Dostupni linkovi

Europeizacija cijelog Balkana (ne)moguća misija


Satelitski snimak Evrope

Da li će za desetak godina cijeli Balkan biti europeiziran? Hoće li zemlje regije biti dio NATO saveza? Da li su europske integracije preduvjet za članstvo u vojnoj Alijansi i da li je takvo članstvo nužno za kolektivnu sigurnost jugoistoka Evrope?

Što o svemu kažu građani, a što eksperti u sredinama regije?

* * * * *
Najprije, kako balkansku priču u bliskoj budućnosti od desetak godina vidi Vladimir Gligorov, istraživač u Bečkom institutu za međunarodna ekonomska istraživanja:

Relativno dobro. Ako se sada ovo sa Kosovom završi relativno mirno, bez obzira što neće biti baš sasvim sretnih ni na jednoj, ni na drugoj strani, rekao bih da će onda, negde do 2015. godine, i preostali deo Balkana postati deo Evropske unije. Kao što smo videli u ovim zemljama na istoku EU, pa i u Bugarskoj i Rumuniji, trebalo bi da dođe do relativno povoljnog ekonomskog razvoja upravo za tih nekih deset, petnaest ili dvadeset godina. Isto tako i ove južne zemlje koje su kasnije pristupile EU – Grčka, Španija, Portugalija – i one su doživele, u velikoj meri, privredni oporavak i poboljšanje, naročito kad je reč o Španiji. To važi i za Irsku. Ukoliko bi se mir i stabilnost sačuvali, mislim da bi Balkan mogao sasvim prirodno da očekuje da bude, u proseku, toliko razvijen koliko i ostatak EU za, recimo, jednu generaciju od sada, znači za nekih 20-25 godina.


HRVATSKA

Hrvatska je najdalje odmakla u pregovorima za članstvo u Evropskoj uniji. Pregovori sa Bruxellesom su otvoreni u listopadu 2005. godine i mnogi vjeruju da bi se oni mogli okončati do kraja 2008. godine i da bi Hrvatska mogla postati članice Unije tokom 2009. godine. Sa NATO savezom je priča drugačija. Mogla bi biti odigrana već iduće godine davanjem pristupnice Hrvatskoj, zajedno s Albanijom i Makedonijom, na predstojećem samitu Alijanse. Političari ističu uglavnom prednosti euroatlantskih integracija, građani imaju sasvim druge priče:

Mi njima trebamo u toj globalizaciji kao tržište za njihov škart. To je to. Ja tu ne vidim posebnog boljitka za moju generaciju – meni je sad 65 godina. Mojoj djeci će možda biti lakše da prođu slovensku granicu, da ih ne prekopavaju od glave do pete.

Ovaj tipični hrvatski eurskeptik ne vjeruje da će u Europi biti baš puno posla za obrazovane Hrvate, već isključivo za lošija radna mjesta:

Treba čistiti kanalizacije, treba raditi sve ono što oni ne bi radili kad bi im otišli Turci i ostali iz siromašnih zemalja koji danas tamo rade slične poslove.

Bilo bi lijepo kad bi nam bilo dobro. Ali Evropa treba nas, a ne mi nju. Ona bi se trebala, po mom mišljenju, nama pokloniti i nas prositi da uđemo u nju, a ne da mi rasprodavamo da se Evropa kupi, da Hrvati budu robovi Evrope.

Mlađi i obrazovaniji uglavnom se raduju Europi:

„Ćao Evropa, ja te volim! Kad ćemo mi u Evropsku uniju?“
„Neće biti čvaraka.“
„Ja se nadam da će biti bolje. Mora biti bolje.“

RSE: Da li očekujete da ćete nakon ulaska u EU moći tražiti posao po cijeloj Evropi?

„Da. To bi trebala biti jedna od glavnih prednosti Evropske unije, protok te radne snage i mogućnost zapošljavanja, ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu.“
„Većina iz našeg razreda bi htjeli ići negdje izvan Hrvatske.“

Dr Slavko Kulić, iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, misli da bi Hrvatska za NATO, po svim standardima, bila spremna tek oko 2015. godine i da se ne bi trebala žuriti, ali primit će je, kaže, vrlo brzo, ne zbog njezinih želja, već interesa samog Sjeveroatlanskog saveza:

To ubrzanje može biti posljedica eventualnog pritiska Rusije, povezano sa stanjem na Kosovu, stanjem u Srbiji, stanjem u Bosni i Hercegovini i tako dalje. Znači, ako budemo ušli u članstvo, onda za to možemo zahvaliti okolnostima koje nas određuju, a ne tome što mi trebamo NATO-u ili što NATO treba nama, u smislu nekakve teritorijalne sigurnosti Hrvatske. i vjerojatno ulaska u EU nema ukoliko nismo na to pristali, jer će, ipak, našu odluku o ulasku u EU donositi NATO odnosno Sjedinjene Američke Države.

Profesor međunarodnih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti dr Radovan Vukadinović:

Tri zemlje čekaju pozivnice u Bukureštu. Evropsko raspoloženje je da se primi samo jedna zemlja, i to Hrvatska. Amerika je za to da se prime sve tri zemlje. Američka politika smatra da je potrebno primiti sve tri zemlje iz grupe A-3.

Hrvati su skeptičniji prema NATO-u. Ulazak podupire 48 posto biračkog tijela, Europsku uniju 57 posto. No i dr Vukadinović ističe da je za ulazak u Uniju nužan ulazak u NATO:

...standardi NATO pokazuju da li je neka zemlja savladala osnovne lekcije...

Evidentno je da su sve zemlje koje su mijenjale svoj društveno-politički i ekonomski sustav najprije ušle u NATO, a nakon toga su ulazile u Evropsku uniju. Prvi primjer je, naravno, Španjolska. Nakon Franka, u Španjolskoj je također bilo raspoloženje za najprije ulazak u EU, međutim trebalo je najprije ući u NATO, pa je pet godina nakon toga ušla u Evropsku uniju. I sve istočnoevropske zemlje su prošle tim putem. Dakle, to je jedan redoslijed koji je postavljen, i to ne bezrazložno. Postavljen je zbog toga jer upravo standardi NATO pokazuju da li je neka zemlja savladala osnovne lekcije, da li je uspostavljena demokracija, da li su uspostavljeni normalni odnosi sa susjedima, da li je ta zemlja zainteresirana za regionalnu suradnju i nakon toga, naravno, može se govoriti o višim oblicima integracije koje svakako predstavlja Evropska unija. Hrvatska je pred dobivanjem pozivnice za ulazak u NATO u Bukureštu i onda se može očekivati da će negdje paralelno sa svečanim ulaskom u NATO ući i u EU. To bi bio jedan slijed koji, pod uvjetom da se nešto ne dogodi u Hrvatskoj, dakle da ne dođe do nekih internih problema, može biti realiziran za dvije godine.


BOSNA I HERCEGOVINA

Bosna i Hercegovina je nakon višegodišnjih muka, 4. prosinca parafirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, kao posljednja od država regije. I dok se cijeli proces odugovlačio i kasnio, najviše zbog tvrdoglavosti političara koji se nisu mogli dogovoriti oko ključnih reformi, a posebna priče su one o ustavu i policiji, građani, naravno, uz dozu skepticizma, uglavnom se nadaju boljem životu.

Ako bi se sutra održao referendum na pitanje da li Bosna i Hercegovina treba postati članicom EU, 79 posto građana BiH glasalo bi za. Ovo je rezultat ankete koju je početkom novembra provela Asocijacija Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije u Sarajevu (ACIPS). Prema istom istraživanju, 46 posto građana smatra da bi imalo lične koristi od priključenja zemlje evropskoj porodici. Govori portparol ACIPS-a Tatjana Ljubić:

Dvadeset i šest posto smatra da će lakše dobiti vize. Dvadeset i tri posto smatra da neće biti mnogo promjena. Takođe 23 posto nije siguran odnosno ne zna. Važno je istaći da 69 posto – dakle, velika većina građana BiH – smatra da je zabrinjavajuće što Bosna i Hercegovina zaostaje za svojim susjedima u procesu evropskih integracija.

Iako polovina građana u BiH, sudeći prema provedenoj anketi, vjeruje da bi im ulaz u Evropu donio bolji život, mišljenja Sarajlija su nešto drugačija. Više od polovine anketiranih za naš radio kaže kako će ulaskom BiH u EU biti bolje jedino političarima, a da će ostale kategorije živjeti na rubu egzistencije, kao i do sada:

„Bolje će donijeti samo političarima – lakše će krasti i uživati u svojim krađama. A mi nećemo dobiti ništa, sa ovakvom mizerijom od plata i života.“
„Ja ću imati istu penziju. Ušli - ne ušli u Evropsku uniju, meni će život biti isti.“
„Sudeći po ponašanju naših političara, od ulaska u EU zadugo nema ništa, još najmanje 15 godina.“
„Možda bi u početku bilo teško, s obzirom da smo mi duboko ispod njihovog prosjeka, ali bi kad-tad bilo bolje.“

Prema istraživanjima Omladinske informativne agencije, čak 77 posto mladih bi htjelo budućnost u Bosni i Hercegovini zamijeniti za budućnost u nekoj od evropskih zemalja. Za njih bi integracija zemlje prema EU, kako kaže predsjednik ove organizacije, Jan Zlatan Kulenović, itekako riješila neke od osnovnih dilema. Kulenović ističe da su mladi u BiH u dezorijentisanoj poziciji između potreba koje su iste kao i kod njihovih vršnjaka u drugim evropskim zemljama, ali i nesigurne budućnosti i zbunjenosti političkim stanjem:

Ukoliko ne porade malo više na pitanju konkretnih i praktičnih mjera za zapošljavanje mladih, ukoliko ne povećaju kvalitet obrazovnog sistema i vezu sa tržištem rada, ovo jednostavno neće biti ugodna zemlja za život i mladi ljudi će tu svoju sumnju koju imaju trenutno, narednih godina provoditi u praksi.

Perspektive Bosne i Hercegovine parafiranjem sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju su otvorenije u odnosu na raniji period, ocjenjuju u Direkciji za evropske integracije. Pomoćnica direktora Darija Ramljak ipak kaže da BiH korist može očekivati tek kad postane zemlja kandidat za Evropsku uniju:

Ako sve bude teklo kako treba, ako pratimo zemlje u regionu, ta faza od kandidature do pregovora i samog članstva može trajati dvije do četiri godine, u zavisnosti od toga kako zemlja napreduje. A što se tiče samog članstva u NATO-u, nekako je nepisano pravilo, iako su ova dva procesa formalno nepovezana, da zemlje prvo postanu članice NATO-a, pa onda EU.

Iako skoro 80 posto građana BiH smatra da Bosna i Hercegovina treba postati članicom Evropske unije, činjenica je da većina njih nije u dovoljnoj mjeri obaviještena o tome šta članstvo u Uniji zapravo znači. To je posljedica toga, kako navodi politički analitičar, Bojana Batinić, što su građani u proteklih nekoliko godina slušali samo priče o reformi policije i ustava:

Ne postoji dovoljan stepen obrazovanja među građanima. Političari u svojim nastupima vrlo rijetko spominju bilo koja pitanja osim reformi policije i ustava. To su dvije ključne priče, priče koje su se najčešće pojavljivale u medijima, posebno u protekle dvije godine. Tako da je dosta nejasno šta će sve to BiH trebati ispuniti, u područjima od poljoprivrede pa do ustava. A između toga je ogroman broj reformi koje će biti potrebno sprovesti.“

Naši sagovornici su jedinstveni u ocjeni da bosanskohercegovački građani priželjkuju ulazak zemlje u EU isključivo zbog toga što će moći putovati bez viza. To ne čudi, s obzirom na podatak da su državljanima Bosne i Hercegovine potrebne vize za ulazak u čak 173 zemlje svijeta, te da su u prošloj godini na vize potrošili oko 50 miliona konvertibilnih maraka.


SRBIJA

Srbija je također parafirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom. Potpisivanje ovisi o suradnji sa Haškim tribunalom i izručenju najtraženijih među optuženima za ratne zločine. Aktualna vlada je optimistična i očekuje potpisivanje sporazuma tokom januara. Prema najavama, Evropska unija je spremna ubrzati proces , u zamjenu za mekšu politiku Beograda prema Kosovu. Koštunica ponavlja da nema cijene zbog koje bi se Srbija odrekla Kosova. Premijer Srbije odlučan je i kada je u pitanju NATO savez. No, što o svemu najprije govore oni koji izlaze na izbore, kako oni vide Srbiju, da li u Evropi:

Nećemo nikad ući u EU, zato što smo mi ispod svih standarda. U Somaliji je bolji život.

RSE: Gdje vidiš Srbiju za jedno pet godina?

„U Africi.“
„Ne znam gde, ali u Evropi ne.“
„Dok se steknu svi uslovi da mi uđemo u Evropu verovatno će se ta Evropska unija raspasti.“
„Da se ja pitam, Srbija ne bi išla u EU, već bi se pridružila Rusiji i Belorusiji.“
„Mislim da treba više da se ugledamo na zemlje Skandinavije, koje nisu toliko vezane za EU, ali ipak imaju najveći standard.“

RSE: Da li biste radili ili obrazovali u nekoj od zemalja EU?

„Da, zašto da ne. Bolji su im standardi.“
„Zašto bih tamo išao? Tamo nije nešto posebno bolje nego ovde.“
„Mislim da Srbija treba da uđe u EU, ali ne znam koliko će nam biti bolje.“

Ovako studenti beogradskog Filozofskog fakulteta razmišljaju o budućnosti Srbije i opciji koja se najviše pominje – Evropskoj uniji. Zvaničan stav države je da Evropa nema alternativu. Milica Delević, pomoćnica ministra spoljnih poslova Srbije, kaže za naš program da je Srbija, još od oktobarskih promena 2000. godine, na izabranom putu ka Evropskoj uniji i predviđa da bi do 2012. godine mogla da ispuni uslove za članstvo:

Naravno da to ovisi o razvoju situacije unutar zemlje. Mislim da nema mnogo smisla govoriti – to će biti 2012. godina, 2014. godina, jer to ne zavisi samo od Srbije, već i od Evropske unije. Zato kažem da je važnije reći da sve ono što se čini na putu približavanja EU je jako važno i zapravo predstavlja suštinu procesa. Srbija mora ići tim nekim putem usklađivanja sa zakonodavstvom, standardima koji iz toga proizilaze i da je to suština tog evropskog puta. Samim tim datum ulaska, ako shvatite da je to put kojim se krećete i da je on nepovratan, manje je bitan.

A kakvu bi Srbiju u bližoj budućnosti želela da vidi Milica Delević:

Srbiju koja je ili u EU ili toliko nepovratno blizu EU da sam trenutak ulaska suštinski prestaje da bude bitan. Volela bih da to bude jedna Srbija koja deli evropske vrednosti i evropske standarde. Jedna predvidiva, stabilna i prosperitetna zemlja.

Do tog momenta postavlja se i pitanje da li je za ulazak u Evropsku uniju potrebno i članstvo u NATO savezu? Vladimir Todorić, ekspert za evropska pitanja i urednik „Srpske pravne revije“, smatra da je to veoma osetljivo pitanje, iako, formalno gledano, članstvo u Severnoatlantskoj alijansi nije uslov za ulazak u Evropsku uniju. U ovoj priči, kaže Todorić, važno je to što Evropska unija nije samo ekonomska, već i politička zajednica, zasnovana na uzajamnom mehanizmu zaštite sigurnosti:

Čak i ako nismo formalno članovi NATO-a, jer je vrlo teško ubediti ljude da na referendumu glasaju za tako nešto devet godina nakon bombardovanja, a postoje i drugi razlozi zašto je to pitanje delikatno i zašto ga možda ne treba postavljati neko vreme, sigurno je da naše bezbednosne snage odnosno sigurnosni sistem moraju u potpunosti biti kompatibilni sa sigurnosnim sistemima država članica EU. Zato mora postojati međusobno poverenje i međusobna razmena podataka. Ako postoji ta sadržina, onda pitanje forme i nije toliko bitno.

Iako je očigledno da ovo pitanje neće skoro biti skoro rešavano, ima onih koji su odavno protiv NATO-a i Evropske unije, ili bar imaju ozbiljne rezerve prema zajednici evropskih država, kao što je alterglobalistički pokret „Freedom Fight“. Aktivista ove organizacije Milenko Srećković protiv je, jer smatra da obični građani neće imati priliku da odluče šta žele:

Nema idiličnog ulaska u EU. Odlučuje politička elita ...

Nema idiličnog ulaska u EU. Odlučuje politička elita. Politička elita je podložna uticaju sa Zapada. Postoji veliki broj fondacija koje predstavljaju ovakav svet i ovakvo društveno uređenje kao nešto što je neminovno. Veliko je socijalno raslojavanje, veliki je jaz između male grupe bogatih ljudi i imaćemo ogromnu masu siromašnih ljudi koji će jedva sastavljati kraj s krajem.

