Dostupni linkovi

Sve mu više i više razloga prostiru da bude patriota. I što mu više razloga daju - sve ih manje vidi. Već je davno negdje naučio: što je više patriotizma, to je manje mogao birati i nije ni bilo - izbora!

Već je bio osijedio i sve češće pogledavao iza sebe. Sad kad čita sve te novine i sve te političke priče o demokraciji i demokratiji pade mu na pamet da danas živi u, svi kažu, mnogo demokratskijem društvu nego ikad. Kažu mu da mu je izbor veći nego ikad, da se njegova riječ čuje više nego ikad i da ima više informacija nego ikad. Davno je već naučio da provjerava ono što mu kažu, da prebire po mislima i sam donosi svoje zaključke. Nije mu se baš činilo da je to što mu govore točno.

U Titovo doba, sjećao se, išao je na izbore svečano obučen: čista košulja, kravata - novinari su izvještavali da narod "svečano" izlazi na izbore. Nije se baš sjećao šta je u tome bilo svečano, niti šta je zaista birao, ali je točno da se on tako osjećao. Svečano je glasao za onu jednu jedinu stranku ili partiju koja je postojala. Imao je osjećaj da je glasao za nešto. Tako su mu i rekli i vjerovao je.

Onda je došla demokracija. I taman kad je pomislio da će moći birati - nisu mu dali da bira. Oni su se "demokratski" dogovorili da izbora na nivou bivše države - nema. Puj pike - ne važi. Bilo je to toliko "demokratsko" vrijeme da su jedni pljuvali po drugima, opanjkavali druge i lagali o drugima. Nisu u stvari ni toliko opanjkavali koliko su bili u osnovi jedni protiv drugih. Te oni su ovakvi, te onakvi, te oni neće sa nama nego sa njima. MI smo bili uvijek najbolji, najpošteniji, najjači, najpametniji, najljepši, naše su žene kraljice njihove su - zna se kakve. Naša je istorija i povijest slavna, a njihova nikakva. Naši su muškarci najhrabriji, najpametniji, naše su škole bolje - ama sve nam je potaman samo da nam nije njih imati za susjede i komšije. Samo su u njega unosili strahove pa je zazirao od drugih. Komšiju je počeo gledati drugačije, čim bi nešto rekao on je to odmah sve slagao po nekakvim unaprijed za njega pripremljenim ladicama. I opet je išao na izbore i opet je glasao. I znao je da će glasati za SVOJE. Nije se nešto svečano osjećao, ali su mu nametnuli da se osjeća krivim ako ne glasa za NAŠU stranku. Imao je osjećaj malo drugačiji od onog u Brozovo vrijeme... Tada je mislio da je glasao ZA nešto, a sada je nekako više glasao PROTIV nekoga ili nekih.

I onda su oni odlučili da ratuju, pa smo malo ratovali. kad je to svijetu dosadilo došli su da nas izvuku po ušima, onako "pravedno" - i onima koji su počeli i onima koji su bili uvučeni, i onima koji su jurili i onima koji su bježali. Poslije rata je došao mir i poslali su nam ljude iz svijeta da nas nauče demokraciji i demokratiji. I onda je svijet došao i učio nas. I još nas uči. I opet smo išli na izbore. Pa su mu rekli da ima demokracije više nego ikad, da je tu svijet da sve to kontrolira i organizira, da ima televizija više nego ikad. Jeste sada više televizija i više novina ali svi oni nekako isto pričaju. Uzme jedne novine - oni popljuvaše one druge. Uzme druge novine, a tamo obrnuto. A nije imao novaca da kupuje sve, abogme niti vremena da sve čita. A opet, nekako, kad je išao da glasa učinilo mu se da više glasa PROTIV nekoga, a ne ZA nešto. Sada ne ide, naravno, "svečano" na izbore, ali opet mu kažu da kad glasa - glasa patriotski.

Tako je sjedio zbunjen. Nekad je bilo svečano i patriotski i za nešto, onda je bilo samo patriotski, ali protiv nekoga, a sad je samo patriotski za nekoga ko je protiv nekoga. Ako nisi sa nama, ti si protiv nas!!! Ako nisi sa nama, ti si protiv našeg naroda!!! Ako si protiv našeg naroda ti si izdajica!!! Ako si izdajica - tebe treba elimiminirati!! Samo zato što nisam glasao??? Pitao se i čudio što ga snadje.

Živio je u maltene besklasnom društvu kad je ono glasao svečano. Tako su mu govorili. Onda su rekli stigla je domkracija, sve ono što je dosad radjeno ne valja ništa, pravna država stiže u ponedjeljak. Sad mu govore da će u Evropu. Nisu pominjali ponedjeljak. Nikoga nije ni pitao šta će u Evropi i bogme se sjećao da je u tu Evropu, kad je na izbore išao svečano i patriotski, putovao kako je htio. Samo mu je trebalo novaca. Sad, bogme, ne može i kad ima novaca. Ne daju mu da udje u Evropu jer je, tako mu se čini - kužan. I onda mu jedan stranac kaže da u njegovoj državi "vlada proevropska atmosfera."

Super, samo da mu kažu u kojem to dijelu države vlada proevropska atmosfera, pa da ode tamo i odande putuje po Evropi. Čita novine koje mu kažu da poslanici ocjenjuju stanje u državi katastrofalnim, da policija ide na popravni, da poslanici ne dolaze na sjednice, da vlada logika "što si jamio u ratu, zaokruži u miru..." To mu nekako ne liči na Evropu. Sve mu se nekako čini da su kriteriji uspjeha u njegovoj zemlji sve manji u svakom pogledu, a da kriteriji uspjeha u toj istoj Evropi su sve veći u svakom pogledu. I nije mu, zbog toga jasno, kako se to može govoriti o evropskoj atmosferi.

Ili će, može biti, ta Evropa pristati na niske kriterije njegove zemlje!? Teško Evropi. Godina je na izmaku i biće opet novih izbora. Osijedio je i sumnjao je da će se nešto promijeniti. Sve mu više i više razloga prostiru da bude patriota. I što mu više razloga daju - sve ih manje vidi. Već je davno negdje naučio: što je više patriotizma to je manje mogao birati i nije ni bilo - izbora!

I kad malo bolje pogleda unazad, nakostriješi mu se ono malo sijedih vlasi od tužne spoznaje. Vidi da u stvari izbora - nikad ni imao nije.

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG