Dostupni linkovi

Što dalje od izborne baze


Sarajevo, zgrada Parlamenta i Vijeća ministara BiH
Sarajevo, zgrada Parlamenta i Vijeća ministara BiH

Veći deo BH političara je odvojen od baze i gotovo svaka njihova veza s biračima prestaje onog dana kada se završe izbori i raspodijeli vlast, smatraju građani.

Koliko se bosanskohercegovački političari miješaju u svoj posao najbolje pokazuje akcija Centra civilnih inicijativa koji građanima dijeli letke o zastupnicima i ministrima na svim nivoima vlasti koji se za 10 mjeseci nisu niti jednom uključili u raspravu. Prema podacima Centra, čak 40 zastupnika u federalnom parlamentu nose titulu “šutljivih” poslanika, a iz Parlamenta BiH za govornicu nije stao jedan poslanik.
Uz tri neefikasna ministra u Vladi Federacije BiH, koliko ih je i u Vladi RS-a, nisu bolje prošli ni ministri na državnom nivou, prenosi jedna od glasnogovornica Centra Majda Behram – Stojanov:
“Izdvajamo onog koji drži dobro, prvo mjesto, ministra Božu Ljubića, Ministarstvo prometa i komunikacija, koji je u vrlo malom procentu realizirao svoj vlastiti program rada, čini mi se 11 posto da je to, a drugo i treće mjesto zauzimaju ministar Safet Halilović i ministar Tarik Sadović, koji ne premašuju 15 posto realizacije svog vlastitog programa rada”
Koliko su bh. političari i narodni poslanici dovoljno govori i činjenica da većina s građanima koji su ih birali kontaktira u vrijeme predizbornih kampanja. Kada glasači zaokruže potrebno na listiću i kada oni zasjednu u svoje fotelje, ekrani tv prijemnika su jedino mjesto gdje ih se može vidjeti. Koliko su zapravo odvojeni od baze, najbolje pokazuje i primjer telefonskog poziva u njihove zastupničke klubove. Slučajnim odabirom stranaka naslušali smo se samo lijepe muzike s centrale Parlamentarne skupštine BiH.
RSE: Dobar dan, Klub poslanika SNSD-a, molim vas.
(umjesto odgovora - muzika)
RSE: Dobar dan, molim vas Klub zastupnika SDA.
(umjesto odgovora - muzika)
Dakle, ovako su dostupni narodu. No, malo je onih koji su spremni to i da priznaju. Evo šta su nam u anketi kazali neki od zastupnika u Parlamentu BiH. Slavko Jovičić:
“Odvojeni su skroz. Čim ih izabere neko na neku funkciju niti ih interesuje narod, niti ih interesuje bilo šta. Njima je važno da imaju fotelju, kao da je Srbe postavio, nedajbože, patrijarh srpski, Bošnjake reisu-ulema, a ove Hrvate papa. Ono veze nemaju. Nikakvog kontakta nemaju sa bazom. Njima je najvažnije da je fotelja, redovna plata, da puno ne vode računa ni o čemu.”
Branko Dokić:
“Jedan broj poslanika zanemaruje svoju obavezu, a to je upravo da budu u komunikaciji sa građanima, da prenose njihove stavove.”
Jozo Križanović:
“Uglavnom imam kontakte sa ljudima.”
Rifat Dolić:
“Nažlost kolege, i inače poslanici su dostupni građanima uglavnom za izbore. Kad izbori završe i oni završe svoju dostupnost građanima.”
Jerko Ivanković:
“Mi u Bijeloj sali, pod klima uređajima, sigurno se ne sjetimo umirovljenika, nezaposlenih, poljoprivrednika i svih drugih ljudi u ovoj zemlji kako oni žive, jer mi imamo redovno plate, dosta velike plate i jako dobre uvjete rada.”
Većina političara izlazi u posebne kafane i restorane, rijetko šetaju centrom grada i čini se i da kupuju na drugačijim mjestima od običnih smrtnika. U gradski prijevoz malo kad i malo koji je i ušao u vrijeme mandata, kažu građani kojima je to svakodnevica.
RSE: Jeste li ikada vidjeli onog kojeg ste zaokružili na glasačkom listiću, bez obzira ko je on?
GRAĐANIN 1: U tramvaju?! Pa to bi bilo čudo svjetsko.
GRAĐANIN 2: Nisam, nisam.
RSE: A je li mislite da su oni odvojeni od ljudi koji su ih birali? Da li s njima komuniciraju?
GRAĐANIN 3: Mislim da su odvojeni, da ne komuniciraju. Imaju svoj život, a ova jadna sirotinja svoj život.
GRAĐANIN 4: Nikad, nikad.
Ipak ima i onih koji su uvijek i u svako doba otvoreni za građane. Svijetli primjer je i Beriz Belkić, zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH:
“I ljudi me susreću, ljudi ovdje u kancelariju dolaze. Moj telefon je također dostupan. Dakle, apsolutno sam otvoren za komunikaciju. Naravno, druga je stvar koliko ja mogu objektivno učiniti u odnosu na ono što ljudi od mene traže.”
Kad bismo se pretvarali da živimo u prvoj državi distanca od građana bila bi loš marketinški potez. Takav bi političar karijeru nastavio kao trećerazredni pisar. Besim Spahić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, ocjenjuje:
“Naravno da su otuđeni. Ako uzmemo nešto što se zove stranački marketing, recimo, kod nas još uvijek u terminologiji se priča politički marketing to su ovi izbori. Ne, ne. Politički marketing je visoko osmišljena, analitička, planska, kontrolirana, kreativna djelatnost političkih subjekata na duge staze - i permanentna djelatnost. Kod nas uglavnom se brinu za svoja stada pred izbore i onda kreću koncerti fino, otprilike tipa ilahija i kasida, moj ummete, otprilike tipa Tompsona itd., sa čistim i jasnim nacionalnim i vjerskim predzankom i onda - kruha, hljeba i igara.”
Na kojem je niovu bio do sada odnos političari - građani najbolje govori činjenica da u Poslovniku Parlamenta BiH nije postojala obaveza primanja građana. I to je nedavno nametnuo visoki predstavnik, potvrdio je Belkić:
“To je nešto što se inače podrazumijeva, ali evo ovaj put smo mi to i ugradili u naš poslovnik.”
Dakle, do sada je bilo na obraz - kako to samo kod bh. političara lijepo zvuči.
XS
SM
MD
LG