Dostupni linkovi

Najvažniji dogadjaji u svijetu 2007


novčanice dolara

Što su bili najvažniji dogadjaji u 2007. godini, prema ocjeni novinara Radija Slobodna Evropa? U najužu konkurenciju ušli su oni koji su najznačajnije obilježili godinu, ali i zbivanja koja će se pomno pratiti u 2008. godini.

Dolar i nafta

Dvije glavne priče 2007. godine su pad američkog dolara i porast cijena nafte, koje su predstavljale najgore vijesti za svijet, jer je većina svoje zalihe držala u dolarima, od proizvodnje do kuhanja. Nije teško naći odgovor na pitanje - Zašto je svijet ostao zapanjen kada je dolar s 80 euro centi u januaru, do kraja godine pao na samo 68 euro centi? Razlozi su jednostavni – smanjila se potrošačka moć stanovništva, a proizvodi čije su cijene u dolarima, odjednom su postali mnogo skuplji.

Najvažniji medju njima je naravno nafta, čija je cijena naglo skočila, da bi se kompenzirao pad vrijednosti dolara. Ta činjenica, kao i sve manje zalihe uz sve veću potražnju, dovele su do porasta cijena, koje sada iznose blizu 100 USD po barelu. Na početku 2007. barel je koštao svega 55 USD.

Šta slijedi? Odgovor najviše zavisi od američkih banaka, odnosno dileme da li one mogu zauzdati originalnu krizu putem jednostavnih kredita, koji su i doveli do pada vrijenosti dolara. Za sada, zemlje proizvođači nafte uživaju ogromne profite, što im pomaže i pri podizanju cijena drugih proizvoda. Ali ako vrijednost dolara nastavi padati, čak bi se i oni mogli zabrinuti.

Testiranje gruzijske demokratije


Novembarski ulični protesti u Gruziji, kao i činjenica da je vlada koristila gumene metke i suzavac da ih zaustavi, bili su najveća priča o mladim demokratskim državama .

U pitanju je bio klasični test za prozapadnog predsjednika, test koji mu je nametnula opozicija ne bi li izazvala predsjednika Mihaila Sakašvilija da dokaže koliko je zaista spreman podržati civilne vrijednosti društva u koje se zaklinjao. Zato su mnogi posmatrači ostali šokirani kada su, 7. novembra, sigurnosne snage napale mirne protestante, izvršili racije i zatvorili opozicijske i nezavisne medijske kuće, i kada je Sakašvili proglasio vandredno stanje. Dan kasnije, slijedilo je još jedno iznenađenje. Sakašvili je objavio:

"Donio sam odluku i predlažem da se 5. januara 2008. godine održe izbori za predsjednika, bez ikakvih odgoda, jer kao vođa ove države trebam jednoglasni mandat da bi se borio sa svim problemima sa drugim državama, da izdržim sve pritiske na našu zemlju, kao i pokušaj anektiranja gruzijske teritorije."

Ova odluka, iako zakašnjela, donijela je Sakašviliju podršku mnogih kritičara, čak i opozicije. Time su događaji u Gruziji donijeli najgore i najbolje što se može dobiti od neke vlade. Sada se, kako se bliže prijevremeni izbori, postavlja pitanje da li je Sakašvili – kao i druge države u tranziciji – naučio prihvati prednosti demokratskih procedura. Ako izbori budu fer, sve buduće političke borbe u Gruziji trebale bi ostati unutar institucija, gdje im je i mjesto. Ako to ne bude slučaj, borba će se najvjerovatnije opet prenijeti na ulice.

Manje nasilja u Iraku, ali da li je to dovoljno za preokret?

Da li se konačno bliži kraj sektaškim sukobima u Iraku? Postoje znaci da bi se to moglo desiti, što bi za Amerikance predstavljalo najoptimističnije vijesti još od pada Saddama Husseina u 2003.

Američki i irački zvaničnici su prijavili da je broj bombaških i drugih napada, opao za pola u posljednjih šest mjeseci, što nivo nasilja u zemlji vraća na onaj od prije februara 2006. To se desilo nakon što su sunitska plemena započela borbu protiv Al-Kai'de i zatražile pomoć od američkih vojnih snaga. Istovremeno, američke trupe su osnažile svoj utjecaj u Bagdadu, a suniti doprinijeli osiguranju mira u svojim područjima. Pomogla je naravno i naredba o primirju koju je izdao šiitski vođa Moqtada al-Sadr

Washington pak, upozorava da bi ovakava situacija mogla biti kratkoročna, ako šiitska vlada ne nađe način izmirenja sa Sunitima. U narednom mjesecu će se znati da li je ta prilika dobro iskorištena ili ne.

SAD - Iran - sve napetiji odnosi

2007. je bila godina varničenja između Washingtona i Tehrana. Njihovi su odnosi dominirali vijestima, a mnogi su se pitali koji je njihov sljedeći potez.

Pentagonovi zvaničnici su tvrdili da se ne priprema napad na Iran, ali je malo ko povjerovao zbog američkih diplomata koji su se trudili da uvjere evropske saveznike da im se pridruže u izolaciji Irana zbog njihovih nuklearnih aktivnosti. Ali sukob između SAD-a i Irana nije stao na tome:

"Šiitski ekstremisti, koje podržava Iran, treniraju Iračane da vrše napade na naše snage i irački narod. Pripadnici iranske revolucionarne vojske opskrbljavaju ekstremističke grupe oružjem, uključujući i sofisticirane eksplozivne sprave. Uz pomoć Hezbolaha, omogućili su obuku za ove nasilne snage unutar Iraka."

