U stvari, nalaz eksperata odagnao je samo jednu dilemu: crnogorski državljani koji žive u Srbiji nemaju pravo glasa. Iako crnogorska opozicija tuguje a u Beogradu grme - dvostruko pravo glasa nije evropski standard i bio bi presedan da o sudbini jedne članice odlučuju građani druge koji i nemaju namjeru da žive na toj teritoriji.
Donekle je razumljiv i stav o kvalifikovanoj većini iako zakonodavtsvo brojnih evropskih zemalja ne poznaje taj referendumski uslov. Za Crnu Goru su predviđena dva uslova: cenzus od 50 odsto izlasnosti da bi referendum bio validan i neka, kvalifikovana, većina potrebna za valjanost referendumske odluke.
Tako rigidni uslovi liče na ona pravila za disciplinovanje maloljetnih delikvenata, ali Evropljanima nije zamjeriti: u skoroj prošlosti balkanski referendumi bili su uvod u nestabilnost i sukobe. Insistiranje na dodatnoj kvalifikovanoj većini može se shvatiti i kao znak evropskog opreza.
Detaljnija analiza, međutim, ukazuje da su eksperti Venecijanske komisije ostavili puno rupa za sobom. U izvještaju na desetak strana ni jednom nije pomenut crnogorski parlament kao mjesto pregovora vlasti i opozicije. Izvjestioci su svjesno izbjegli i da pojasne - do kada teče rok za pregovore. Nepoznata je i uloga evropskog posrednika: hoće li on biti lični izaslanik Havijera Solane ili Savjeta Evrope; hoće li imati ograničen mandat ili će sve biti prepušteno njegovoj volji?
Đavo je, uvijek, skriven u detaljima: ovo nijesu protkolarne stvari, već suštinska pitanja koja mogu da odrede crnogorsku budućnost.
Izmještanje pregovora izvan crnogorskih institucija, kao i uvođenje evropskog izaslanika kao pravnog i političkog presuditelja, značilo bi potiskivanje uloge crnogorskih državnih institucija. Osim toga, ukoliko se unaprijed ne odredi rok za pregovore, priča vlasti i opozicije ne bi vodila ka referendumu već ka njegovom odgađanju.
O tome svjedoči jedan detalj. Odmah po objavljivanju izvještaja crnogorska opozicija i Koštuničini eksperti požurili su da objave kako su Evropljani odredili kvalifikovanu većinu od 50 odsto ukupno upisanih birača. Djeluje prilično glupo: ako su Evropljani već odredili kvalifikovanu većinu, zašto bi onda pozvali da se vlast i opozicija dogovaraju o kvalifikovanoj većini?
Ali, ne treba se zavaravati: ovdje nije riječ o nepismenosti opozicije. Priča o 50 odsto kao limitu kvalifikovane većine u stvari je poziv Evropskoj uniji da preuzme stvari u svoje ruke.
Ispada da se treba bojati Venecijanaca i kad darove nose.
Evropski eksperti ostavili su nejasnoće koje mogu biti vrlo opasne i mogu ugroziti pregovarački proces. Uostalom, zašto nije odgovoreno na važno pitanje: ako pregovori ne uspiju da li onda crnogorski referendum treba da bude izveden po važećem referendumskom zakonu za koji su oni sami dali zeleno svjetlo 2001. godine?
Ništa se ne dešava bez nekog razloga. Toga bi Đukanović i ljudi iz vladajuće koalicije morali biti svjesni. Zato prvi potez Podgorice mora biti: pozivnica za razgovore sa opozicijom o referendumu sa tačno određenim datumom trajanja i uz pozornost izaslanika Evropske unije. Jedino tako se mogu uspostaviti garancije da će crnogorskog referenduma biti na proljeće iduće godine. Uostalom, i evropsko pravilo glasi da roba mora imati jasno utisnut rok važenja. Tako je i sa pregovorima o referendumu: ako bude previše mućkanja sve će se pokvartiti.
Donekle je razumljiv i stav o kvalifikovanoj većini iako zakonodavtsvo brojnih evropskih zemalja ne poznaje taj referendumski uslov. Za Crnu Goru su predviđena dva uslova: cenzus od 50 odsto izlasnosti da bi referendum bio validan i neka, kvalifikovana, većina potrebna za valjanost referendumske odluke.
Tako rigidni uslovi liče na ona pravila za disciplinovanje maloljetnih delikvenata, ali Evropljanima nije zamjeriti: u skoroj prošlosti balkanski referendumi bili su uvod u nestabilnost i sukobe. Insistiranje na dodatnoj kvalifikovanoj većini može se shvatiti i kao znak evropskog opreza.
Detaljnija analiza, međutim, ukazuje da su eksperti Venecijanske komisije ostavili puno rupa za sobom. U izvještaju na desetak strana ni jednom nije pomenut crnogorski parlament kao mjesto pregovora vlasti i opozicije. Izvjestioci su svjesno izbjegli i da pojasne - do kada teče rok za pregovore. Nepoznata je i uloga evropskog posrednika: hoće li on biti lični izaslanik Havijera Solane ili Savjeta Evrope; hoće li imati ograničen mandat ili će sve biti prepušteno njegovoj volji?
Đavo je, uvijek, skriven u detaljima: ovo nijesu protkolarne stvari, već suštinska pitanja koja mogu da odrede crnogorsku budućnost.
Izmještanje pregovora izvan crnogorskih institucija, kao i uvođenje evropskog izaslanika kao pravnog i političkog presuditelja, značilo bi potiskivanje uloge crnogorskih državnih institucija. Osim toga, ukoliko se unaprijed ne odredi rok za pregovore, priča vlasti i opozicije ne bi vodila ka referendumu već ka njegovom odgađanju.
O tome svjedoči jedan detalj. Odmah po objavljivanju izvještaja crnogorska opozicija i Koštuničini eksperti požurili su da objave kako su Evropljani odredili kvalifikovanu većinu od 50 odsto ukupno upisanih birača. Djeluje prilično glupo: ako su Evropljani već odredili kvalifikovanu većinu, zašto bi onda pozvali da se vlast i opozicija dogovaraju o kvalifikovanoj većini?
Ali, ne treba se zavaravati: ovdje nije riječ o nepismenosti opozicije. Priča o 50 odsto kao limitu kvalifikovane većine u stvari je poziv Evropskoj uniji da preuzme stvari u svoje ruke.
Ispada da se treba bojati Venecijanaca i kad darove nose.
Evropski eksperti ostavili su nejasnoće koje mogu biti vrlo opasne i mogu ugroziti pregovarački proces. Uostalom, zašto nije odgovoreno na važno pitanje: ako pregovori ne uspiju da li onda crnogorski referendum treba da bude izveden po važećem referendumskom zakonu za koji su oni sami dali zeleno svjetlo 2001. godine?
Ništa se ne dešava bez nekog razloga. Toga bi Đukanović i ljudi iz vladajuće koalicije morali biti svjesni. Zato prvi potez Podgorice mora biti: pozivnica za razgovore sa opozicijom o referendumu sa tačno određenim datumom trajanja i uz pozornost izaslanika Evropske unije. Jedino tako se mogu uspostaviti garancije da će crnogorskog referenduma biti na proljeće iduće godine. Uostalom, i evropsko pravilo glasi da roba mora imati jasno utisnut rok važenja. Tako je i sa pregovorima o referendumu: ako bude previše mućkanja sve će se pokvartiti.