Dostupni linkovi

Mostar: Paralelni život


Mostar, Foto: Budo Vukobrat

U novom izdanju Mosta razgovarali smo o tome da li je Mostar uspio da prevaziđe duboke etničke podjele koje mu je rat ostavio u naslijeđe.

Naši sagovornici su dva ugledna Mostarca: Josip Muselimović, advokat i predsjednik Matice Hrvatske u Mostaru, i Huso Kapić, gradski vijećnik.

Omer Karabeg: Pre sedam godina u ovoj istoj emisiji razgovaralo se o sudbini podijeljenog grada. Naši sagovornici su tada bili gradonačelnik Safet Oručević i dogradonačelnik Neven Tomić. Oni su na kraju tog razgovora izrazili nadu da će Mostar za koju godinu postati normalan grad. Gospodine Kapiću, da li je Mostar danas normalan grad?

Huso Kapić: Ja mislim da nije, jer u Mostaru postoji paralelizam u svim sferama života. To je ono što muči i opterećuje život u ovom gradu.

Josip Muselimović: Na to pitanje je teško odgovoriti. Mogu vam sa nekoliko primjera pokazati da grad u svojoj duši, u svojoj utrobi živi harmonizirano i da tu nema antagonizma i podjela. Podjele su na nekim drugim razinama.

Omer Karabeg: Koliko ja znam, Mostar ima dvije elektroprivrede, dva univerziteta, dva mobilna operatera, svaki dio grada ima svoje kulturne institucije, sada se gradi i druga autobuska stanica - sve je nekako duplirano i dalje se duplira, kao da se žele cementirati podjele.

Josip Muselimović: Ja bih bio sretan da Mostar ima deset autobusnih kolodvora. Da, kao i Prag gdje vi živite, ima pet simfonijskih orkestara i na desetine kazališta. Meni osobno sve to ne bi smetalo, ako je u funkciji harmonizacije života i pružanja što kvalitetnijih usluga žiteljima, a ne u funkciji podjela. Kad je o podjelama riječ, mene, međutim, najviše brinu incidenti koji je događaju u poslednje vrijeme i ponašanje najmlađe populacija koja je praktično stasala sa ratom i koja je silno podijeljena. Tko su sudionici incidenata nakon utakmice Velež - Zrinjski, tko se potukao? Djeca. Dakle, u obiteljima, u školama nema edukacije da se ti neposrazumi izbjegnu i da se više nikada ne ponove.

Omer Karabeg: Zar to nije posljedica razdvajanja djece u školama na nacionalnoj osnovi. Škole su odvojene, hrvatska djeca uče po svom nastavom programu, a bošnjačka po svom. Djeca se odgajaju u duhu podjela.

Huso Kapić: Ne samo da imamo dva nastavna programa koja su potpuno odvojena nego se učenici ni fizički ne miješaju, ne sjede u istom razredu. Zato se i događaju ovakve stvari. Sve se čini da se škole ne objedine. Suživot svih nacija, što je nekad krasilo Mostar, danas se anatemiše. Posebno je simptomatično mjesto gdje se odigravaju sukobi između mladih ljudi. To se uvijek događa na linijama podjele, tamo gdje su se ratni sukobi odigravali.

Josip Muselimović: Mi smo se na ovo stanje privikli i to je zabrinjavaajuće. Privikli smo se u centru grada vidjeti porušene zgrade, porušene hotele, porušene javne institucije. Ovih dana sam bio u Dubrovniku, Podgorici i Zagrebu. Kad se vratite u Mostar i vidite u kakvom se zapuštenom stanju nalazi grad, spopadne vas tuga. Neka se niko ne uvrijedi, Podgorica se prije rata ni po čemu nije mogla mjeriti s Mostarom. Međutim, danas je Podgorica Los Angeles za Mostar. Zašto je to tako? Trebalo bi upitati nekoga u Sarajevu, nekoga u međunarodnoj zajednici. Kako je moguće da 12 godina poslije prestanka ratnih dejstava zgrade u središtu grada podsjećaju na ruševine Drezdena, kako je moguće da su neke ulice potpuno devastirane. Dakle, trebalo bi pitati poglavarstvo grada Mostara, Predsjedništvo Bosne i Hercegovina i sva ministarstva, a isto tako i međunarodnu zajednicu - kako to da grad svjetlosti, grad teatra, grad glazbe, grad slikarstva živi život kakav živi. Mi smo ove godine u okviru manifestacije Dani Matice hrvatske izdali monografiju “Stoljeće likovne umjetnosti u Mostaru”. Pa kad prelistate tu monografiju i vidite koji su sve umjetnici ovdje živjeli, dolazili u Mostar ili iz njega odlazili u Beograd, Zagreb, Pariz, Rim, vidjet ćete da je to grad neponovljive kulturne tradicije.

Omer Karabeg: Gospodine Kapiću, pitam vas kao gradskog vijećnika, zašto ni nakon 12 godina nije obnovljen najuži centar Mostara koji se nalazi na granici između dva dijela grada? Zašto su tamo još uvijek ruševine?

Huso Kapić: Budžet grada Mostara nije dostatan za opravku ruiniranih zgrada. Ovaj grad je razrušen u takvom obimu da i daleko veća sredstva od onih kojima grad raspolaže ne mogu biti dovoljna. Ljudi koji su prije rata stanovali u tim zgradama danas u svom svom rođenom gradu žive kao podstanari. Mislim da bi zaista bila potrebna pomoć Vlade Federacije.

Josip Muselimović

Josip Muselimović: Grad je toliko devastiran da mu stvarno treba pomoći. Bosna i Hercegovina, a pogotovo ova županija je prostor beskrajnih resursa - prirodnih i ljudskih. Pogledajte našu županiju. Ima li more? Koliko-toliko ima. Ima li Neretvu kakve nema nigdje? Ima. Ima li mediteransku klimu? Ima. Ima li prekrasna brda? Ima. Jedan prosvijećeni čovjek prije stotinu godina je napisao slijedeće: "Zar ćete igdje na svijetu naći kršnijeg, radinijeg i bistrijeg svijeta nego što je naš hercegovački?" Tom svijetu treba samo malo pomoći. Treba mu državnog ustrojstva. A što je do sada učinjeno? Ništa. Iskreno da vam kažem, odgovornost je na aktualnim nositeljima vlasti jer je nedopustvo, jer je neshvatljivo i na koncu neoprostivo da grad Mostar živi ovakav život 12 godina poslije rata.

Omer Karabeg: Znamo da u istočnom dijelu grada uglavnom žive Bošnjaci, a u zapadnom pretežno Hrvati. Kakva je danas komunikacija između istočnog i zapadnog dijela grada?

Huso Kapić: Postoji svakodnevna komunikacija i, ako bismo po tome sudili, reklo bi se da je to potpuno normalan grad. Vrijeme je učinilo svoje, a ne političari.

Josip Muselimović: Evo vam moje osobno iskustvo. Moji sugrađani znadu da ja često, kako kažu Dalmatinci, sam sa sobom znam napraviti ponoćnu šetnju preko starog dijela grada i preko Starog mosta do svog stana. To traje jedno desetljeće i nikada nisam imao ni najmanjih problema.

Omer Karabeg: Postoji li fizička granica koja razdvaja istočni i zapadni Mostar?

Huso Kapić: Nema fizičke granice, ali se, kao što sam rekao, sukobi nakon sportskih utakmica uvijek dešavaju na bivšoj ratnoj liniji razgraničenja. To je kao neka neka magična granica.

Josip Muselimović: Ja osobno ne vjerujem da ona postoji, zapravo je ne mogu prihvatiti.

Omer Karabeg: Da li su svim ljudima vraćeni njihovi stanovi i kuće koji su im oduzeti i koje su morali napustiti tokom rata?

Huso Kapić: Prema posljednjoj informaciji koju imam privatnim licima je vraćeno 99 posto imovine.

Omer Karabeg: Može li se reći da je istočni dio grada uglavnom okrenut prema Sarajevu, a zapadni prema Zagrebu?

Huso Kapić: Ja mislim da može. Jednostavno bošnjačka komponenta, kako se to sada govori, više je okrenuta Federaciji, odnosno Sarajevu iz prostog razloga što tamo vidi mogućnost zadovoljenja svojih potreba. A budući da je Hrvatska davanjem penzija, invalidnina i drugih beneficija okrenula hrvatsko stanovništvo na tu stranu, oni gledaju spas u Zagrebu, a ne u Sarajevu.

Josip Muselimović: Ustav Republike Hrvatske nalaže voditi brigu o Hrvatima koji žive na prostorima Bosne i Hercegovine. Hrvatska je u gospodarskom i svakom drugom pogledu u usponu. Prema tome, ta nekakva usmjerenost prema Splitu, Dubrovniku i Zagrebu je u neku ruku i normalna. Međutim, ima jedno vrlo, vrlo osjetljivo pitanje. Dva velika projekta jednog hrvatskog poduzetnika koji su se trebali realizirati u Sarajevu i u Mostaru su zaustavljena. Onaj u Mostaru vrijedio je oko pedesetak milijuna maraka, a onaj u Sarajevu najmanje 150 milijuna maraka. Ja sam bio punomoćnik i u jednom i u drugom predmetu i odgovorno tvrdim da su određene strukture zaustavile ova dva projekta. Da je sarajevski projekt bio odobren danas bi Marijin dvor bio uređen kao Terazije u Beogradu ili kao Jelačićev plac u Zagrebu. Da je mostarski projekt realiziran danas bi Hotel ”Neretva” bio hotel sa pet zvijezdica, a grad bi dobio glazbenu akademiju.

Omer Karabeg: Gospodine Kapiću, šta vi mislite zašto se blokira ulazak hrvatskog kapitala u Bosnu i Hercegovinu?

Huso Kapić: Ja nemam takvih informacija i ne mogu meritorno da sudim o tome. Ali znam da se nešto slično događalo i bošnjačkim biznismenima u Mostaru. Propalo je nekoliko njihovih projeketa iz istih razloga.

Omer Karabeg: Zato što je je u pitanju bio bošnjački kapital?

Huso Kapić: Da, bio je to bošnjački kapital koji se sukobio sa nekim drugim interesima. Na primjer, vlasnik sarajevska pivare Mujo Selimović želio je nešto napraviti na prostoru bivšeg poljoprivrednog kombinata Hepok, ali nije nikada uspio.

Josip Muselimović: Dakle, postoje sjajni, validni projekti koji se negdje zaustavljaju. Treba vidjeti ko su ti ljudi koji zaustavljaju projekte, koče napredak grada i građanima onemogućavaju normalan i pristojan život.

Omer Karabeg: Koliko religija i njeni službenici doprinose podjelama u Mostaru?

Huso Kapić

Huso Kapić: U posljednje vrijeme se religijski zvaničnici u Bosni i Hercegovini puno petljaju u politiku. Oni vode političke razgovore umjesto onih zbog kojih i postoje. Zvanični istupi reisa Cerića više su politički nego vjerski, a biskup Perić u Mostaru drži političke govore umjesto da se bavi vjerskim stvarima. Mislim da to ne pridonosi smirivanju situacije u Bosnia i Hercegovini.

Josip Muselimović: U istupima vjerskih poglavara mora biti puno više senzibiliteta. Zašto? Jedna je stvar kada nešto kaže lokalni političar u Grudama, Olovu, ili Nevesinju, a posve je druga stvar kada nešto kaže biskup, reis ili vladika. Ti ljudi moraju voditi računa o tome da njihove izjave budu odmjerene, tolerantne, u duhu Biblije ili Kurana, sasvim svejedno.

Omer Karabeg: Dosad smo u ovom razgovoru uglavnom pominjali Hrvate i Bošnjake. Zašto se mostarski Srbi, koji su činili petinu stanovništva prije rata, ne vraćaju u Mostar? Prema nekim procjenama, zvaničnih podataka nema, sada ih u Mostaru živi svega jedan posto.

Huso Kapić: Nešto više, ali to vam je isto kao jedan posto. Ne vraćaju se. Jedno je imati vraćenu imovinu, a drugo je imati od čega živjeti. I to je nesreća svih povratnika u Bosni i Hercrgovini, i posebno u Mostaru, ne samo Srba. Mogućnost zapošljavanja je praktično nikakva.

Josip Muselimović: Tačno je to. Šta će vama stan u Mostaru, ako ne možete platiti komunalije, ako ne možete platiti grijanje, a zima je? Nije najvažnije imati posao, nego imati takav posao koji vam omogućuje živjeti životom dostojnim čovjeka.

Omer Karabeg: Šta je u ovom trenutku najviše multietničko u Mostaru?

Huso Kapić: Ja mislim da su to kulturne manifestacije, u njima je najviše multietničnosti, tu se gube podjele.

Josip Muselimović: Silno se radujem Danima Matice Hrvatske u Mostaru kada će se predstaviti 12 gradova. Pozvani su ne samo svi kulturni centri iz BiH - Mostar, Sarajevo, Tuzla, Zenica, Banja Luka, nego i Beograd, Kotor, Osijek, Zagreb, Varaždin, Split i Dubrovnik. Kad dođe violinista Stefan Milenković - to je radost, kad dođu dalmatinske klape - to je opet posebna radost. Kulturne manifestacije daju poseban šarm ovom gradu. Ja sam njihov redovni posjetitelj i nikada tamo nisam primjetio nikakve podjele.

Omer Karabeg: Ima li mješovitih brakova među mladima?

Huso Kapić: Ima. To je isto tako jedna svijetla tačka. Ali nema ih u onom obimu kako je to bilo prije rata.

Omer Karabeg: A da li su ratne podjele uticale da se raspadaju predratni mješovit brakovi?

Huso Kapić: Nema o tome nikavih podataka. To čovjek sazna u kontaktima s ljudima. Bilo je i toga.

Josip Muselimović: Normalno je što su to događalo. Propaganda je bila golema - i jednih i drugih i trećih. Meni se kao advokatu pred rat obratila jedna profesorica u poznim godinama sa zahtjevom za razvod braka. Kad sam joj rekao: "Gospođo, oprostite, ali tu su djeca, tu su unuci", odgovorila mi je: "Znate, gospodine doktore, kod nas je u kući sve u redu dok ne krene TV dnevnik. Kad dnevnik krene, kao da vrag u kuću uđe".

Omer Karabeg: Da li je obnova za vrijeme rata srušenog Starog mosta, koji je simbol Mostara, na neki način doprinijela ponovnom ujedinjenju grada?

Huso Kapić: Svaki most spaja i ljude i duše. Obnova Starog mosta, ako ništa drugo, donijela je rijeku turista u ovaj grad.

Josip Muselimović: Taj most dovodi rijeke turista. On je zaista magično mjesto, pogotovo danas kada je ukrašen svjetlosnim efektima. Kad pogledate Stari most sa obližnje Kule pamet vam staje staje - kako se samo uklopio s rijekom, sa okolicom i kako mu svjetlosni efekti daju jednu mističnu čaroliju.

Omer Karabeg: I na kraju, kako vi vidite budućnost Mostara? Da li će Mostar ostati podijeljen grad ili će jednog dana ponovo postati multietnički centar kakav je bio pre rata.

Huso Kapić: Ja mislim da će on biti multietničan i nepodijeljen grad. Interes je ljudi da žive bolje, a da bi živjeli bolje ljudi se moraju okrenuti jedni drugima. Na to ih upućuje podneblje, dolina u kojoj žive. Nema prosperiteta jednog dijela grada bez razvoja drugog. To je tako jasno. I bilo bi dobro da oni koji odlučuju što prije to shvate.

Josip Muselimović: Stoljećima je Mostar bio kulturno, gospodarsko i političko središte cijele Hercegovine. Vjerujem da će uskoro to biti ponovno.

  • 16x9 Image

    Omer Karabeg

    Novinar RSE od osnivanja Balkanskog servisa. Marta 1994. pokrenuo emisiju "Most" s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Dobitnik je nagrade "Jug Grizelj" Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i nagrade "Erhard Busek" Medijske organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO).

XS
SM
MD
LG