To je izjavio američki predsjednik George W. Bush u augustu. Uprkos krizi, postojale su neke naznake da američki i iranski zvaničnici pokušavaju smanjiti tenzije, posebno zbog određenih dokaza da Iran uvozi oružje u Irak. U narednoj godini ćemo pratiti njihove potencijalne dogovore. Washington i dalje insistira da Iran mora prestati s proizvodnjom nuklearnog oružja i ne isključuju i oružanu intervenciju. Iran ostaje uporan u tome, tvrdeći da imaju pravo na nuklearna istraživanja.

Talibani se regrupiraju na obje strane granice

Rat u Afganistanu protiv Talibana se očigledno neće završiti do kraja 2007. Naprotiv, fundamentalistička milicija se uspješno regrupiše u južnom Afganistanu i Pakistanu. To se desilo uprkos vojnoj nadmoći američkih snaga i NATO trupa, koje doživljavaju velike ljudske gubitke u tim sukobima, kao i pokušajima kabulske vlade da podjele Talibane putem pregovora sa mnogo blažim elementima

Pakistan nas je najviše iznenadio u proteklih dvanaest mjeseci. Njihove islamističke snage koje podržavaju Talibane i Al-Kai'de, okupirale su i mirnija područja – pakistansku turističku destinaciju Swat Valley. To je dovelo do uključivanja afganistanskih i pakistanskih snaga, uz pomoć Amerike. Odnosi između Kabula i Islamabada su i dalje napeti, tako da je njihova saradnja ograničena.

Na kraju godine, stvari su postale kompleksnije, kada je pakistanski predsjednik Pervez Mušaraf objavio stanje uzbune zbog izbora koji će se desiti u januaru iduće godine. Washington je izjavio da se nadaju da će se Pakistan konačno okrenuti demokratiji. U narednih nekoliko sedmica ce se vidjeti da li su pozitivne promjene moguće u Pakistanu. Do tada će američke trupe nastaviti borbu protiv Talibana i njihovih simpatizera, tako što će uduplati vojni budžet pakistanskih snaga.

Klimatske promjene privukle svjetsku pažnju

Ove godine, klimatske promjene su po prvi put postale glavna tema medija i svjetskih političara. Vrhunac je bio izbor dobitnika Nobelove nagrade za mir:

"Norveški komitet za izbor dobitnika Nobelove nagrade je odlučio da će nagradu za mir podijeliti Medjudržavni panel za klimatske promjene i Albert Arnold "Al" Gore Jr., za napore da rašire činjenice o klimatskim promjenama za koje je zaslužan čovjek i da postave temelje za mjere potrebne da se te promjene ublaže i spriječe."

UN je upozorio da se u najgorem slučaju može desiti da prosječna temperatura poraste za 6.4 stepena u ovome stoljeću, ako se nešto ne poduzme. U narednoj godini ćemo vidjeti koliko ozbiljno su svjetski političari prihvatili to upozorenje i kakve će mjere preduzeti. Svi se slažu da od toga zavisi život našeg planeta.

Ukrajinska «Narandžasta revolucija» dobila drugu šansu

Viktor Juščenko

U Ukrajini je narod ove godine odlučio da želi ići naprijed u svjetliju budućnost. To se desilo za vrijeme septembarskih parlamentarnih izbora, kada je rečeno da se Ukrajina vraća u 2004. - godinu «Narandžaste revolucije». Kada su glasovi prebrojani, pobjednici su bili Viktor Juščenko i Julija Timošenko, koji su i osnažili revoluciju. Bez obzira na razmirice iz proteklih godina, ujedinili su se okrenuti Evropi, protiv zajedničkog rivala Viktora Janukoviča.

Postavlja se pitanje da li će ova suradnja zaista funkcionirati i da li mogu ponovo pokrenuti «Narandžastu revoluciju», jer se svi glasači dobro sjećaju kako su u 2005. propali nakon samo devet mjeseci zajedničkog rada. Građani se samo mogu nadati da će njihovi narandžasti lideri odvesti zemlju u svjetliju, demokratsku budućnost.


Procjep izmedju Putina i Zapada sve veći

Posljednjih dvanaest mjeseci raskol između Moskve i zepadnih zemalja je sve veći. Odnosi su se još više zaoštrili nakon Putinovog obraćanja u Muenchenu na sigurnosnoj konferenciji u februaru:

"Sve što se danas u svijetu dešava, posljedica je pokušaja implementacije jednostranog svjetskog koncepta. A rezultat je uniliteralnih, često ilegalnih akcija koje nisu riješile niti jedan problem. Naprotiv, uzrokovale su nove ljudske tragedije i veće tenzije. Prosudite sami: broj ratova, lokalnih i regionalnih borbi, nije smanjen, a značajno veći broj ljudi je poginulo u tim konfliktima."

Američko – ruski odnosi su još više zahladili nakon što se Rusija nije složila s planom Washingtona da postavi štit u Centralnoj Evropi, kao odbranu protiv Irana. Čak ni sastanak Putina i Busha u četiri oka, nije umanjio ruske optužbe da su te rakete usmjerene baš na Rusiju.

Ni drugi zapadni lideri se baš ne slažu s Kremljem. Njemačka kancelarka Angela Merkel iskoristila je priliku na EU-Rusija samitu, da izrazi zabrinutost zbog nedostatka slobode govora u Rusiji. Francuski predsjednik Nicholas Sarkozy, optužio je Kremlj za kompliciranje svjetskih problema svojim agresivnim nastupima i vanjskom politikom.

Tenzije ne splašnjavaju, a čini se da će takve ostati sve do martovskih predsjedničkih izbora u Rusiji. Glavno pitanje koje si Zapad postavlja je, koliko dugo će Putin ostati na vlasti – zvanično ili nezvanično – nakon što njegov predsjednički mandat bude završen.


  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG