RSE: Gospodine Jahiću, predsjednik vaše stranke, Stranke demokratske akcije, Sulejman Tihić nedavno je podnio zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da ocijeni da li je naziv Republika Srpska u skladu sa Konvencijom o ljudskim pravima. Gospodin Tihić smatra da činjenica da entitet nosi ime samo po jednom narodu omogućava pozitivnu diskriminaciju srpskog naroda u odnosu na Bošnjake i Hrvate, dva ostala konstitutivna naroda koji takođe žive u tom entitetu. U čemu se sastoji ta pozitivna diskriminacija?
JAHIĆ: Sigurno je da naziv entiteta Republika Srpska, naziv po jednom narodu, nije u skladu sa Konvencijom o ljudskim pravima. Ne znam koliko je poznato javnosti da je Venecijanska komisija, koja je zadužena da sa pravnog aspekta prati poštivanje ljudskih prava članica Vijeća Evrope, što je i Bosna i Hrcegovina, utvrdila da Ustav Bosne i Hercegovine sadrži diskriminirajuće odredbe. Drugo, sadašnji naziv entiteta Republika Srpska suprotan je ustavu tog entiteta. Kao što znate, Vrhovni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku o konstitutivnosti i ravnopravnosti svih naroda u Bosni i Hercegovini. Na osnovu toga su 2002. godine usvojeni amandmani na ustave oba entiteta u kojima se između ostalog kaže da je Republika Srpska entitet Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih. Do tada je u Ustavu Republike Srpske stajalo da je to entitet Srba i drugih koji su građani tog entiteta. Prema tome, inicijativa gospodina Tihića nije ništa novo. Već duže vremena se ukazuje na to da je naziv Republika Srpska diskriminirajući.
PIVAŠEVIĆ: Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbacio je incijativu gospodina Tihića kao neosnovanu, što smo mi cijelo vrijeme i tvrdili. Republika Srpska je nastala Dejtonskim mirovnim sporazumom u kome se jasno kaže da je Bosna i Hercegovina sastavljena od dva ravnopravna entiteta - Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Ja ne vidim po čemu bi ime Republika Srpska moglo da ugrožava bilo koji drugi narod. Takođe ne mogu da shvatim zašto to ime ugrožava samo bošnjački, ali ne i hrvatski narod, jer incijative za promjenu imena dolaze samo od pripadnika bošnjačkog naroda. Možda objašnjenje za to treba potražiti i u izjavi jednog funkcionera Stranke demokratske akcije koji je prilikom nedavne posjete Vašintonu govorio o jedinstvenoj bosanskoj naciji. Dakle, najmnogobrojniji narod u Bosni i Hercegovini - iako ne znam da li je to tako pošto nema popisa - ima težnju da svi koji žive u Bosni i Hercegovini budu Bosanci. Srbi su u ovoj zemlji autohton i konstitutivan narod i mi ni po koju cijenu nećemo pristati na nestanak Republike Srpske niti na promjenu njenog imena, jer za to nema nijedan jedini validan razlog.
JAHIĆ: Gospodin Pivašević očito nije upućen. Nije tačno da je odbačena inicijativa gospodina Tihića koja se tiče imena Republike Srpske. Riječ je o jednoj drugoj inicijativi. Također nije tačno da su Stranka demokratske akcije ili bilo ko od Bošnjaka ikada govorili da svi građani Bosne i Hercegovine treba da budu Bosanci. Jedino je tačno da je sadašnji naziv oba entiteta određen Ustavom Bosne i Hercegovine koji je, kao što znamo, dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali je također činjenica da je Venecijanska komisija utvrdila da je taj ustav diskriminirajući i zbog toga se krenulo u ustavne reforme. Ustav nije sveto slovo, pa da se ne može mijenjati. Jer, ovaj ustav nije zasnovan na pravdi. On se temelji na Dejtonskom sporazumu čiji je osnovni cilj bio uspostava mira, a ne pravde. Dejtonski sporazum, a samim tim i ustav i nazivi entiteta, su rezultat sile, genocida i organiziranog progona stanovništva s ciljem izmjene etničke strukture države Bosne i Hercegovine. Tim sporazumom je zaustavljen rat, ali nije uspostavljena pravda.
PIVAŠEVIĆ: Kad smo već krenuli da govorimo o pravdi i nepravdi, mislim da je najveća nepravda nanesena kad je rasturena Jugoslavija, zemlja u kojoj su svi njeni konstitutivni narodi bili potpuno ravnopravni, uključujući i Bošnjake. Da vas podsjetim, neposredno prije raspada Jugoslavije na njenom čelu je bio jedan Bošnjak - gospodin Raif Dizdarević. I ja ne znam zbog čega su Bošnjaci, koji su tada bili Muslimani, imali potrebu da ruše tu zemlju. I gospodin Henri Kisindžer (Henry Kišinger), veliki američki političar, rekao je da je međunarodna zajednica napravila grešku preranim priznavanjem nezavisnosti pojedinih republika čime je dezintegrisana Jugoslavije. Bosna i Hercegovina, kao višenacionalna zemlja, bila je eklatantan primjer Jugoslavije u malom. Ako se je Jugoslavija raspala po nacionalnim šavovima, onda je i Bosna i Hercegovina morala biti preuređena, pa je srpski narod imao pravo na svoj entitet i na naziv entiteta. Mislim da naziv Republike Srpske nije nikakvo pravno već politikantsko pitanje kojim manipuliše Stranka demokratske akcije sa jednom jedinom željom - da Bošnjaci ostvare dominaciju u Bosni i Hercegovini. Mi smo pristali da Bošnjaci promijene svoje ime. Oni su od etničke grupe stigli do naroda i mi nismo imali ništa protiv toga. Proglasili su bošnjacki službenim jezikom, zajedno sa srpski i hrvatskim, mada nijedan ozbiljan lingvista u Evropi, a pogotovo ne u bivšoj Jugoslaviji, neće kazati da taj jezik ima neke svoje korijene i neku naučnu podlogu, jer je to sinteza srpskog i hrvatskog jezika. Mi smo na to pristali i to nas ne ugrožava. Međutim, Bošnjake ugrožava naziv Republika Srpska, ponavljam, ne znam zbog čega.
