Dostupni linkovi

Pred licem pravde - Izvještaji sa suđenja


Rasim Delić

Haški tribunal je u srijedu navečer odlučio odobriti daljni ostanak na privremenoj slobodi, do nastavka suđenja 11. januara, bivšem zapovjedniku Armije BiH Rasimu Deliću, unatoč zahtjevu Tužiteljstva tribunala da ga se hitno vrati u Haški pritvor. General Delić se suočio s prijetnjom ukidanja privremene slobode nakon što se u Sarajevu sastao s bošnjačkim članom Predsjedništva BiH Harisom Silajdžićem i pri tome s njime razgovarao o sudskom procesu koji se vodi u Hagu. Haško tužiteljstvo je ocijenilo da je susretom sa Silajdžićem Delić prekršio pravilo o privremenom puštanju na slobodu, te je zatražilo njegov hitan povratak u Haški pritvor. Sudac Wolfgang Schomburg odlučio je ipak dopustiti Deliću da ostane u BiH, ali uz pooštrene mjere nadzora kretanja, odnosno u kućnom pritvoru, a izlazak će mu biti dozvoljen samo u slučaju liječenja ili neke druge prijeke potrebe. Sudac je uvažio dodatna jamstva koja je u srijedu, u vezi s generalom Delićem, dala Vlade Federacije BiH. O nekim dodatnim i zanimljivim detaljima ovoga slučaja, iz Sarajeva Dženana Halimović:

Penzionisani general Armije Republike BiH Rasim Delić sastankom sa članom Predsjedništva BiH Harisom Silajdžićem ugrozio je privremeno puštanje na slobodu iz Haškog pritvora u Ševeningenu (Scheveningen). Nakon tog sastanka sa Silajdžićem, Pretresno vijeće Haškog tribunala zatražilo je da se Deliću ukine Odluka o privremenom puštanju na slobodu do nastavka suđenja, jer je u saopštenju iz kabineta člana Predsjedništva navedeno kako je Silajdžić izrazio zanimanje za postupak, te nadu da će se on okončati na osnovu dokaza i bez političkih uticaja.

Predstavnik Haškog tribunala u BiH Refik Hodžić podsjeća da je za uslove puštanja na slobodu morao da zna i Silajdžić:

Gospodin Delić je pušten na slobodu 11. decembra. Zaista mislim da to nije nešto što je nepoznato javnosti - da optuženi ne mogu o svom predmetu da pričaju s bilo kim tokom boravka na slobodi, ne mogu da se pojavljuju u medijima, iako su fotografija sa ovog susreta i sadržaj tog sastanka izneseni u javnosti. Znači, to nisu uopšte neke stvari o kojima Silajdžić nije mogao da zna, a naročito neko od njegovih pravnih savjetnika.

Iako je Silajdžić je u demantiju saopštenja kazao da je tema sastanka zapravo bila zdravstveno stanje generala Delića, priznao je kako se interesovao i za tok postupka, o kojem, prema istoj izjavi, Delić nije ništa rekao.

Vlada Federacije BiH, na zahtjev Žalbenog vijeća Haškog tribunala, dala je i dodatne garancije za Delićev ostanak na slobodi na prijedlog Ministarstva pravde i Ministarstva unutrašnjih poslova. Vlada je zanemarila informaciju koju je direktor Federalne uprave policije Zlatko Miletić uputio federalnom premijeru Nedžadu Brankoviću i Uredu Haškog suda u Sarajevu u kojoj stoji mišljenje da je Rasim Delić prekršio odluku suda da o svom predmetu neće razgovarati ni s kim - osim sa svojim braniocem.

Fahrudin Ibrišimović, branilac pred Haškim tribunalom, smatra kako je susret sa Silajdžićem bio tek Delićeva neopreznost koja ga ne bi trebala koštati privremene slobode:

"Uostalom, mi nismo imali još nijedan primjer da se neko vratio sa privremene slobode u Hag. Možda je drastičniji slučaj generala Čermaka, gdje je on napustio mjesto boravišta i išao tamo gdje nije trebao, pa je Sud konstatovao da je on stvarno prekršio te odredbe, odnosno uslove privremenog puštanja, ali se nije odlučio na tako rigoroznu mjeru da ga vrati prije vremena u Hag. Čak isti sudija, koji je predsjedavajući gospodinu Deliću sad, je bio u vijeću koje je odlučivalo o gospodinu Čermaku. Mislim da je gospodin Delić kontaktirao svoj advokatski tim, da mu oni to ne bi savjetovali, čak mislim da bi mu zabranili. Ja ne bih nikad savjetovao lično, niti bi dao da dođe u takvu situaciju."

Silajdžićev sastanak s Delićem u bosanskohercegovačkoj javnosti okarakterisan je i kao politička manipulacija haškim optuženicima. Delićev prethodnik, general Sefer Halilović, kaže da su pravila Haškog suda jasna, te da ne ostavljaju nimalo prostora za dvosmislenost:

"Politička manipulacija postoji na svim stranama, samo je pitanja koliko ćete im dopustiti da s vama manipulišu. Dakle, ja nisam nijednog trenutka prostora bilo kome da manipuliše ili da me dovede u situaciju da ne poštujem odluku suda. E, sad, ostalo je sve stvar lične procjene."

Ipak, sastanak Delić - Silajdžić otvara i novo pitanje o motivu. Naime, Tužilaštvo je, u dokumentu kojim potkrijepljuje tvrdnju o kršenju odluke, navelo kako Delić nije razgovarao s bilo kim, već s dr Silajdžićem, koji je od 1. novembra 1993. do januara 1996. bio premijer Republike BiH. Ta je pozicija podrazumijevala da je Silajdžić zajedno s Delićem bio član proširenog državnog predsjedništva tokom rata. Također, u dokumentu stoji i da je "u jednom presretenom telefonskom razgovoru od 30. oktobra 1995. godine mudžahedin izjavio: ’Ja ću poslati svog čovjeka u Sarajevo da se konsultuje s premijerom’."

Podsjećamo: Deliću se u Hagu sudi po komandnoj odgovornosti zbog zločina koje su počinili strani muslimanski borci koji su sebe nazivali mudžahedinima.


Šljivančanin uz jamstvo srpskih vlasti privremeno pušten na slobodu

Bivši oficir JNA Veselin Šljivančanin, kojega je Haški tribunal, na temelju jamstva srbijanskih vlasti, privremeno pustio na slobodu, stigao je protekle sedmice u Beograd. Za razliku od juna 2003., kada su se stotine njegovih pristaša sukobile sa srbijanskom policijom koja ga je privela, privremeni povratak kući haškog osuđenika ovaj je put prošao bez osobitog interesa tamošnje javnosti. Iz Beograda, Iva Martinović:

Šljivančanin je iz Amsterdama u Beograd stigao redovnom linijom Jat Airways-a, a izašao je na poseban izlaz u pratnji policije. On će policiji u Beogradu morati da preda pasoš i neće mu biti dozvoljeno da napušta Srbiju, izjavio je njegov advokat Goran Petronijević:

Po nalogu Tribunala on se nalazi na privremenoj slobodi do odlučivanja Drugostepenog veća po žalbama, a to podrazumeva, dakle, boravak i neudaljavanje bez posebnog odobrenja iz Beograda, odnosno Srbije. Svakodnevno dolaze službenici policije da evidentiraju njegovo prisustvo u njegovom stanu, gde inače treba da boravi, odnosno gde će biti. Zabranjena mu je komunikacija, odnosno bilo kakav kontakt s medijima.”

Predstavnik Sekretarijata Haškog tribunala Matijas Helman (Matias Hellman) objašnjava za naš program da Žalbeno veće odobrava privremeno puštanje na slobodu osoba koje su osuđene, a koje čekaju žalbeni postupak, ukoliko su ispunjena tri uslova:

Prvi uslov je da će se ta osoba pojaviti na žalbenom pretresu, da će se predati u Pritvor kada to Sud naredi. Drugi uslov je da ta osoba neće predstavljati opasnost za žrtve ili svedoke, ili za bilo koje druge osobe. I treći uslov je da postoje posebne oklonosti koje opravdavaju privremeno puštanje.

Vlasti u Srbiji dale su garancije da će ova tri uslova biti ispunjena, bez obzira na to što je reč o optuženiku koji se nije dobrovoljno predao i čije je hapšenje pre četiri godine u Beogradu trajalo više od deset sati.

Podsećamo: policija je prilikom Šljivančaninovog hapšenja naišla na žestok otpor njegovih pristalica. Oko hiljadu njih okupilo se te noći ispred Šljivančaninove zgrade u beogradskom naselju Cerak i napalo policiju kamenicama, flašama i drugim tvrdim predmetima. Istovremeno sa ispaljivanjem prvih šok bombi i patrona suzavca na demonstrante, krenula je i sama akcija ulaženja u stan Šljivančanina, koji je nakon polusatnog razbijanja ulaznih vrata konačno i uhapšen. Epilog hapšenja ovog haškog optuženika bio je preko 50 povređenih pripadnika MUP-a Srbije i nepoznat broj demonstranata.

Bez obzira na to, predsednik Nacionalnog saveta za saradnju s Hagom, Rasim Ljajić, ne očekuje probleme u ispunjavanju uslova pod kojima je Šljivančanin pušten na privremenu slobodu:

Mi smo dali garancije ne samo za Šljivančanina već i za mnoge druge. Za sada nismo imalo nikakvih problema i do sada smo sve obaveze prema Tribunalu u tom pogledu ispunili. Da je bilo do sada propusta, verovatno one (garancije) ne bi u ovom slučaju bile uvažene, između ostalog i zbog toga što se Šljivančanin nije dobrovoljno predao, već je uhapšen.”

Veselin Šljivančanin

Veselin Šljivančanin osuđen je pred Haškim tribunalom na pet godina zatvora jer nije sprečio torturu nad hrvatskim zarobljenicima u Vukovaru, koje su kasnije streljali pripadnici Teritorijalne odbrane na poljoprivrednom dobru Ovčara, u novembru 1991. godine. Do sada je u pritvoru proveo više od 4 godine, a njegov advokat, Goran Petronijević, očekuje da mu ostatak kazne bude oprošten:

Nakon što smo videli najavu žalbe od strane Tužilaštva, mi smo optimisti da je moguće da na ovakvoj kazni, koliko je sada ona odrezana - to je tih pet godina ukupno, prođe i čitav postupak.

Bez obzira na oštre reakcije u Hrvatskoj zbog Šljivančaninovog privremenog puštanja i činjenicu da je sud u Osijeku protiv njega podigao optužnicu za ratne zločine u istočnoj Hrvatskoj, što se srpskog pravosuđa tiče, on po svemu sudeći može biti miran, jer je vrlo mala mogućnost da Tužilaštvo u Srbiji podigne optužnicu protiv bivšeg oficira JNA.


Puštanje Šljivančanina da na slobodi čeka odluku Tužilaštva - šok za Vukovarce

Hrvati u Vukovaru pogođeni su činjenicom da je haški osuđenik Veselin Šljivančanin pušten da na slobodi čeka odluku o žalbi Tužiteljstva na presudu kojom je za zločin u Vukovaru osuđen na pet godina zatvora. To je za Vukovarce, kako kažu, nakon blage presude tom oficiru JNA, drugi šok u protekla dva mjeseca. Neki od njih kažu kako je i tom odlukom Haški sud potvrdio ne samo da je politički već da je, kao institucija zadužena za uspostavu pravde, odavno mrtav. Iz Osijeka, Drago Hedl:

Vukovar je ponovno uznemiren, a mnogi njegovi stanovnici, naročito oni čija je rodbina stradala u opsadi grada ili zločinu na Ovčari, još su dublje pogođeni odlukom Haškog suda da se Veselinu Šljivančaninu dopusti da sa slobode čeka drugostupanjsku sudsku odluku. Zdravko Komšić, jedan od vukovarskih branitelja koji je do posljednjega sata branio svoj grad, kaže kako je za većinu njegovih kolega Haški sud već odavno mrtav:

Ja osobno, a i cijeli grad je revoltiran, ogorčen na tako nešto. Ali, to se moglo i očekivati nakon one sramotne presude, tako da je to jedan normalan slijed u radu Haškog suda. Ali Haški sud je samim tim samo pokazao svoju nevjerodostojnost, pokazao je i dokazao da je politički sud - i za nas, za mene, za nas iz koordinacije udruge domovinskog rata Hag je mrtav. Ono - umro je Hag. Mislim da bi njega trebalo sada pod hitno rasformirati, ukinuti, ove presude koje su donesene poništiti, ljude pustiti kući - jer koja korist od tog suda ako su glavni zločinci na slobodi, a neki, haj’mo ih nazvati pikzidneri su u zatvoru.

Mirko Kovačić imao je bliski susret sa Veselinom Šljivančaninom u vukovarskoj bolnici na sam dan pada tog grada, 18. studenoga 1991. Nakon toga završio je u logorima u Srbiji, a na beogradskom suđenju odgovornima za zločin na Ovčari bio je jedan od svjedoka. Kaže kako je kazna Šljivančaninu više nego blaga, a odluku Suda da ga prije izdržane kazne pusti na slobodu smatra skandaloznom:

I jasno govoreći, a prateći dokumente prilikom suđenja za Ovčaru u Beogradu godinu i po dana, sve je ono što je i viđeno i ono štoje doživljeno osobno meni onoga dana da u bolnici, kada sam bio do 18., i sve ovo Šljivančanin nosi u odnosu na ostale osuđenike, ako ništa, ono makar jednaku odgovornost. A ta jednaka odgovornost se vrlo loše očitava za nas stradalnike - pet godina u odnosu na one koji su dobili maksimalno od 20 do 15 godina. Znači sud ili mač, da kažem, pravde nije jednak i nije pravedan.

Ivan Pšenica, iz Udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, ipak se nada da će žalba na blagu presudu Šljivančaninu u drugostupanjskom postupku biti promijenjena i da će ga stići zaslužena kazna. Pšenica upozorava i na mogućnost političke trgovine kojom se, kaže on, vodio Haški sud kako bi Srbiji dao ustupke zbog interesa međunarodne zajednice u problemu oko Kosova:

Zbog onoga što se dešava na Kosovu, zbog statusa Kosova, zbog možda malo podilaženja Srbiji, ne znam, ne znam - ali očito da su dvostruka mjerila.

Vukovarci su razočarani i činjenicom da u Haškom pritvoru, bez prava da se brane sa slobode, suđenja čekaju Hrvati kojima, za razliku od Šljivančanina, krivnja još nije dokazana. Kažu da nisu protiv toga da svi koji su počinili zločine budu i kažnjeni, ali da za sve moraju postojati ista mjerila.


Preokret na suđenju generalima Hrvatske vojske Norcu i Ademiju

Na suđenju generalima Hrvatske vojske Mirku Norcu i Rahimu Ademiju, optuženima po zapovjednoj odgovornosti za ubojstva srpskih zarobljenika, te razaranje civilnih objekata tijekom operacije Medački džep 1993. godine, bivši visoki vojni dužnosnici ove su sedmice izjavili kako akcijom nisu zapovijedali optuženi generali, već admiral Davor Domazet Lošo. Suđenje i ovaj preokret u Zagrebu pratio je naš novinar Goran Jungvirth:

Iako je glavna strategija timova obrane prebacivanje zapovjedne odgovornosti s jednog optuženog na drugog, ovotjedni svjedoci obrane na zagrebačkom sudu odgovornost za zapovijedanje akcijom Medački džep prenijeli su na umirovljenog admirala Davora Domazeta Lošu. On je tijekom rujna ove godine svjedočio u istom postupku. Tadašnji pomoćnik za borbeni sektor Glavnog stožera Hrvatske vojske Franjo Feldi posvjedočio je ovoga tjedna kako je Lošo rukovodio operacijom dobivajući zapovijedi direktno od pokojnog načelnika glavnog stožera Janka Bobetka:

On je izravno zapovijedao sa operativnog središta i imao izravnu vezu sa načelnikom Glavnog stožera.

Domazet Lošo također je prije nekoliko godina ispitan od strane haških istražitelja, no protiv njega nije pokrenuta optužnica za ratne zločine. Tijekom svjedočenja u rujnu, Lošo je odbacio navode kako je zapovijedao operacijom tvrdeći da je tijekom nje dao samo nekoliko savjeta. No svjedok Feldi upravo je Lošu istaknuo kao glavnog zapovjednika akcije Medački đžep:

Kada je akcija krenula, onda je kapetan bojnog broda Domazet glavni istureni zapovjednik u ime načelnika Glavnog stožera.

Tvrdnje da je Lošo zapovijedao akcijom potvrdio je ovog tjedna kao svjedok i ondašnji zapovjednik Pješaštva gospićkog područja Vladimir Lelas:

Moje razmišljanje o tome je bilo da je zapovijed naredio, izrađivao i operacijama vodio netko odozgo, a ne Ademi i Norac koji su bili u Gospiću. To je moje mišljenje, možda griješim, ali iz svega što se poslije događalo se svodi na to.

Lelas je, poput svih dosadašnjih svjedoka obrane, izjavio kako o zločinima nije čuo ništa sve dok o njima nije saznao iz medija. Uz to ustvrdio je kako na području akcije Medački džep nije bilo uopće civilnog stanovništva:

Civili u tom dijelu nisu bili sigurno. Mogu biti u civilnoj odori, ali su bili vojnici jer su tukli svakodnevno naše položaje. Gospić je dvije godine trpio, da ne kažem gotovo svaki dan, vatru.

Inače, početak tjedna obilježio je incident kada je tijekom pauze Ademijeva supruga Anita verbalno napala Norčevog odvjetnika Željka Olujića optužujući ga da instruira svjedoke. Zbog toga je predsjedavajući sudac, Marin Mrčela, izrekao javno upozorenje svima:

Gospođo, molim vas, molim vas nemojte govoriti dok ja govorim. Ja sam zato rekao da bilo kakva komunikacija između publike i branitelja ili procesnih učesnika nije moguća. To se, dakle, odnosi na sve vrste vidova komunikacije - i mislim da sam u tome bio jasan jer je jasno koja mjera slijedi nakon toga ako će takve komunikacije u sudskoj zgradi biti.

Suđenje, kao prvo prebačeno iz Haškog tribunala hrvatskom pravosuđu, nastavlja se 16. siječnja sljedeće godine.


* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje
(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
XS
SM
MD
LG