Ipak, alterglobalista Srećković misli da u jednom slučaju ima nade za happy end:

Ako se sklope naši interesi i interesi EU, ekonomskih moćnika i multinacionalnih korporacija, ako se nekom slučajnošću desi da mi iz toga dobijemo neku korist, te kockice se mogu poklopiti.

Kod drugih građana sa kojima smo razgovarali, dileme nema. Goran Đinđić, lekar opšte prakse, i Milan Marković, komercijalista, u bliskoj budućnosti Srbiju vide u Evropskoj uniji:

Mislim da Srbija ne može da živi bez Evropske unije i da joj je tamo mesto. Tako da mislim da će Srbija definitivno izgledati drugačije za jedno pet godina.“

RSE: Da li bi ste radili kao lekar u nekoj od zemalja EU?

Mislim da će biti posla i u Srbiji, dobro plaćenog posla, ali vjerovatno bih iskoristio priliku da radim u EU. Ne toliko zbog te materijalne pozadine, već u smislu usavršavanja.“

Radije ne bih odlazio odavde, osim turistički. Ali ako to posao bude zahtevao, zašto da ne, na neko vreme. Ne vidim problem u saradnji i u komunikaciji sa ostalim članicama Unije. Očekujem da ćemo već za godinu-dve biti u toj priči koja će svima nama doneti mnogo toga dobrog. Znači, bitno je da naši zakoni dostignu nivo da možemo u svakom momentu da budemo konkurentni sa svojim proizvodima na evropskom tržištu. Mislim da ću biti zadovoljan i situiran.

Za kraj smo ostavili reči optimizma građanina Milana Markovića:

Srbijo, izdrži! Stigli smo pred ciljnu ravninu. Ovo je poslednji krug, završnica. Vidi se kopno.


CRNA GORA

U Crnoj Gori postoji opći konsenzus, kako političkih stranaka, tako i javnosti, oko evropskih integracija, dok je sa druge strane odnos prema članstvu u NATO-u podijeljen. Iako se često i rado licitira sa vremenskim okvirom u kojem bi Crna Gora mogla ispuniti takozvanu evropsku agendu, različita su mišljenja o brzini i načinu ispunjavanja obaveza prihvaćenih Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Evropski parlament ratificirao je u četvrtak Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, iako je samo dan ranije uputio niz oštrih zamjerki Podgorici:

Crna Gora nije spremna da u prvoj polovini naredne godine dobije status kandidata za članstvo u EU, poručila je predsjedavajuća Delegacije Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu Doris Pak. Iako se vicepremijerka Gordana Đurović, koja vodi čitav proces, pravdala da nije ni bilo planirano da Crna Gora u prvoj polovini 2008. godine dobije status kandidata za članstvo, već samo da aplicira za njega, poruka je više nego jasna. Vrijeme gledanja kroz prste i samo blagih prijekora da treba ukinuti monopole, ojačati administrativne kapacitete, izboriti se sa korupcijom i švercom, te obezbijediti nezavisnost sudstva i slobodu medija, prošlo je. Nebojša Medojević, lider opozicionog Pokreta za promjene:

Potpredsjednica vlade kaže: ,Mislimo da će EU da nas shvati‘. To pothitno mora da se zaboravi kao praksa u komunikaciji sa Evropskom unijom.“

Medojevićev partijski kolega, potpredsjednik Branko Radulović, dodaje:

Takvih ocjena će ubuduće biti sve više i više, biće sve negativnije i negativnije. Kada se budemo kandidovali za članstvo u EU i kada njihovi analitičari ovdje budu provodili više vremena i kada se budu detaljnije upoznavali naše faktičko stanje, tada će one biti sve više i više negativne.

Predsjednik Narodne stranke Predrag Popović podsjeća da se upozorenja EU poklapaju sa onim na šta je opozicija neprekidno

...dok god je korupcija sastavni dio našeg života, dotle je priča o evropskim integracijama ipak samo bajka ...

upozoravala:

Dok god njime vladaju organizovane kriminalne strukture, koje su u sprezi sa dijelovima vlasti, dok god je korupcija sastavni dio našeg života, dok god se odluke donose van institucija sistema i dok god institucije sistema služe samo kao paravan iza kojeg se kriju oni koji suštinski upravljaju Crnom Gorom i koji su je pretvorili u privatnu državu, dotle je priča o evropskim integracijama ipak samo bajka.

Može se reći da je „medeni mjesec“ Crne Gore sa Evropskom unijom prošao i da će njena perspektiva ka porodici evropskih naroda zavisiti isključivo od nje same. Miodrag Živković, predsjednik Liberalne partije:

Od snage i političke volje Crne Gore da se iskreno suoči sa tim problemima zavisiće i brzina njene integracije u EU. Svi vidimo da su prigovori vezani za kriminal i korupciju u Crnoj Gori, za slabost u crnogorskim sudovima, u tužilačkoj i policijskoj organizaciji. To su osnovni problemi, a definitivno i naši unutrašnji problemi.

Najveći optimista, osim naravno same crnogorske vlasti, je predsjednik opozicione Socijalističke narodne partije, Srđan Milić:

Crna Gora jednostavno mora da ispuni sve one obaveze koje je preuzela u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. To je ugovor s EU. Ja smatram da je to apsolutno moguće, ako to bude posao i proces cijelog društva. Nema popusta, nema odlaganja, imamo obaveze koje moramo da završimo i mi to možemo, svi zajedno.

Kada je riječ o dilemi – da li ulazak u EU mora pratiti i članstvo u NATO-u, mišljenja su podijeljena. Naime, za razliku od gotovo nepodijeljene podrške ulasku u Evropsku uniju (više od 80 procenata), kada je riječ o Sjevernoatlantskom vojnom savezu, javno mnijenje, pa i parlamentarne stranke, podijeljene su. Vlast to doživljava kao zajednički proces, dok sama opozicija, ne samo da je podijeljena, već nije ni sigurna šta uraditi po tom pitanju. Srđan Milić, SNP:

To je ono što prije svega treba napraviti kroz jednu komunikacionu strategiju Crne Gore i to je ono što moramo da uradimo u narednom periodu – da približimo i EU, a i NATO građanima Crne Gore.

Narodna stranka i Liberalna partija se zalažu za neutralnost. Lider liberala, Miodrag Živković:

Mi bismo iskreno voljeli da se napravi bitna razlika – što je i normalno – između evropskih integracija i integracija u NATO pakt. Evropske integracije su nužnost jer Crna Gora ne može institucionalno da se izgradi bez kontrole, nadzora i pritiska Evropske unije. Što se tiče integracije u NATO pakt, mi smatramo da taj proces treba odvojiti i potpuno odvojeno ga posmatrati. Kao što znate, mi smo zagovornici demilitarizacije Crne Gore. Sigurni smo da bi se Crna Gora, kao demilitarizovana zemlja, mnogo brže razvijala.

Mnoge ankete na temu evropske i evroatlantske integracije rađene u posljednjih godinu dana pokazale su da ne samo građani, nego ni mnogi parlamentarci nijesu načisto šta to zaista znači. Tako je nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju dnevni list „Vijesti“, crnogorske poslanike koji su jednoglasno usvojili sporazum u parlamentu, anketirao, postavljajući im tri pitanja vezana za sporazum. Rezultat je bio poražavajući.

No, ipak, neke prednosti se već vide – olakšan vizni režim za određene kategorije stanovništva počeće već od januara. Zajednički aplikacioni centar za zemlje EU u slovenačkoj ambasadi u Podgorici već je počeo. Anđelka Rogač ima 16 godina i druga je godina dva fakulteta na Crnogorskom univerzitetu – matematici i diplomatiji. O perspektivi Crne Gore ka Evropskoj uniji iz njenog ugla kaže:

Ja mislim da je to zaista potrebno, iako na prvi pogled izgleda da je to politika koja se diktira sa nekog međunarodnog vrha. Realno gledano, Crna Gora jeste mala država i da bi opstala u međunarodnim odnosima i u svijetu, ona svakako mora da se integriše, da se povezuje sa drugim državama.

I naša sljedeća dva sagovornika su uspješni mladi ljudi:

Za mene je optimalan period onaj period za koji će Crna Gora postati jedna civilizovana i pristojna zemlja, u kojoj će se jedan pristojan čovjek osećati ugodno. Nadam se da će to biti što prije, ali ne zato da bi bili dio Evropske unije, nego zbog toga da bi napokon ovaj prostor ovdje postao civilizovan.


KOSOVO

U ponedjeljak, 19. prosinca, u Vijeću sigurnosti slijedi rasprava o Kosovu. Lideri Evropske unije u petak su ocijenili da su pregovori između Prištine i Beograda okončani, te da treba ići dalje sa rješavanjem statusa jer je trenutno stanje neodrživo. A kako budućnost izgleda iz prištinske perspektive?

Institucije političke partije i građani Kosova su čvrsto opredeljeni za evropski put Kosova, odnosno za njegovo priključenje Evropskoj uniji i NATO-u.

Politički analitičari smatraju da će Kosovo, vrlo brzo nakon sticanja nezavisnosti, biti kandidat za prijem u NATO, ali da će daleko teži put proći kada se radi o procesu učlanjenja u EU.

Građani Kosova očekuju da će im ulazak u EU pomoći da bolje žive i da imaju mnogo manje problema u slobodi kretanja.

Podpredsednik sada već vladajuće Demokratske partije Kosova, Hajredin Kuçi, kaže kako je svima poznato proevropsko opredeljenje građana, političkih partija i institucija Kosova:

Kosovo ima prednosti u odnosu na druge zemlje koje nisu članice NATO-a i EU u tome što je izuzetno jako orijentisano prozapadno, a sa druge strane ima duboko zapadno civilno i vojno prisustvo. Zato smatram da je integracija Kosova u evroatlanske strukture lakša i verujem da će se ostvariti brže nego kod drugih država.“

Politički analitičar Lulzim Peçi ističe kako politička orijentacija građana i institucija Kosova prema Evropskoj uniji i NATO-u već dugo postoji:

...na Kosovu ne postoji dilema trebamo li biti članica EU i NATO-a ...


Sada je drugo pitanje kako će se ispuniti uslovi kod nas na Kosovu što se tiče učlanjenja u ove dve organizacije, ali na Kosovu ne postoji dilema trebamo li biti članica EU i NATO-a.

On ističe kako očekuje da će Kosovo mnogo brže ići ka učlanjenju u NATO, dok će za učlanjenje u EU trebati ispuniti određene uslove. Dosadašnja praksa je pokazala da su zemlje Istočne Evrope prvo postale članice NATO-a, a zatim i EU:

Ja očekujem da će Kosovo vrlo brzo nakon dobijanja nezavisnosti biti primljeno u Partnerstvo za mir, što će biti značajan korak. Međutim, što se tiče ulaska u EU, kratkoročno možemo imati probleme, ako sve zemlje EU ne priznaju nezavisnost Kosova, jer je za put napred prema ovoj instituciji neophodno da sve zemlje EU priznaju Kosovo. Međutim, dugoročno očekujem da će se Kosovo, kao i sve druge zemlje Zapadnog Balkana, pridružiti EU."

Građani Kosova ističu da su EU i NATO strateško opredeljenje Kosova. Ramadan Zejnullahu ističe da, iako je Kosovo orijentisano na članstvo u EU, potrebno da se uradi mnogo – kako on kaže –domaćih zadataka:

Ima mnogo toga što treba uraditi da bi se ušlo u Evropsku uniju. Međutim, prema sadašnjim trendovima i našem rukovodstvu, što se tiče ostvarivanja uslova za ulazak u EU, biće ih teško ostvariti u narednom desetljeću.“

Zejnullahu ističe kako očekuje da će se u određenom trenutku doneti neka politička odluka da i preostale zemlje zapadnog Balkana postanu članice EU, kao što je to bio primer sa Rumunijom i Bugarskom:

Građani se nadaju boljem životu, međutim, da bi to postigli, treba sada raditi, treba poboljšati uslove života građana Kosova. Međutim, ja ne vidim da je stvoreno mnogo prostora za to.

Student Burim Drenica kaže kako građani Kosova očekuju ogromnu pomoć od EU, kako na ekonomskom planu, tako i u drugim oblastima, i da studenti očekuju otvaranje vrata za napredovanje u struci i mogućnosti studiranja na poznatim međunarodnim univerzitetima.

Nesumnjivo, Evropa je opredeljenje najvećeg broja građana Kosova, međutim kako do nje stići, to još uvek ne zavisi isključivo od njih.

* * * * *

Temu priredili: u Zagrebu Ankica Barbir Mladinović, u Sarajevu Dženana Karabegović, u Beogradu Zoran Glavonjić, u Podgorici Biljana Jovičević, u Prištini Gzim Baxhaku i u Pragu Mirjana Rakela.





  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica novinarske nagrade 'Lorenzo Natali'  2008. koje dodjeljuje Evropska komisija u saradnji sa Reporterima bez granica i Svjetskim udruženjem novinara. 

XS
SM
MD
LG