JAHIĆ: Čudi me da gospodin Pivašević, pošto je krenuo tako duboko u istoriju, nije stigao do Kosova. Jugoslaviju nisu srušili Bošnjaci. Svima u svijetu osim vama poznato je da je Jugoslaviju srušio projekat Velike Srbije. Miloševuću se sada sudi u Hagu zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku i zbog ratnih zločina i genocida. Gospodine Pivaševiću, Jugoslavija je formirana 1918. godine, a Bosna i Hercegovina postoji kao država skoro hiljadu godina i pominje se kao država u vrijeme kada se nijedna od bivših socijalističkih republika nije pominjala. Pogledajte kad se pominju Srbija, Hrvatska i Slovenija, a kada Bosna i Hercegovina. Što se tiče jezika, Austrougarska je 1908. godine ukinula bosanski jezik koji se do tada isključivo govorio na području Bosne i Hercegovine. U "Načertaniju" Ilije Garašnanina iz 1848. govori se da na području Bosne i Hercegovine žive Bošnjaci muhamedanske, pravoslavne i katoličke vjere. To piše Ilija Garašanin, ideolog Velike Srbije. No, pustimo istoriju. Promjena naziva Republike Srpske će doći prije ili kasnije. Unutrašnje ustrojstvo Bosne i Hercegovine, nazivi entiteta, i mnoge druge stvari su, nažalost, rezultat ucjene i pritiska. Da se nije pristalo na te ucjene i pritiske, nastavili bi se ubijanje, progoni, organizirano silovanje i genocid nad bošnjačkim stanovništvom, nastavila bi se agresija na Bosnu i Hercegovinu. Meni nikada neće biti jasno kako neko može braniti genocid, ubijanje, silovanje i progon samo zato što su to činili pripadnici njegovog naroda. Kako normalan čovjek može braniti masakr 8.000 ljudi u Srebrenici. Ja sam iz Zvornika, iz općine gdje je prije rata živjelo 62 posto bošnjačkog stanovništva. U obližnjoj općini Bratunac bilo 65 je posto Bošnjaka, u Srebrenici 75 posto. Ni jedan jedini Bošnjak nije tu ostao. Vi, gospodine Pivaševiću, kažete da ste nam dali ime, da ste nam dali jezik. Vi ste, znači, nama sve to dali i mi treba da vam budemo zahvalni. Vi ste, eto, pokazali dobru volju pa ste nam dozvolili da se zovemo onako kako mi hoćemo, a ne kako je to bilo u Jugoslaviji u kojoj je postojala hegemonija samo jednog naroda. I vi govorite o ravnopravnosti. Vidite, onaj ko poštuje ravnopravnost mora da uvažava i druge ljude. Ne možete vi nekome određivati kakva su njegova prava i čime bio on trebao biti zadovoljan.
PIVAŠEVIĆ: Moram da ispravim kolegu Jahića. Ja nisam kazao da smo mi priznali bošnjački jezik i bošnjačku naciju. Ja sam samo rekao da su bošnjački jezik i bošnjačka nacija stari dvanaest godina i da su ti nazivi u mnogim naučnim krugovima vrlo diskutabilni. Nisam kazao da su to Srbi priznali nego da Srbi uvažavaju naziv koji su Bošnjaci dali sebi i svom jeziku. Što se tiče te patetične priče gospodina Jahića o genocidu i agresiji, potpuno je jasno da Srbi ovdje žive hiljadu godina i ja uopšte ne mogu da razumijem kako Srbi mogu da izvrše agresiju na sopstvenu zemlju. Drugo, niko ovdje ne brani genocid. Meni je potpuno jasno da je u Srebrenici sahranjeno dvije hiljade i nešto bošnjačkih žrtava. Isto tako mi je jasno da je u okolini Srebrenice sahranjeno hiljadu i četiri stotine Srba. Jasno mi je također da je u svakom dijelu Bosne i Hercegovine u toku ovog rata činjen genocid, i to od strane sva tri naroda. I to niko normalan ne može da opravda. Ali isto tako ne treba zaboraviti pet hiljada mudžahedina, Alahovih ratnika, koji su ratovali u Bosni i Hercegovini. Toliko puta smo na televiziji vidjeli kako predsjednik te naše, kako gospodin Jahić kaže, države Alija Izetbegović vrši smotru tih jedinica. To je druga strana medalje. Međutim, ne treba ponovo da otvaramo žive rane. Ja samo želim da kažem da krovna država Bosna i Hercegovina, krovna država u odnosu na dva entiteta, omogućava da na sasvim drugim osnovama gradimo međuljudske i međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini da nam se nikada više ne bi ponovila 1992. godina. Mi apsolutno uvažavamo svako pravo hrvatskog i bošnjačkog naroda. Ali, ponavljam, ne vidim zašto bi bilo koga u Bosni i Hercegovini naziv srpski trebalo da iritira ili na bilo koji način ugrožava.
JAHIĆ: Ne radi se tu o iritiranju, već o međunarodnom pravu i poštivanju konvencija. Radi se o tome da svi narodi, pogotovo ako su konstitutivni, moraju biti ravnopravni. A gdje je tu ravnopravnost ako se jedan dio Bosne i Hercegovine zove isključivo po jednom narodu čime se sugerira da taj dio države pripada samo tom narodu? Što se tiče genocida i patetike, nije to nikakva patetika, gospodine Pivaševiću. Genocida nije bilo na sve tri strane, genocida je bilo samo nad bošnjačkim narodom. To je utvrđeno i haškim presudama. Što se tiče agresije na Bosnu i Hercegovinu, nju nisu izvršili Srbi, već Srbija, odnosno bivša SR Jugoslavija, i to je potvrđeno u nekoliko rezolucija Ujedinjenih nacija. Dalje, Bošnjaci nisu ovdje dvanaest godina. Nemoguće je da su Srbi nastali prije hiljadu godina. Proces formiranja nacija počeo je u Evropi prije dvjesto-tristo godina. Uostalom, rekao sam koje nacije na području Bosne i Hercegovine pominje Ilija Garašanin. On ne pominjao Srbe, nego Bošnjake-muslimane, Bošnjake-pravoslavce i Bošnjake-katolike. To kaže Ilija Garašanin, ne Elmir Jahić. Gospodine Pivaševiću, kad govorite o državi, vi kažete "država Bosna i Hercegovina, kako kaže gospodin Jahić". Ponavljam vam, Bosna i Hercegovina je bila država mnogo prije Jugoslavije i to je nepobitna činjenica. Ako hoćemo da idemo naprijed, da gradimo državu Bosnu i Hercegovinu, mi moramo jedni drugima pogledati u oči i kazati istinu, suočiti se sa našim greškama i ispraviti ih. Guranje stvari pod tepih sigurno neće doprinijeti napretku. Ako su Bošnjaci ravnopravni, ako su Hrvati ravnopravni, zašto se onda Republika Srpska ne bi zvala Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska? Zašto se zove samo po jednom narodu? Ima li ikakvog racionalnog objašnjenja za to, izuzev - tako smo se dogovorili 1992. godine?
PIVAŠEVIĆ: Jugoslovenska narodna armija je 1992. godine bila jedina legalna i legitimna vojna sila u Bosni i Hercegovini. Ona je ovdje bila na svojoj teritoriji, na teritoriji Jugoslavije, pa nije mogla da izvrši agresiju. A kad već govorimo o genocidu, moramo pomenuti i Dobrovoljačku ulicu, tuzlansku kolonu, deset hiljada nestalih sarajevskih civila srpske nacionalnosti koji su bili krivi samo zbog toga što su bili Srbi.
JAHIĆ: Ako nije bilo agresije na Bosnu i Hercegovinu, kako to da se gospodin Tihić, predsjednik naše stranke, za vrijeme rata našao u logoru u Batajnici, u Srbiji? Da nije, možda, tamo išao na neki izlet? Zar nisu Dejtonski sporazum potpisali predstavnici zaraćenih strana - Milošević, Izetbegović i Tuđman. Znači, Milošević je predstavljao zaraćenu stranu. Ponavljam vam, nije bilo agresije od strane Srba, nego od strane SR Jugoslavije i Miloševićevog režima.
RSE: Da se vratimo osnovnoj temi. Možete li, gospodine Pivaševiću, da odgovorite na pitanje koje je postavio gospodin Jahić - zašto se u nazivu entiteta Republika Srpska ne bi pominjala sva tri naroda?
PIVAŠEVIĆ: A zašto bi se pominjala?
JAHIĆ: Jesmo li ravnopravni ili nismo?
PIVAŠEVIĆ: Zašto ime Republika Srpska ne smeta bošnjačkim ministrima i službenicima u vladi Republike Srpske? Zašto apeli za promjenom imena ne dolaze od Bošnjaka koji žive u Republici Srpskoj nego isključivo od onih koji žive u iz Federaciji Bosne i Hercegovine?
JAHIĆ: Ti bošnjački ministri nemaju apsolutno nikakvu podršku birača. Zaista ne znam gdje ste ih našli. Ne bih želio nikoga da vrijeđam, ali oni nemaju nikakav legitimitet jer nemaju podršku Bošnjaka u Republici Srpskoj. Ja vas ponovo pitam - ako su sva tri naroda ravnopravna, zašto se entitet Republika Srpska zove samo po jednom narodu? Imali smo nazive gradova Srpski Brod, Srbinje i tako dalje, pa je sve to ukinuto odlukom Ustavnog suda zato što nema nikakve logike da se grad zove po jednom narodu. To je bila strategija, vrlo primitivna, da se na taj način opečate teritorije i gradovi. Vi govorite o Evropi, a pokušavate da sve nacionalno determinirate.
PIVAŠEVIĆ: Kad već pominje Evropu, podsjetio bih gospodina Jahića da je predsjednik njegove stranke i član Predsjedništva gospodin Tihić, nedavno rekao da postoje prepreke, odnosno određena uslovljavanja, za uključenje Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju, ali da ne postoji nikakva prepreka da Bosna i Hercegovina uđe u sastav Islamske konferencije. Ko je tu neiskren? Ko tu pominje nacionalno i koja je to alternativa za narode u Bosni i Hercegovinu osim Evropske Unije? Mi nemamo alternativu i svi naši putevi u Evropsku Uniju vode preko Beča, Pariza i Berlina. Mislim da je kod Bošnjaka evropska priča jedna maska. Mi bi, po njima, možda i trebalo da stignemo do Evropske Unije, ali preko Teherana.
JAHIĆ: Gospodine Pivaševiću, vi brkate pojmove. Islam nema veze sa nacijom. Kad god dođete u situaciju da ne znate odgovor, počinjete o nekim mudžahedinima, Teheranu i tako dalje. Znam tu taktiku, kad se nema odgovor, širi se priča. A ja vas, evo, još jednom molim da mi odgovorite - ako su sva tri naroda ravnopravna, zašto se Republika Srpska ne bi zvala Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska? Ima li ikakav drugi argument protiv promjene imena osim onog da je Radovan Karadžić bio kum tom nazivu?
PIVAŠEVIĆ: Prvobitni naziv, dat 1992. godine, bio je Srpska Republika Bosna i Hercegovina. Taj naziv nije dao Radovan Karadžić, već ga je usvojila Narodna skupština Republike Srpske koja i danas postoji. Gospodine Jahiću, u Republici Srpskoj živi devedesetak posto srpskog naroda. Mi ništa ne bismo imali protiv da se u Mostaru i Sarajevu dogovore da se Federacija Bosne i Hercegovine zove Muslimansko-hrvatska Federacija. Nijednog Srbina u Republici Srpskoj takav naziv apsolutno ne bi iritirao. Ne bi iritirao ni one Srbe koji žive u Federaciji, jer je poslije ovog rata veliki broj ljudi, zbog svih onih strašnih represija koje su doživjeli i koje sa sobom nosi građanski rat, odlučio da živi tamo gdje njegov narod čini većinu. Tako da je najveći broj Srba izbjegao iz Federacije i kupio kuće i stanove u Republici Srpskoj. Naša je procjena da oko devedeset posto Srba u Bosni i Hercegovini živi na teritoriji Republike Srpske. A još veći ili sličan procenat Bošnjaka živi u Federaciji Bosne i Hercegovine.
RSE: Da preciziramo, vi smatrate da entitet treba da nosi ime po onom narodu koji je u tom entitetu većinski?
PIVAŠEVIĆ: To ne mora da bude apsolutno, ali taj naziv ne treba ni da iritira druge. Ako u Republici Srpskoj živi devedeset posto od ukupnog broja Srba u Bosni i Hercegovini, zašto onda taj entite ne bi nosio naziv Republika Srpska? Isto tako, pošto većina Bošnjaka i Hrvata živi na teritoriji Federacije, ni meni, ni bilo kome Srbinu u Republici Srpskoj ne bi smetalo da Federacija Bosne i Hercegovine u svom nazivu ima atribut bošnjački i hrvatski.
JAHIĆ: Ja mislim da je ovo četvrti ili peti put da gospodin Pivašević nije odgovorio na pitanje zašto se Republika Srpska ne bi zvala Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska, ako su sva tri naroda ravnopravna. Suštinsko je pitanje zašto devedeset posto tog entiteta čine Srbi. Zato što je nad Bošnjacima i Hrvatima izvršen genocid i zato što su ti ljudi prognani. To je bio organizirani progon stanovništva. Prije rata je na prostoru Republike Srpske živjelo 54 posto bošnjačkog i hrvatskog stanovništva. Nisu ih sa tog područja otjerali zemljotres ili neka poplava, već genocid. Dakle, Republika Srpska je nastala na genocidu, na organiziranom progonu stanovništva, na planskoj promjeni etničke strukture u Bosni i Hercegovini. Genocid je vršen u onim opštinama gdje su Bošnjaci činili većinu: u Zvorniku, Srebrenici, Bratuncu, Višegradu, Foči, Rogatici, Prijedoru, Sanskom Mostu. Kada pogledate granice Republike Srpske vidite da su te granice obilježene masovnim grobnicama. Gospodine Pivaševicu, ja znam da bi vama jako odgovarala ta vaša "Muslimansko-hrvatske Federacija" - vidim da brkate pojmove etničkog i religijskog identiteta - jer bi to faktički bila realizacija vašeg plana. Međutim, Stranka demokratske akcije se zalaže za to da svi entiteti, sve regije, sve opštine, pa i sama država pripadaju svim narodima i građanima Bosne i Hercegovine i da nijedan narod nema ekskluzivitet ni na jednu mjesnu zajednicu, ni na jednu opštinu, ni na jedan kanton, regiju ili entitet, a pogotovo ne na državu. Kada bi tako bilo, to bi, ustvari, bila realizacija politike podjele Bosne i Hercegovine po, kako vi kažete, etničkim šavovima, mada ti etnički šavovi nikad nisu postojali nego su oni namjerno i sračunato stvoreni politikom genocida. Bošnjaci neće nikad pristati na nekakvu bošnjačku republiku ili bošnjački entitet. Mi državu Bosnu i Hercegovinu vidimo kao državu nekoliko multietničkih regija koje će biti koncipirane na osnovu geografskih, saobraćajnih, ekonomskih, privrednih i nacionalnih kriterija. Vi mene stalno pitate zašto mi smeta naziv Republika Srpska. Smeta mi zato što nisam ravnopravan u entitetu koji je i moj. Ravnopravnost se ne mjeri procentima. Osnovni problem je u tome što vi smatrate da ostali treba da imaju onoliko ljudskih prava koliko vi mislite da treba. Pa kažete - što se vi bunite, mi smo rekli da je ovo naše, a vi to vaše nazovite kako god hoćete. Ne može to tako, jer je ta vaša logika zasnovano na nepravdi.
PIVAŠEVIĆ: Rekao sam, devedeset posto stanovnika Republike Srpske sačinjavaju Srbi. Evo ovdje u Šamcu, dok s vama razgovaram, gledam kroz prozor svoga stana hiljade kuća koje su napravili Srbi izbjegli iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Ako im je bilo lijepo u Sarajevu, ako su ih Bošnjaci i Hrvati mazili i pazili, zašto su došli ovdje? Da li su oni sami sebe protjerali? A kako se Stranka demokratske akcije zalaže za građansku i evropsku državu Bosnu i Hercegovinu imali smo prilike da vidimo u proteklih deset-dvanaest godina. Zar nije rodonačelnik te stranke tvorac Islamske deklaracije u kojoj jasno piše da nema suživota između muslimana i nemuslimana. Glavni ideolog te partije danas je gospodin Cerić, poglavar Islamske vjerske zajednice, koji kaže da je islam jednako politika, jednako filozofija, jednako kultura, jednako privreda i jedanko život. U sve te priče i laži Stranke demokratske akcije o ravnopravnosti, međusobnom uvažavanju i evropskoj Bosni i Hercegovini, koje slušamo već dvanaest godina, više ni mala djeca ne mogu da povjeruju.
RSE: U zaključku, mislite li da će se održati naziv Republika Srpska, odnosno ono srpska u nazivu tog entiteta?
JAHIĆ: Ja sam potpuno ubijeđen da će Bosna i Hercegovina biti koncipirana kao država multietničkih regija koje neće nositi nacionalni atribut - ni srpski, ni bošnjački, ni hrvatski. Mislim da naziv entiteta isključivo po jednom narodu neće moći ostati, on nije održiv.
PIVAŠEVIĆ: Moj zaključak je sadržan samo u jednoj rečenici - nema Bosne i Hercegovine bez Republike Srpske.
JAHIĆ: Sigurno je da naziv entiteta Republika Srpska, naziv po jednom narodu, nije u skladu sa Konvencijom o ljudskim pravima. Ne znam koliko je poznato javnosti da je Venecijanska komisija, koja je zadužena da sa pravnog aspekta prati poštivanje ljudskih prava članica Vijeća Evrope, što je i Bosna i Hrcegovina, utvrdila da Ustav Bosne i Hercegovine sadrži diskriminirajuće odredbe. Drugo, sadašnji naziv entiteta Republika Srpska suprotan je ustavu tog entiteta. Kao što znate, Vrhovni sud Bosne i Hercegovine donio je odluku o konstitutivnosti i ravnopravnosti svih naroda u Bosni i Hercegovini. Na osnovu toga su 2002. godine usvojeni amandmani na ustave oba entiteta u kojima se između ostalog kaže da je Republika Srpska entitet Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih. Do tada je u Ustavu Republike Srpske stajalo da je to entitet Srba i drugih koji su građani tog entiteta. Prema tome, inicijativa gospodina Tihića nije ništa novo. Već duže vremena se ukazuje na to da je naziv Republika Srpska diskriminirajući.
PIVAŠEVIĆ: Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbacio je incijativu gospodina Tihića kao neosnovanu, što smo mi cijelo vrijeme i tvrdili. Republika Srpska je nastala Dejtonskim mirovnim sporazumom u kome se jasno kaže da je Bosna i Hercegovina sastavljena od dva ravnopravna entiteta - Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Ja ne vidim po čemu bi ime Republika Srpska moglo da ugrožava bilo koji drugi narod. Takođe ne mogu da shvatim zašto to ime ugrožava samo bošnjački, ali ne i hrvatski narod, jer incijative za promjenu imena dolaze samo od pripadnika bošnjačkog naroda. Možda objašnjenje za to treba potražiti i u izjavi jednog funkcionera Stranke demokratske akcije koji je prilikom nedavne posjete Vašintonu govorio o jedinstvenoj bosanskoj naciji. Dakle, najmnogobrojniji narod u Bosni i Hercegovini - iako ne znam da li je to tako pošto nema popisa - ima težnju da svi koji žive u Bosni i Hercegovini budu Bosanci. Srbi su u ovoj zemlji autohton i konstitutivan narod i mi ni po koju cijenu nećemo pristati na nestanak Republike Srpske niti na promjenu njenog imena, jer za to nema nijedan jedini validan razlog.
JAHIĆ: Gospodin Pivašević očito nije upućen. Nije tačno da je odbačena inicijativa gospodina Tihića koja se tiče imena Republike Srpske. Riječ je o jednoj drugoj inicijativi. Također nije tačno da su Stranka demokratske akcije ili bilo ko od Bošnjaka ikada govorili da svi građani Bosne i Hercegovine treba da budu Bosanci. Jedino je tačno da je sadašnji naziv oba entiteta određen Ustavom Bosne i Hercegovine koji je, kao što znamo, dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali je također činjenica da je Venecijanska komisija utvrdila da je taj ustav diskriminirajući i zbog toga se krenulo u ustavne reforme. Ustav nije sveto slovo, pa da se ne može mijenjati. Jer, ovaj ustav nije zasnovan na pravdi. On se temelji na Dejtonskom sporazumu čiji je osnovni cilj bio uspostava mira, a ne pravde. Dejtonski sporazum, a samim tim i ustav i nazivi entiteta, su rezultat sile, genocida i organiziranog progona stanovništva s ciljem izmjene etničke strukture države Bosne i Hercegovine. Tim sporazumom je zaustavljen rat, ali nije uspostavljena pravda.
PIVAŠEVIĆ: Kad smo već krenuli da govorimo o pravdi i nepravdi, mislim da je najveća nepravda nanesena kad je rasturena Jugoslavija, zemlja u kojoj su svi njeni konstitutivni narodi bili potpuno ravnopravni, uključujući i Bošnjake. Da vas podsjetim, neposredno prije raspada Jugoslavije na njenom čelu je bio jedan Bošnjak - gospodin Raif Dizdarević. I ja ne znam zbog čega su Bošnjaci, koji su tada bili Muslimani, imali potrebu da ruše tu zemlju. I gospodin Henri Kisindžer (Henry Kišinger), veliki američki političar, rekao je da je međunarodna zajednica napravila grešku preranim priznavanjem nezavisnosti pojedinih republika čime je dezintegrisana Jugoslavije. Bosna i Hercegovina, kao višenacionalna zemlja, bila je eklatantan primjer Jugoslavije u malom. Ako se je Jugoslavija raspala po nacionalnim šavovima, onda je i Bosna i Hercegovina morala biti preuređena, pa je srpski narod imao pravo na svoj entitet i na naziv entiteta. Mislim da naziv Republike Srpske nije nikakvo pravno već politikantsko pitanje kojim manipuliše Stranka demokratske akcije sa jednom jedinom željom - da Bošnjaci ostvare dominaciju u Bosni i Hercegovini. Mi smo pristali da Bošnjaci promijene svoje ime. Oni su od etničke grupe stigli do naroda i mi nismo imali ništa protiv toga. Proglasili su bošnjacki službenim jezikom, zajedno sa srpski i hrvatskim, mada nijedan ozbiljan lingvista u Evropi, a pogotovo ne u bivšoj Jugoslaviji, neće kazati da taj jezik ima neke svoje korijene i neku naučnu podlogu, jer je to sinteza srpskog i hrvatskog jezika. Mi smo na to pristali i to nas ne ugrožava. Međutim, Bošnjake ugrožava naziv Republika Srpska, ponavljam, ne znam zbog čega.
JAHIĆ: Čudi me da gospodin Pivašević, pošto je krenuo tako duboko u istoriju, nije stigao do Kosova. Jugoslaviju nisu srušili Bošnjaci. Svima u svijetu osim vama poznato je da je Jugoslaviju srušio projekat Velike Srbije. Miloševuću se sada sudi u Hagu zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku i zbog ratnih zločina i genocida. Gospodine Pivaševiću, Jugoslavija je formirana 1918. godine, a Bosna i Hercegovina postoji kao država skoro hiljadu godina i pominje se kao država u vrijeme kada se nijedna od bivših socijalističkih republika nije pominjala. Pogledajte kad se pominju Srbija, Hrvatska i Slovenija, a kada Bosna i Hercegovina. Što se tiče jezika, Austrougarska je 1908. godine ukinula bosanski jezik koji se do tada isključivo govorio na području Bosne i Hercegovine. U "Načertaniju" Ilije Garašnanina iz 1848. govori se da na području Bosne i Hercegovine žive Bošnjaci muhamedanske, pravoslavne i katoličke vjere. To piše Ilija Garašanin, ideolog Velike Srbije. No, pustimo istoriju. Promjena naziva Republike Srpske će doći prije ili kasnije. Unutrašnje ustrojstvo Bosne i Hercegovine, nazivi entiteta, i mnoge druge stvari su, nažalost, rezultat ucjene i pritiska. Da se nije pristalo na te ucjene i pritiske, nastavili bi se ubijanje, progoni, organizirano silovanje i genocid nad bošnjačkim stanovništvom, nastavila bi se agresija na Bosnu i Hercegovinu. Meni nikada neće biti jasno kako neko može braniti genocid, ubijanje, silovanje i progon samo zato što su to činili pripadnici njegovog naroda. Kako normalan čovjek može braniti masakr 8.000 ljudi u Srebrenici. Ja sam iz Zvornika, iz općine gdje je prije rata živjelo 62 posto bošnjačkog stanovništva. U obližnjoj općini Bratunac bilo 65 je posto Bošnjaka, u Srebrenici 75 posto. Ni jedan jedini Bošnjak nije tu ostao. Vi, gospodine Pivaševiću, kažete da ste nam dali ime, da ste nam dali jezik. Vi ste, znači, nama sve to dali i mi treba da vam budemo zahvalni. Vi ste, eto, pokazali dobru volju pa ste nam dozvolili da se zovemo onako kako mi hoćemo, a ne kako je to bilo u Jugoslaviji u kojoj je postojala hegemonija samo jednog naroda. I vi govorite o ravnopravnosti. Vidite, onaj ko poštuje ravnopravnost mora da uvažava i druge ljude. Ne možete vi nekome određivati kakva su njegova prava i čime bio on trebao biti zadovoljan.
PIVAŠEVIĆ: Moram da ispravim kolegu Jahića. Ja nisam kazao da smo mi priznali bošnjački jezik i bošnjačku naciju. Ja sam samo rekao da su bošnjački jezik i bošnjačka nacija stari dvanaest godina i da su ti nazivi u mnogim naučnim krugovima vrlo diskutabilni. Nisam kazao da su to Srbi priznali nego da Srbi uvažavaju naziv koji su Bošnjaci dali sebi i svom jeziku. Što se tiče te patetične priče gospodina Jahića o genocidu i agresiji, potpuno je jasno da Srbi ovdje žive hiljadu godina i ja uopšte ne mogu da razumijem kako Srbi mogu da izvrše agresiju na sopstvenu zemlju. Drugo, niko ovdje ne brani genocid. Meni je potpuno jasno da je u Srebrenici sahranjeno dvije hiljade i nešto bošnjačkih žrtava. Isto tako mi je jasno da je u okolini Srebrenice sahranjeno hiljadu i četiri stotine Srba. Jasno mi je također da je u svakom dijelu Bosne i Hercegovine u toku ovog rata činjen genocid, i to od strane sva tri naroda. I to niko normalan ne može da opravda. Ali isto tako ne treba zaboraviti pet hiljada mudžahedina, Alahovih ratnika, koji su ratovali u Bosni i Hercegovini. Toliko puta smo na televiziji vidjeli kako predsjednik te naše, kako gospodin Jahić kaže, države Alija Izetbegović vrši smotru tih jedinica. To je druga strana medalje. Međutim, ne treba ponovo da otvaramo žive rane. Ja samo želim da kažem da krovna država Bosna i Hercegovina, krovna država u odnosu na dva entiteta, omogućava da na sasvim drugim osnovama gradimo međuljudske i međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini da nam se nikada više ne bi ponovila 1992. godina. Mi apsolutno uvažavamo svako pravo hrvatskog i bošnjačkog naroda. Ali, ponavljam, ne vidim zašto bi bilo koga u Bosni i Hercegovini naziv srpski trebalo da iritira ili na bilo koji način ugrožava.
JAHIĆ: Ne radi se tu o iritiranju, već o međunarodnom pravu i poštivanju konvencija. Radi se o tome da svi narodi, pogotovo ako su konstitutivni, moraju biti ravnopravni. A gdje je tu ravnopravnost ako se jedan dio Bosne i Hercegovine zove isključivo po jednom narodu čime se sugerira da taj dio države pripada samo tom narodu? Što se tiče genocida i patetike, nije to nikakva patetika, gospodine Pivaševiću. Genocida nije bilo na sve tri strane, genocida je bilo samo nad bošnjačkim narodom. To je utvrđeno i haškim presudama. Što se tiče agresije na Bosnu i Hercegovinu, nju nisu izvršili Srbi, već Srbija, odnosno bivša SR Jugoslavija, i to je potvrđeno u nekoliko rezolucija Ujedinjenih nacija. Dalje, Bošnjaci nisu ovdje dvanaest godina. Nemoguće je da su Srbi nastali prije hiljadu godina. Proces formiranja nacija počeo je u Evropi prije dvjesto-tristo godina. Uostalom, rekao sam koje nacije na području Bosne i Hercegovine pominje Ilija Garašanin. On ne pominjao Srbe, nego Bošnjake-muslimane, Bošnjake-pravoslavce i Bošnjake-katolike. To kaže Ilija Garašanin, ne Elmir Jahić. Gospodine Pivaševiću, kad govorite o državi, vi kažete "država Bosna i Hercegovina, kako kaže gospodin Jahić". Ponavljam vam, Bosna i Hercegovina je bila država mnogo prije Jugoslavije i to je nepobitna činjenica. Ako hoćemo da idemo naprijed, da gradimo državu Bosnu i Hercegovinu, mi moramo jedni drugima pogledati u oči i kazati istinu, suočiti se sa našim greškama i ispraviti ih. Guranje stvari pod tepih sigurno neće doprinijeti napretku. Ako su Bošnjaci ravnopravni, ako su Hrvati ravnopravni, zašto se onda Republika Srpska ne bi zvala Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska? Zašto se zove samo po jednom narodu? Ima li ikakvog racionalnog objašnjenja za to, izuzev - tako smo se dogovorili 1992. godine?
PIVAŠEVIĆ: Jugoslovenska narodna armija je 1992. godine bila jedina legalna i legitimna vojna sila u Bosni i Hercegovini. Ona je ovdje bila na svojoj teritoriji, na teritoriji Jugoslavije, pa nije mogla da izvrši agresiju. A kad već govorimo o genocidu, moramo pomenuti i Dobrovoljačku ulicu, tuzlansku kolonu, deset hiljada nestalih sarajevskih civila srpske nacionalnosti koji su bili krivi samo zbog toga što su bili Srbi.
JAHIĆ: Ako nije bilo agresije na Bosnu i Hercegovinu, kako to da se gospodin Tihić, predsjednik naše stranke, za vrijeme rata našao u logoru u Batajnici, u Srbiji? Da nije, možda, tamo išao na neki izlet? Zar nisu Dejtonski sporazum potpisali predstavnici zaraćenih strana - Milošević, Izetbegović i Tuđman. Znači, Milošević je predstavljao zaraćenu stranu. Ponavljam vam, nije bilo agresije od strane Srba, nego od strane SR Jugoslavije i Miloševićevog režima.
RSE: Da se vratimo osnovnoj temi. Možete li, gospodine Pivaševiću, da odgovorite na pitanje koje je postavio gospodin Jahić - zašto se u nazivu entiteta Republika Srpska ne bi pominjala sva tri naroda?
PIVAŠEVIĆ: A zašto bi se pominjala?
JAHIĆ: Jesmo li ravnopravni ili nismo?
PIVAŠEVIĆ: Zašto ime Republika Srpska ne smeta bošnjačkim ministrima i službenicima u vladi Republike Srpske? Zašto apeli za promjenom imena ne dolaze od Bošnjaka koji žive u Republici Srpskoj nego isključivo od onih koji žive u iz Federaciji Bosne i Hercegovine?
JAHIĆ: Ti bošnjački ministri nemaju apsolutno nikakvu podršku birača. Zaista ne znam gdje ste ih našli. Ne bih želio nikoga da vrijeđam, ali oni nemaju nikakav legitimitet jer nemaju podršku Bošnjaka u Republici Srpskoj. Ja vas ponovo pitam - ako su sva tri naroda ravnopravna, zašto se entitet Republika Srpska zove samo po jednom narodu? Imali smo nazive gradova Srpski Brod, Srbinje i tako dalje, pa je sve to ukinuto odlukom Ustavnog suda zato što nema nikakve logike da se grad zove po jednom narodu. To je bila strategija, vrlo primitivna, da se na taj način opečate teritorije i gradovi. Vi govorite o Evropi, a pokušavate da sve nacionalno determinirate.
PIVAŠEVIĆ: Kad već pominje Evropu, podsjetio bih gospodina Jahića da je predsjednik njegove stranke i član Predsjedništva gospodin Tihić, nedavno rekao da postoje prepreke, odnosno određena uslovljavanja, za uključenje Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju, ali da ne postoji nikakva prepreka da Bosna i Hercegovina uđe u sastav Islamske konferencije. Ko je tu neiskren? Ko tu pominje nacionalno i koja je to alternativa za narode u Bosni i Hercegovinu osim Evropske Unije? Mi nemamo alternativu i svi naši putevi u Evropsku Uniju vode preko Beča, Pariza i Berlina. Mislim da je kod Bošnjaka evropska priča jedna maska. Mi bi, po njima, možda i trebalo da stignemo do Evropske Unije, ali preko Teherana.
JAHIĆ: Gospodine Pivaševiću, vi brkate pojmove. Islam nema veze sa nacijom. Kad god dođete u situaciju da ne znate odgovor, počinjete o nekim mudžahedinima, Teheranu i tako dalje. Znam tu taktiku, kad se nema odgovor, širi se priča. A ja vas, evo, još jednom molim da mi odgovorite - ako su sva tri naroda ravnopravna, zašto se Republika Srpska ne bi zvala Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska? Ima li ikakav drugi argument protiv promjene imena osim onog da je Radovan Karadžić bio kum tom nazivu?
PIVAŠEVIĆ: Prvobitni naziv, dat 1992. godine, bio je Srpska Republika Bosna i Hercegovina. Taj naziv nije dao Radovan Karadžić, već ga je usvojila Narodna skupština Republike Srpske koja i danas postoji. Gospodine Jahiću, u Republici Srpskoj živi devedesetak posto srpskog naroda. Mi ništa ne bismo imali protiv da se u Mostaru i Sarajevu dogovore da se Federacija Bosne i Hercegovine zove Muslimansko-hrvatska Federacija. Nijednog Srbina u Republici Srpskoj takav naziv apsolutno ne bi iritirao. Ne bi iritirao ni one Srbe koji žive u Federaciji, jer je poslije ovog rata veliki broj ljudi, zbog svih onih strašnih represija koje su doživjeli i koje sa sobom nosi građanski rat, odlučio da živi tamo gdje njegov narod čini većinu. Tako da je najveći broj Srba izbjegao iz Federacije i kupio kuće i stanove u Republici Srpskoj. Naša je procjena da oko devedeset posto Srba u Bosni i Hercegovini živi na teritoriji Republike Srpske. A još veći ili sličan procenat Bošnjaka živi u Federaciji Bosne i Hercegovine.
RSE: Da preciziramo, vi smatrate da entitet treba da nosi ime po onom narodu koji je u tom entitetu većinski?
PIVAŠEVIĆ: To ne mora da bude apsolutno, ali taj naziv ne treba ni da iritira druge. Ako u Republici Srpskoj živi devedeset posto od ukupnog broja Srba u Bosni i Hercegovini, zašto onda taj entite ne bi nosio naziv Republika Srpska? Isto tako, pošto većina Bošnjaka i Hrvata živi na teritoriji Federacije, ni meni, ni bilo kome Srbinu u Republici Srpskoj ne bi smetalo da Federacija Bosne i Hercegovine u svom nazivu ima atribut bošnjački i hrvatski.
JAHIĆ: Ja mislim da je ovo četvrti ili peti put da gospodin Pivašević nije odgovorio na pitanje zašto se Republika Srpska ne bi zvala Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska, ako su sva tri naroda ravnopravna. Suštinsko je pitanje zašto devedeset posto tog entiteta čine Srbi. Zato što je nad Bošnjacima i Hrvatima izvršen genocid i zato što su ti ljudi prognani. To je bio organizirani progon stanovništva. Prije rata je na prostoru Republike Srpske živjelo 54 posto bošnjačkog i hrvatskog stanovništva. Nisu ih sa tog područja otjerali zemljotres ili neka poplava, već genocid. Dakle, Republika Srpska je nastala na genocidu, na organiziranom progonu stanovništva, na planskoj promjeni etničke strukture u Bosni i Hercegovini. Genocid je vršen u onim opštinama gdje su Bošnjaci činili većinu: u Zvorniku, Srebrenici, Bratuncu, Višegradu, Foči, Rogatici, Prijedoru, Sanskom Mostu. Kada pogledate granice Republike Srpske vidite da su te granice obilježene masovnim grobnicama. Gospodine Pivaševicu, ja znam da bi vama jako odgovarala ta vaša "Muslimansko-hrvatske Federacija" - vidim da brkate pojmove etničkog i religijskog identiteta - jer bi to faktički bila realizacija vašeg plana. Međutim, Stranka demokratske akcije se zalaže za to da svi entiteti, sve regije, sve opštine, pa i sama država pripadaju svim narodima i građanima Bosne i Hercegovine i da nijedan narod nema ekskluzivitet ni na jednu mjesnu zajednicu, ni na jednu opštinu, ni na jedan kanton, regiju ili entitet, a pogotovo ne na državu. Kada bi tako bilo, to bi, ustvari, bila realizacija politike podjele Bosne i Hercegovine po, kako vi kažete, etničkim šavovima, mada ti etnički šavovi nikad nisu postojali nego su oni namjerno i sračunato stvoreni politikom genocida. Bošnjaci neće nikad pristati na nekakvu bošnjačku republiku ili bošnjački entitet. Mi državu Bosnu i Hercegovinu vidimo kao državu nekoliko multietničkih regija koje će biti koncipirane na osnovu geografskih, saobraćajnih, ekonomskih, privrednih i nacionalnih kriterija. Vi mene stalno pitate zašto mi smeta naziv Republika Srpska. Smeta mi zato što nisam ravnopravan u entitetu koji je i moj. Ravnopravnost se ne mjeri procentima. Osnovni problem je u tome što vi smatrate da ostali treba da imaju onoliko ljudskih prava koliko vi mislite da treba. Pa kažete - što se vi bunite, mi smo rekli da je ovo naše, a vi to vaše nazovite kako god hoćete. Ne može to tako, jer je ta vaša logika zasnovano na nepravdi.
PIVAŠEVIĆ: Rekao sam, devedeset posto stanovnika Republike Srpske sačinjavaju Srbi. Evo ovdje u Šamcu, dok s vama razgovaram, gledam kroz prozor svoga stana hiljade kuća koje su napravili Srbi izbjegli iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Ako im je bilo lijepo u Sarajevu, ako su ih Bošnjaci i Hrvati mazili i pazili, zašto su došli ovdje? Da li su oni sami sebe protjerali? A kako se Stranka demokratske akcije zalaže za građansku i evropsku državu Bosnu i Hercegovinu imali smo prilike da vidimo u proteklih deset-dvanaest godina. Zar nije rodonačelnik te stranke tvorac Islamske deklaracije u kojoj jasno piše da nema suživota između muslimana i nemuslimana. Glavni ideolog te partije danas je gospodin Cerić, poglavar Islamske vjerske zajednice, koji kaže da je islam jednako politika, jednako filozofija, jednako kultura, jednako privreda i jedanko život. U sve te priče i laži Stranke demokratske akcije o ravnopravnosti, međusobnom uvažavanju i evropskoj Bosni i Hercegovini, koje slušamo već dvanaest godina, više ni mala djeca ne mogu da povjeruju.
RSE: U zaključku, mislite li da će se održati naziv Republika Srpska, odnosno ono srpska u nazivu tog entiteta?
JAHIĆ: Ja sam potpuno ubijeđen da će Bosna i Hercegovina biti koncipirana kao država multietničkih regija koje neće nositi nacionalni atribut - ni srpski, ni bošnjački, ni hrvatski. Mislim da naziv entiteta isključivo po jednom narodu neće moći ostati, on nije održiv.
PIVAŠEVIĆ: Moj zaključak je sadržan samo u jednoj rečenici - nema Bosne i Hercegovine bez Republike Srpske.
