Dostupni linkovi

Izazovi Hrvatske u Vijeću sigurnosti UN-a


Vijeće sigurnosti, arhivski snimak

Hrvatska je od 1. siječnja nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a na mandat od dvije godine. Hoće li hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova na zagrebačkom Zrinjevcu svoj posao obaviti dobro?

Kakve se pozicije mogu očekivati u suočavanju sa prvom velikom krizom koja će biti na dnevnom redu Vijeća sigurnosti vrlo skoro – odlukom o nezavisnosti Kosova?

Ulaskom na scenu Ujedinenih naroda globalizira se i hrvatska vanjska politika, i hrvatska diplomacija morat će biti spremna bolje predviđati i analizirati fenomene svjetske politike, a ne više samo one «iz vlastitog dvorišta». To je moguće, ako se hrvatskoj diplomaciji omogući da bude profesionalna, a ne stranačka, kaže za naš radio ekspert za međunarodne odnose Neven Mimica:

«Mislim da Ministarstvo vanjskih poslova na zagrebačkom Zrinjevcu ima stručne i dobre potencijale, ali njima se treba omogućiti da zbilja i rade na osnovu stručnih i profesionalnih kriterija.»

Međutim, izgubljeno je vrijeme koje se moglo iskoristiti da se ojača strukturu koja bi u Zagrebu analitički pratila misiju u Vijeću sigurnosti, a do zadnjeg trena se otežalo i sa imenovanjem voditelja hrvatske misije pri Vijeću sigurnosti, pa će tu funkciju do daljnjega obavljati aktualna hrvatska veleposlanica pri UN-u Mirjana Mladineo. Što njoj fali, pita Mimica:
«Ona je vec dvije godine tamo veleposlanica i odlično je obavila taj pripremni posao prihvaćanja hrvatske kandidature i dobijanja mjesta u Vijeću sigurnosti, koja sigurno ima potencijale to i dalje obavljati upravo temeljem kriterija o kojima sam govorio – stručnim i profesionalnim kriterijima koji omogućavaju najbolje provodenje državne politike.»
Profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i ambasador u nordijskim zemljama u mandatu Račanove vlade Branko Caratan kaže kako Hrvatska na funkciji u Vijeću sigurnosti mora o svim svjetskim i regionalnim problemima imati svoje mišljenje, a nema stručni aparat koji bi pratio rad misije:
«Znanstvene institucije su – skoro bi čovjek rekao – potpuno isključene iz priprema osnova za procjene odluka iz područja vanjske politike, drugo – državni aparat i vlada ne pokazuju nikakav interes da te znanstvene institucije uključi, treće – aparat koji bi se time trebao baviti u Vanjskim poslovima je posve nedostatan i nedovoljno ekipiran, dakle Hrvatska nema pripremljen stručni aparat koji bi trebao pratiti njen rad u Vijeću sigurnosti.»
Kako se Hrvatska na svojoj novoj funkciji treba postaviti u rješavanju prvog velikog međunarodnog problema koji će vrlo skoro doći na dnevni red Vijeća sigurnost – pitanja kosovske nezavisnosti?. Hrvatska pozicija je jasna pogotovo ako podsjetimo da su premise - da je Kosovo bilo dio jugoslavenske federacije, i da je tamo do NATO-ve intervencije na djelu bilo etničko čišćenje albanskog stanovništva, kaže profesor Caratan:
«Hrvatska neće moći ne priznati Kosovo, ona vjerojatno neće trebati iskakati da bude prva, ali ne bi trebala biti ni zadnja.»
Caratan ne vjeruje u efikasnost najave Srbije da će prekinuti odnose sa svima koji priznaju Kosovo, jer ni Zapadna Njemačka nije pred par decenija na taj način spriječila priznavanje Istočne Njemačke, a bila je gospodarski mnogo snažnija nego Srbija sada.
Pristup «zlatne sredine» zagovara i Neven Mimica:
«Hrvatska vjerojatno neće biti prva koja će i prije država članica Europske unije priznati Kosovo, ali sigurno na temelju izjašnjavanja Europske unije i na temelju nekoliko već «odrađenih» priznanja Hrvatska se može uklopiti u takav vanjskopolitički paket Europske unije. Naravno, u varijanti ako ne bude zajedničkog stava Europske unije, Hrvarska bi onda trebala slijediti stavove, odnosno odluku većine.»
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG