Otišla je i - nikom nije žao. Ružna je i svi jedva čekaju da se udalji i da je zaborave. Jedni jer im je bila dobra ali ne dovoljno, drugi jer im je bila loša i to previše. I sama je znala da mora ići i da su joj tek sati ostali. Smatrala se sretnom prije godinu dana jer je završavala sa brojem 7 - mnogima je sedmica srećan broj mislila je. Možda će u povijest ući kao jedna od boljih ili sretnijih, nadala se. Ali nije. Ispalo je da je bila jedna od lošijih te da je razlika izmedju nadanja i očekivanja i onoga što je u stvari dala bila toliko velika da će je svi zaboraviti već prve minute nakon što se pojavi njena nasljednica. Prije samo godinu dana - tako je mnogo obećavala. Te rat u Iraku će krenuti na bolje, pobjedjujemo u Afganistanu, spriječićemo pokolj u Darfuru, Rusija će ojačati demokraciju, godina odluke za Balkan, svijet se ujedinio u želji da spasi planetu…..
Ako bih morao birati riječi koje su obilježile 2007-u godinu odabrao bih ove tri: NASILJE, MRŽNJA, VRIJEME.
NASILJE je dominiralo u Iraku, Afganistanu, Libanu, Palestini, Iranu, Sudanu, Burmi, Pakistanu. General David Petraeus je u drugoj polovici godine u Iraku uspio bitno smanjiti nasilje. Englezi su izgleda pronašli način da časno, časno za njih, izadju iz Iraka i napuštaju Basru. Pročitao sam tokom vikenda da je još 1926-e godine Winston Churchill za Irak rekao slijedeće: “Ostajati u Iraku znači živjeti na nezahvalnom vulkanu!”
Strah da bi Iran mogao postati nuklearna sila i dalje je prva briga mnogih, prije svega SAD-a. Unatoč nedavno objavljenom dokumentu američkih obavještajnih službi da je Iran odbacio razvoj nuklearnog oružja 2003-e godine, predsjednik Bush kaže da je Iran i nadalje – opasan: "Mislim da ova obavještajna procjena jasno pokazuje da je Iran i dalje opasna prijetnja po mir!" Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad nazvao je američko izvješće “pobjedom” za Iran! Milijuni su u Iranu bili hapšeni radi nepodobnog načina oblačenja, 430 Internet kafea je zatvoreno jer se ponašaju “anti-islamski”!!
Nekima će se možda učiniti prejaka riječ, ali nasilje, na sreću ne ono fizičko, je dominiralo i u Rusiji. Nasilni način na koji su Rusiji nametnuti pobjednici na parlamentarnim izborima u prosincu prošle godine, nasilan način na koji mediji promoviraju ruskog predsjednika i njemu blisku stranku je nezabilježeno u Rusiji uz zadnjih 15-ak godina. Rusija se i na medjunarodnoj sceni počela ponašati nasilno (prijetnje da će priznati otcjepljenje dijela Gruzije, da će rakete usmjeriti prema Evropi, zabrana uvoza iz nepodobnih zemalja…). Ako se to nekome čini prejakim, evo i činjenice koja ublažava: Putin je za Rusiju postigao gotovo sve spoljnopolitičke ciljeve koje je htio: učvrstio se u Iranu kojem prodaje i raketni sustav i nuklearno gorivo; usančio se na Balkanu gdje nikad nije bio; bitno je pojačao svoj utjecaj u Centralnoj Aziji, kao jedan od najvećih snadbjevača energijom efektno to koristi u političke svrhe. Njegovi politički partneri, prije svega prvi čovjek SAD-a, se ni izdaleka ne mogu pohvaliti porastom svog utjecaja niti takvim ostvarenjem svojih spoljnopolitičkih ciljeva.
Nasilje je ove godine postalo i svakodnevnica Pakistana; u Burmi, vojska je nasilno skršila prodemokratske prosvjede predvođene budističkim svećenicima; Palestinci su se podijelili na dvije frakcije - jednu podržava Iran, jednu guraju SAD!! Nasilje u Sudanu je i dalje jedan od najvećih humanitarnih katastrofa. Pokrajina Darfur je još pod stalnim oružanim napadima, a svi diplomatski pokušaji da se nasilja okončaju završeni su – neuspjehom. U posljednje četiri godine u Darfuru je živote izgubilo najmanje 200 tisuća ljudi, na milijune je moralo napustiti svoje domove.
MRŽNJA je riječ koja se pominjala više ove nego prošle godine, poglavito mržnja izmedju raznih religijskih grupa. Prije svega, naravno, izmedju islama i kršćanstva. I to ne samo u državama gdje se ratuje nego i tamo gdje rata nije bilo već pedeset godina - u Evropi. Propagiranje mržnje je po prvi put dovelo da zatvorskih kazni u Engleskoj, po prvi put se se najutjecajnije organizacije muslimana u Engleskoj udružile u deklaraciji protiv svake vrste nasilja, po prvi put su se pojavili i bile zabranjeni anti-muslimanski protesti u Belgiji. U sekularnoj Turskoj je u siječnju ubijen jedan urednik Armenac, godina je završila izbodenim svećenikom u Izmiru, stižu prijetnje svećeniku u Samsunu, na Crnom moru. Koliko je svijet postao osjetljiv svjedoči i primjer učiteljice iz Engleske koja je morala u zatvor samo zato što je igračku, plišanog medvjedića nazvala “Muhamedom”.
Razgovor o VREMENU je postala svakodnevnica. Ono što je nekad važilo samo za Engleze, (“oni stalno pričaju o vremenu!”), je postala osobenost svih nas na planeti. U Engleskoj su o tome razgovarali zbog jakih zračnih struja, sad se o globalnom otopljenju priča kao o najvećoj prijetnji čovječanstvu. Godinama su najveći zagadjivači bili oni u SAD. I ova se država, nažalost, tek pri kraju 2007-e pridružila pokretu za spas planete. Prekasno i premalo rekao bih od onih koji su mogli i trebali prednjačiti. Mnogi se nadaju da će konferencija u Baliju, s kraja ove godine konačno nešto promijeniti. Ja već oldavno u konferencije ne vjerujem. Profit još uvijek nosi pobjedu nad životom.
Pakistan, sa nuklearnom bombom, neporaženi Talibani u Afganistanu, Irak, koji je daleko od riješenja, patnje Sudana, agresivna Rusija, još podijeljeniji Bliski istok, kolaps dolara, Balkan koji krčka, nezainteresirana Amerika koja se okrenula kampanji za budućeg predsjednika……sve su to tmurne perspective 2008-e. Zato i ona “dama” na početku priče pakosno može saopćiti svojoj nasljednici: Teško, draga moja, da ćeš uspjeti bilo koji od tih tereta koje sam ti prebacila skinuti sa svojih pleća, prije će biti da ćeš dodati koji novi!
I njoj i nama bi se lako moglo dogoditi da nam 2007-a bude bolja nego ova što dolazi.
Ako bih morao birati riječi koje su obilježile 2007-u godinu odabrao bih ove tri: NASILJE, MRŽNJA, VRIJEME.
NASILJE je dominiralo u Iraku, Afganistanu, Libanu, Palestini, Iranu, Sudanu, Burmi, Pakistanu. General David Petraeus je u drugoj polovici godine u Iraku uspio bitno smanjiti nasilje. Englezi su izgleda pronašli način da časno, časno za njih, izadju iz Iraka i napuštaju Basru. Pročitao sam tokom vikenda da je još 1926-e godine Winston Churchill za Irak rekao slijedeće: “Ostajati u Iraku znači živjeti na nezahvalnom vulkanu!”
Strah da bi Iran mogao postati nuklearna sila i dalje je prva briga mnogih, prije svega SAD-a. Unatoč nedavno objavljenom dokumentu američkih obavještajnih službi da je Iran odbacio razvoj nuklearnog oružja 2003-e godine, predsjednik Bush kaže da je Iran i nadalje – opasan: "Mislim da ova obavještajna procjena jasno pokazuje da je Iran i dalje opasna prijetnja po mir!" Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad nazvao je američko izvješće “pobjedom” za Iran! Milijuni su u Iranu bili hapšeni radi nepodobnog načina oblačenja, 430 Internet kafea je zatvoreno jer se ponašaju “anti-islamski”!!
Nekima će se možda učiniti prejaka riječ, ali nasilje, na sreću ne ono fizičko, je dominiralo i u Rusiji. Nasilni način na koji su Rusiji nametnuti pobjednici na parlamentarnim izborima u prosincu prošle godine, nasilan način na koji mediji promoviraju ruskog predsjednika i njemu blisku stranku je nezabilježeno u Rusiji uz zadnjih 15-ak godina. Rusija se i na medjunarodnoj sceni počela ponašati nasilno (prijetnje da će priznati otcjepljenje dijela Gruzije, da će rakete usmjeriti prema Evropi, zabrana uvoza iz nepodobnih zemalja…). Ako se to nekome čini prejakim, evo i činjenice koja ublažava: Putin je za Rusiju postigao gotovo sve spoljnopolitičke ciljeve koje je htio: učvrstio se u Iranu kojem prodaje i raketni sustav i nuklearno gorivo; usančio se na Balkanu gdje nikad nije bio; bitno je pojačao svoj utjecaj u Centralnoj Aziji, kao jedan od najvećih snadbjevača energijom efektno to koristi u političke svrhe. Njegovi politički partneri, prije svega prvi čovjek SAD-a, se ni izdaleka ne mogu pohvaliti porastom svog utjecaja niti takvim ostvarenjem svojih spoljnopolitičkih ciljeva.
Nasilje je ove godine postalo i svakodnevnica Pakistana; u Burmi, vojska je nasilno skršila prodemokratske prosvjede predvođene budističkim svećenicima; Palestinci su se podijelili na dvije frakcije - jednu podržava Iran, jednu guraju SAD!! Nasilje u Sudanu je i dalje jedan od najvećih humanitarnih katastrofa. Pokrajina Darfur je još pod stalnim oružanim napadima, a svi diplomatski pokušaji da se nasilja okončaju završeni su – neuspjehom. U posljednje četiri godine u Darfuru je živote izgubilo najmanje 200 tisuća ljudi, na milijune je moralo napustiti svoje domove.
MRŽNJA je riječ koja se pominjala više ove nego prošle godine, poglavito mržnja izmedju raznih religijskih grupa. Prije svega, naravno, izmedju islama i kršćanstva. I to ne samo u državama gdje se ratuje nego i tamo gdje rata nije bilo već pedeset godina - u Evropi. Propagiranje mržnje je po prvi put dovelo da zatvorskih kazni u Engleskoj, po prvi put se se najutjecajnije organizacije muslimana u Engleskoj udružile u deklaraciji protiv svake vrste nasilja, po prvi put su se pojavili i bile zabranjeni anti-muslimanski protesti u Belgiji. U sekularnoj Turskoj je u siječnju ubijen jedan urednik Armenac, godina je završila izbodenim svećenikom u Izmiru, stižu prijetnje svećeniku u Samsunu, na Crnom moru. Koliko je svijet postao osjetljiv svjedoči i primjer učiteljice iz Engleske koja je morala u zatvor samo zato što je igračku, plišanog medvjedića nazvala “Muhamedom”.
Razgovor o VREMENU je postala svakodnevnica. Ono što je nekad važilo samo za Engleze, (“oni stalno pričaju o vremenu!”), je postala osobenost svih nas na planeti. U Engleskoj su o tome razgovarali zbog jakih zračnih struja, sad se o globalnom otopljenju priča kao o najvećoj prijetnji čovječanstvu. Godinama su najveći zagadjivači bili oni u SAD. I ova se država, nažalost, tek pri kraju 2007-e pridružila pokretu za spas planete. Prekasno i premalo rekao bih od onih koji su mogli i trebali prednjačiti. Mnogi se nadaju da će konferencija u Baliju, s kraja ove godine konačno nešto promijeniti. Ja već oldavno u konferencije ne vjerujem. Profit još uvijek nosi pobjedu nad životom.
Pakistan, sa nuklearnom bombom, neporaženi Talibani u Afganistanu, Irak, koji je daleko od riješenja, patnje Sudana, agresivna Rusija, još podijeljeniji Bliski istok, kolaps dolara, Balkan koji krčka, nezainteresirana Amerika koja se okrenula kampanji za budućeg predsjednika……sve su to tmurne perspective 2008-e. Zato i ona “dama” na početku priče pakosno može saopćiti svojoj nasljednici: Teško, draga moja, da ćeš uspjeti bilo koji od tih tereta koje sam ti prebacila skinuti sa svojih pleća, prije će biti da ćeš dodati koji novi!
I njoj i nama bi se lako moglo dogoditi da nam 2007-a bude bolja nego ova što dolazi.