijaršije je sa oltara objavio nevjeru državnoj administraciji, kojoj se sada, po zasluzi, obijaju o glavi tikve, koje su sa đavolima sadili."
