Dostupni linkovi

Tema ovog izdanja emisije Pred licem pravde je ostavština Carle del Ponte, koja krajem ove godine napušta dužnost glavne tužiteljice Haškog tribunala.

Mišljenja o njenim uspjesima i propustima su podijeljena. Jedni smatraju da se previše uplitala u politiku, a premalo bavila svojim poslom. Drugi misle da nije imala dovoljno sluha za diplomaciju i da je u svojim nastupima često bila preoštra, zbog čega je u Srbiji dobila nadimak Novi Gestapo. Međutim, ima i onih koji smatraju da je ostvarila sjajne rezultate i da će ostati zapamćena kao najuspješnija tužiteljica Haškog tribunala. Šta o uspjesima i nesupjesima Carle del Ponte kažu pravni eksperti, političari, aktivisti za ljudska prava, ali i obični građani u Sarajevu, Banjoj Luci, Beogradu i Zagrebu? Priloge su pripremili naši novinari: Marija Arnautović, Maja Bjelajac, Zoran Glavonjić i Enis Zebić.
Uspjesi ili neuspjesi Haškog tužilaštva ne mogu se personalizovati kao uspjesi ili neuspjesi Carle del Ponte tokom njenog osmogodišnjeg mandata. Njoj se svakako može pripisati uspjeh za hapšenje velikog broja optuženih koji su bili na slobodi kada je stala na čelo Tužilaštva u Hagu. Žrtve u Bosni i Hercegovini, prije svega, joj zamjeraju na presudama za koje se Tužilaštvo nagodilo. Saradnici će je opisati kao jako upornu ženu.
Predstavnik Haškog tribunala u BiH Refik Hodžić:
«Mislim da se neke stvari sigurno mogu naglasiti kao njen doprinos, a tu bih, prije svega, istakao veliki broj optuženih koji su privedeni Tribunalu tokom njenog mandata zahvaljujući u velikoj mjeri njenoj upornosti. Nisam siguran da bismo mi i danas mogli da vidimo sva ova suđenja koja su od velike važnosti zbog činjenica koje će u okviru tih suđenja biti utvrđene.»

Odgovornost je na cijelom Tužilaštvu
Teret odgovornosti ne smije pasti samo na Carlu del Ponte, podsjeća direktor Istraživačko - dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača i dodaje da je Tužilaštvo u Hagu i prije nje imalo glavne tužioce, koji manje ili više moraju podijeliti odgovornost za neuspjehe ili uspjehe u radu:
«Naravno, neuspjeh Tribunala i neuspjeh Tužilaštva je ogroman neuspjeh to što mi nismo imali optužnice za vojni vrh i nismo imali optužnice za politički vrh onoga što je dočekalo raspad Jugoslavije, dakle ta ekipa oko Miloševića itd. To je jedan veliki neuspjeh i za to, naravno, vjerovatno dio odgovornosti snosi i Carla del Ponte, ali mnogo više oni koji su, čini mi se, bili prije nje.»
I profesor Zdravko Grebo kaže da je neuspjeh u radu Haškog tužilaštva to što nije bilo optužnica za vojni vrh JNA, ali i za intelektualnu elitu kao i za novinare:
«Pri tome mislim prvenstveno, naravno, na zločinačku organizaciju koja se zove Srpska akademija nauka i umjetnosti i, naravno, novinare. Kao što znamo, u slučaju Ruanda novinari su suđeni - kao što svi možemo svjedočiti. To inspiratori, ideolozi i huškači su ponekad za mene mnogo veći zločinci nego neko ko je nakon litre rakije ispalio granatu na Sarajevo.»
Činjenica je da će Carla del Ponte, bez obzira na pohvale ili kritike koje stižu na njen rad, biti upamćena mnogo više od svih ostalih tužilaca Suda u Hagu. Refik Hodžić:
«To dolazi iz dva razloga. Prvi je taj što je ona ustvari obavljala tu dužnost mnogo duže od bilo kojeg od njenih prethodnika, uključujući Goldstone-a i Louise Arbour, a drugi ja mislim da dolazi od činjenice da je ona i prije dolaska na Tribunal bila jedan beskompromisan tužitelj i, ako ćete mi dozvoliti - mislim da naročito iz konteksta naših društava to dolazi iz činjenice da je ona jedna iznimno jaka žena.»

Na ukopu Bošnjaka u Potočarima, 11 jula 2007

Većina predstavnika političkog i javnog života u Republici Srpskoj smatra da je mandat glavnog tužioca Haškog tribunala Carle del Ponte obilježilo prekomjerno uplitanje politike u njen posao. Napominjući da su agilnost i ambicioznost bile među glavnim odrednicama rada Del Ponteove, advokat Krstan Simić ipak zaključuje:
“Smatram da ipak u najvećoj mjeri nije ispunila svoj zadatak jer nije obezbijedila da se pred Međunarodnim tribunalom pojave oni koji su najtraženiji haški bjegunci, gospodin Karadžić i gospodin Mladić.”
Šef Sekretarijata Vlade RS-a za odnose sa Tribunalom Jovan Spaić kaže da je rad Del Ponteove teško ocjenjivati jer je ona predstavljala cijelo Tužilaštvo, iako nije zastupala nijednu optužnicu, već su iza njih stajali brojni kadrovi Tužilaštva:
“U ovom drugom aspektu njenom, gdje ona nastupa kao menadžer glavnog Tužilaštva, gdje se ona prema javnosti pojavljuje, tu je ona bila vrlo aktivna, agresivna - po nekom mom mišljenju - i ona je zapravo pokušavala na takav način da za svoje tužilačke timove obezbijedi one dokaze koje države nisu htjele, ili pojedinci ili institucije državne, da daju dobrovoljno. Ja mislim da je ona u tom smislu bila malo agresivna u nastupu, ali kao tužilac - to njemu zapravo i dolikuje u situacijama u kojima se nađe.”

Pomogla srpsko suočavanje s prošlošću
Haški tribunal jedini je mogao da se upusti u borbu i izađe na kraj s procesuiranjem najtežih ratnih zločina, a glavna tužiteljka Carla del Ponte sinonim je za taj sud. Njena najveća zasluga je to što je pitanje rasvetljavanja ratnih zločina ostalo na vrhu liste političkih pitanja svih zemalja regiona, izjavio je za naš program Vladimir Todorić, savetnik za evropske integracije potpredsednika Vlade Srbije:

«Hteli ne hteli, države regiona su poboljšale svoje međususedske odnose tako što su polako ali sigurno upućivale svoje najgore zločince iz ratova iz devedesetih na adresu u Holandiju i time su omogućile put nekim novim generacijama da uspostave nove kulturne, ekonomske i političke veze. Taj posao, nažalost, nije gotov. Sledeći tužilac Serge Brammertz će možda imati najveći slučaj da dovrši, a to je slučaj Ratka Mladića i ostalih, tako da u principu o uspehu Carle del Ponte ili njenom neuspehu možemo govoriti o rezultatima Haškog tribunala.»

U saradnji sa Tužilaštvom u Hagu svih godina mandata Carle del Ponte posebno se isticao Fond za humanitarnao pravo, čija direktorka Nataša Kandić za naš progam kaže da je glavna tužiteljka uspela da privede pravdi najveći broj optuženika, kao i da utiče na to da se saradnja Srbije sa Tribunalom značajno poveća:

«Sve što je postignuto na nekom nacionalnom nivou u vezi sa suđenjima za ratne zločine je u vreme mandata Carle del Ponte. Inače, bez te njene upornosti mislim da ne bi bilo organizovanog međunarodnog pritiska na države bivše Jugoslavije da počnu sa nacionalnim suđenjima za ratne zločine.»

Kao veliku manu rada glavne tužiteljke Vladimir Todorić vidi to što je, jer se to od nje tražilo, davala i političke analize:

«Analize saradnje određenih zemalja sa Haškim tribunalom su ustvari bile najrelevantnije za usmeravanje politike međunarodne zajednice da li prema Srbiji, kao što imamo sad slučaj, ili prema Hrvatskoj pre Ante Gotovine i drugih ratnih zločinca, tako da je ona, htela ne htela, igrala određenu političku ulogu zbog čega je i morala da ima određene političke obzire prema državama, što je dovodilo do toga da je njena pravna politika u određenim segmentima bila manje konzistentna.»

Sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem u Beogradu, 26. oktobra 2007


U svakom slučaju, rad Carle del Ponte, zaključuju naši sagovornici, značajno je pomogao u suočavanju sa prošlošću. Nataša Kandić:

«Srbija je najpre posle svrgavanja Miloševića s vlasti krenula jednim putem koji je ukazivao da Srbija upravo ide putem otvaranja tog nasleđa koje nam je Milošević ostavio. Međutim, posle toga je sve stalo.»

Vladimir Todorić:

«Mislim da će pravo vreme za ocenu rada Haškog tribunala, a samim tim Carle del Ponte biti za nekoliko godina - prvo kada se zatvore vrata Haškog tribunala, a onda kada bude ostavili tu prošlost iza sebe u muzeje i poglavlja istorijskih udžbenika koji se tiču ratova.»

Više političar nego pravnik
Profesor filozofije politike na Zagrebačkom sveučilištu i politički analitičar Žarko Puhovski kaže kako je recepcija uloge i važnosti Carle del Ponte rezultat tipične balkanske navike da se institucije i simbole svodi na osobe, dakle da ih se personalizira:

«Zato se i čitavo Haško sudište svelo u osnovi na Carlu del Ponte, koja je imala važnu, ali ni po čemu daleko najvažniju ulogu, kako se čini kad se promatraju reakcije u javnosti. Mnogo njezinih zahtjeva ni sam Sud nije prihvaćao. Prema tomu, ona je bila samo jedna od osoba koje su sudjelovale u jednom projektu koji ima puno dobrih i, naravno, niz loših osobina i za koji, po mom sudu, nije ni trebalo reagirati drukčije nego tako da se uzme u obzir - s obzirom na to da u Hrvatskoj, Srbiji ili Bosni i Hercegovini u vrijeme kad je počeo djelovati taj kompleks institucija koje zovemo Haško sudište nije bilo mogućnosti da se ljude sudi s obzirom na tzv. naše ratne zliočine, dakle, nitko nije bio spreman osuditi one koji su činili ratne zločine na strani koja bi ih sudila i to je dovelo do potrebe za Haškim sudištem, sa svim njegovim greškama, koje su na neki način bile gotovo neizbježne.»

Povijesničar Davor Marjan autor je, među ostalim i dviju knjiga o ratu u Hrvatskoj koje se bave događajima koji su bili predmet haških optužnica. On je autor knjige o Oluji, ali o bici za Vukovar. A nedavna prvostupanjska haška presuda za zločine na Ovčari dočekana je u hrvatskoj javnosti sa nevjericom i osudom kao prevlaga, a na kraju se Tužiteljstvo nije žalilo na nju:

«Gospođa je previše politizirala, previše se tu šepurila, a premalo je radila. Ona je bila više političar nego pravnik, a to je opasno u jednom takvom sudu koji je ima takve ambicije. Od tog suda se očekivalo da uspostavi kriterij jedinstven. Pokazalo se da ga nema - jedna je za JNA, jedna je očito za Hrvatsku vojsku i s te strane taj sud nije opravdao ulogu, bojim se, koja se od njega očekivala, tako da on više, bojim se, ne može biti ni primjer za neke buduće ratove, osim ako se to ne uzme kao mjerilo za ovako male političke patuljke kao što smo mi.»
Evo šta o glavnoj tužiteljici kaže američki historičar Robert Donia:

“Vjerujem je da je jedan od najvećih uspjeha Carle del Ponte bio to što je problem optuženih za ratne zločine stalno bio u centru pažnje međunarodne zajednice. Ovi ljudi koji su još uvijek na slobodi, svakodnevno, zahvaljujući njoj izazivaju interes vodećih diplomata i javnosti i smatram da je obavila odličan posao vršenja pritiska na zemlje u regionu da isporuče optužene koji su još na slobodi. Smatram da je, nažalost, ova borba usmjerena skoro isključivo na izručivanje optuženih, a u mnogo manjoj mjeri na zahtjeve za informacijama i dokumentacijom, koji su zaista presudni za ishod ovih suđenja. Ne mislim da je javnost uopšte svjesna činjenice da je Srbija sakrila od očiju javnosti ne samo ključne dijelove zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane, već i zapisnike JNA i Ministarstva odbrane koji bi nam puno rekli o tome šta se dešavalo u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu tokom tog perioda.»

U Vijeću sigurnosti UN-a, 18. juna 2007

Kao i mnogi drugi naši sagovornici, predsjednik Udruženja advokata pri Haškom tribunalu Michael Karnavas smatra da će Carla del Ponte ostati jednako upamćena po svojim uspjesima, kao i po propustima:

«Carla del Ponte je veoma dinamična i uspijevala je držati u fokusu potrebu da određene zemlje sarađuju s Tribunalom i da određeni pojedinci budu dovedeni u Hag. U tom je smislu bila veoma uspješna. Međutim, mislim da je ponekad više podsjećala na osobu za odnose s javnošću nego na glavnu tužiteljicu. To ima i pozitivne i negativne strane. Smatrali su je siledžijom, nasilnikom, nekim koga više zanima da dospije na naslovne stranice nego da pregovara bez mnogo buke i pokuša naći neka rješenja. Na mnogo je načina bila rob poteškoća sa kojima su se neke zemlje u regionu suočavale rješavajući svoje unutrašnje probleme kako bi pokušale naći modus za saradnju s Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. S jedne strane bila je veoma pozitivna i vrlo uspješna u izvođenju optuženika za ratne zločine pred lice pravde, a s druge strane mislim da je naštetila Tribunalu jer je sve djelovalo previše ispolitizirano i jer se previše uživjela u ulogu osobe zadužene za odnose s javnošću.»

"Sve je to džabe išla - Beograd, Sarajevo.."
I na kraju naše današnje teme poslušajmo po čemu će Carlu del Ponte pamtiti građani Beograda, Banje Luke, Sarajeva i Zagreba:

«Možda po osionom ponašanju i stalnom prisustvu ovde. Inače, ne baš po dobrim stvarima. Pozitivno može da se shvati ono što je ona gurala, recimo, hapšenje haških optuženika. Indirektno je i nama pomogla da se malo približimo toj Evropi i drugim ciljevima kojima težimo. A s druge strane, kažem, suviše drsko ponašanje, mešanje u naše stvari, mada se u Beograd svi mešaju.»
«Pozitivno je što obavlja jedan posao koji je nama potreban. Nama Haški tribunal treba da bismo se mi jednostavno očistili i promijenili svijest o nama samima.»
«Mislim da je ona samo malo više pričala nego, meni se čini, što je uradila. Ona je danima i danima obećavala da te neke ljude pohapsi, već koja su imena poznata, dočim ona tome ona ništa i ne radi. Možda i radi, ali nije uradila koliko je trebala za svoj mandat da uradi.»
«Sve je to džabe išla - Beograd, Sarajevo, gore, dole. Nije ni 20 posto tih ratnih zločinaca privela. I osude kakve ona daje! Ako čoveka ubijete, vi dobijete 15, 20 godina. A ljudi ubijali masovno, znaš ti, i dobiju šest godina. Eto šta mislim.»

RSE: Haška tužiteljica Carla del Ponte, što mislite o njoj, na odlasku je?

«Sve najgore. To je vještica. Toliko nam je zla nanijela i nanosi nam i dalje. I radi ovo s Gotovinom. Sramota jedna - i tog suda i onome čije naredbe ona sluša, jer ona uopće nije pravnik nego je političar, u nečijem interesu radi.»
«Loše, najlošije što je moglo biti za naše. Prema Boegradu kako se ponašala, a prema Hrvatskoj? Samo je naše izručivala. A di su srpski? Naši su svi, nažalost, tamo, a di su srpski? Nema ih.»

* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i
Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
XS
SM
MD
LG