Mislim da je bio šesti mjesec, već sam zaboravio, prošle godine. Ukrcao sam se na vlak u Pragu i krenuo za Berlin. Kontrolirali su me u vlaku dva puta. Kad sam stigao u Berlin požurio sam u metro. Krcato muškarcima, zastavama, dresovima. Gužvali smo se zajedno sa Brazilcima, naslonjeni jedni na druge, smiješili se jedni drugima nadajući se dobrom rezultatu. Metro se, vjerovali ili ne, pokvario. U Njemačkoj!? Uoči utakmice Brazil - Hrvatska!!?? Na svjetskom nogometnom prvenstvu!!?? Bilo je nemoguće i pomisliti ali se ipak dogodilo. Izažli smo napolje jureći taksije ali ih nije bilo. Trčali smo i stigli u zadnji čas.
Malo sira i malo Buntićeve "Žilavke" (zalihe su mi već kritično male) pomoglo mi je sinoć i preksinoć da uživam u gledanju utkamica "Lige prvaka". Dobar nogomet, perfektno sudjenje, muški užitak. Ali, osim nogometa ima u čitavoj ovoj priči i nešto drugo, mnogo važnije.
Veliki nogometni klubovi su danas organizirani kao velike korporacije. "Real Madrid", "Barcelona", "Milan", "Manchester United", "Bayern" i drugi su veoma daleko od toga da budu samo nogometni klubovi. Nogomet je tek samo jedna od "fabrika" koje imaju. Naprimjer, svaki od tih klubova imaju svoju televiziju na kojoj se vrte utakmice, razgovori, i ubire reklama i putem koje se svijetu prodaju prava na gledanje tih utakmica. Svako od njih ima svoju reklamnu agenciju, posebna se grupa stručnjaka brine za prodaju ulaznica, stadioni na kojima igraju se takodjer tretiraju kao dio poslovnog, ne nogometnog nego poslovnog imperija.
Svaki igrač, a pogotovu svaka nogometna zvijezda, ima čitavu hrpu obaveza reguliranih u ugovorima koje nemaju ama baš nikakve veze sa nogometom. Mora se nositi ovo ili ono odijelo, mora se pojaviti na ovom ili onom dogadjaju, intervju će se dati ovoj ili onoj TV stanici ili pak novini. Sve je podredjeno njegovom veličanstvu - profitu. Još sam prije nekoliko godina čitao da je samo u prvoj godini boravka Davida Beckhema u "Real Madrid"-u ovaj klub zaradio samo na majicama i gaćićama sa Davidovim brojem i imenom oko 40 milijuna dolara. U Hrvatskoj se možda sjećaju nečega što se dogodilo, mislim, prije 3 ili 4 godine kada se u jednoj reklami pojavio muškarac koji vrlo liči ovoj nogometnoj zvijezdi. Reklama je ubrzo nestala i nije mi poznato da li je morala biti isplaćena i neka odšteta.
Prije koji mjesec sam napisao kolumnu o tome kako je "Manchester United" sklopio ugovor sa jednim devetogodišnjim talentom iz Australije. Tržište je i za nogomet već odavno postalo globalno i tamo najbolje prolaze oni koji imaju najviše novaca. Taj će mladić biti član nogomente akademije Manchester United" i učiti će pod budnim okom stručnjaka i to ne samo o nogometu, on će proći kompletno obrazovanje ako i svaki drugi diječak. David Bechkem je nedavno kamere pustio unutar svoje nogometne akademije, dok se u Hrvatskoj time bavi Davor Šuker.
Kad se, dakle, tako organiziraju stvari oko jednog nogometnog kluba tada i nije ništa neobično ako ti isti klubovi sa lakoćom nabavljaju najbolje igrače. Jedan "Dinamo", ili "Partizan" ili "Želježničar" potroše dosta vremena i novca da izgrade jednog igrača i onda veliki dodju i - kupe najbolje. Vidić tako igra u "Manchester United"-u, Čorluka u drugom tamošnjem klubu, zove se "Manchester City", a gledao sam sinoć i bosanskohercegovačkog igrača Papca u "Glazgow Rangers"-u. I, ne radi se pri tome, samo o dobroj kupovini nego još i o - čistoj zaradi. Bilo koji igrač iz bilo kojeg malog kluba, nakon igranja u velikom klubu vrijedi odmah duplo više od cijene za koju je kupljen! Radi se pri tom još i o tome da se kupovinom igrača iz malih klubova ti isti klubovi spirječavaju da postanu veliki i da - zagrabe dio profita. Oni ih, dakle, ne kupuju samo zato da dobro igraju nego i da na njima zarade.
Logično i utjecaj ovih klubova na najljepše, najbolje, najuspješnije i najprofitabilnije takmičenje kakvo je "Liga prvaka" je ključan. Kada se za koji dan budu izvlačili parovi "Lige prvaka" u osmini finala biće definirana tri preduvjeta: da se ne igra sa timom sa kojim se igralo u prvoj fazi, da medjusobno ne igraju timovi iz iste zemlje i da medjusobno ne igraju oni koji su osvojili prvo mjesto. Drugim riječima - najčešći će biti susreti izmedju velikih i - manje velikih i veliki će proći dalje.
Neka se, dakle, dame koje me čitaju ne ljute što im tamo neki muškarac opet "prodaje" onu nerazumnu igru gdje 22 igrača trče za jednom loptom! Ovo je priča o tome kako je nogomet u svijetu davno već postao biznis, a već davno prestao biti igra - ono zbog čega ih gledamo i ono zbog čega sam i ja putovao u Berlin da gledam utakmicu Brazil - Hrvatska. Ako još damama kažem da sam uživao biti dio gomile biće definitivno još ljuće. Ali, s dužnim poštovanjem - i to je dio biznisa. Ja sam bio dio gomile jer su mediji od mene to napravili, a da bi me takvim napravili platili su oni - klubovi. Prodali su mi moje sopstvene emocije baš kao što mi prodaju sapun ili parfem. Ja uživam jer su mi oni rekli da u tome uživam.
Čak i kada, nakon poraza od Brazila, od brazilskih navijača u ranim berlinskim jutarnjim satima, dobiješ pohvalu da smo od njih bili bolji - u navijanju.