Naučna javnost u Bosni i Hercegovini sve ovo naziva potpuno irealnim, a Semir Osmanagić za Radio Slobodna Evropa priča:
OSMANAGIĆ: Rezultati su zbilja sjajni i govore da je kompletno brdo Visočica, koje je na nadmorskoj visini od 760 metara, u odnosu na Visočku dolinu koja je 220 metara niža, jedna ogromna kamena struktura. S obzirom da je to brdo pravilnog piramidalnog oblika, logičan zaključak je da je riječ o jednoj od najvećih piramida na svijetu. U ovom momentu još ne znamo tačne dimenzije. Tek na proljeće, kada počnemo da otkrivamo sekcije koje će biti i u podnožju Visočice, moći ćemo definitivno da potvrdimo da je riječ o visini koja se približava nekih 200 metara
RSE: Piramida je, znači, ispod brda?
OSMANAGIĆ: Tako je. Zapravo, nekada tu nije ni postojalo brdo, postojala je samo zaravan. Kako smo utvrdili u prvoj fazi geološkog ispitivanja, ogromne količine zemljišta su prenesene na ovo područje, oblikovano je brdo piramidalnog oblika, koje je kasnije obloženo monumentalnim kamenim blokovima. Dosadašnje istraživanje se odvija u tri faze. U prvoj fazi, u aprilu, prilikom moje prve posjete Visočici, konstatovano je ono što se zapravo može golim okom vidjeti – pravilan geometrijski oblik, četiri strane piramide, okrenutost prema četiri srane svijeta. Analiza fotografija iz vazduha, satelitskih snimaka i tako dalje, potvrđuje te teze. Tako da je na osnovu toga postavljena hipoteza – da li se ispod brda krije piramida? Sljedeći logičan korak na koji sam prešao, bio je organizovanje geoloških sondažnih bušenja. Ta vrsta bušenja treba da pokaže da li postoje neke geološke anomalije. Drugim riječima, da li je riječ o prirodnoj formaciji ili je riječ o radu ljudskih ruku. Budući da smo pronašli čitav niz takvih anomalija koje su upućivale da je riječ o radu ljudskih ruku, prešli smo na sljedeću fazu, takođe logičnu, koja se naziva otkrivanje sondažnih bunara, odnosno široiskope koji, recimo, mogu biti 4x10 m. Ti široiskopi su obavljeni tokom mjeseca oktobra i novembra i oni su ubjedljivo pokazali da se zbilja radi o kamenim blokovima i kamenim pločama koje je čovjek rezao, polirao, donosio na ovo mjesto i gradio piramidu. Između ostalog, prilazni plato piramidi, koji je monumentalnih razmjera, riječ je o dužini od oko 420 m i nekih 15.000 m², u potpunosti je popločan kamenim blokovima pješčara. Pješčar je, inače, poznat kao prirodni arhitektonski građevinski materijal koji se koristio upravo u ovakve svrhe, a i danas je u upotrebi. Pokazalo se da su te ploče poredane jedna do druge. Prije nekih 60-70 godina, lansirana je teza od strane bosanskih naučnika, na osnovu dvije ploče koje su oni vidjeli, da je zapravo riječ o položenim stećcima. Međutim, današnjom analizom je nedvojbeno utvrđeno da nije riječ ni o kakvim položenim stećcima iz srednjeg vijeka, da to nije takozvana bosanska nekropola, već da je riječ o monumentalnom prilaznom platou. To je bio prvi dokaz koji smo pokazali u ovoj drugoj fazi. Sljedeći dokaz se odnosi na same zidove piramide. Naime, dokazano je da je u gradnji piramide takođe korišten prirodni građevinski materijal, takozvana breća, koja se obično nalazi u dolinama, sječe se na pravilne monolitne oblike, a zatim se prenosi, kao što je u ovom slučaju rađeno, i od nje su, putem tih monolita, građeni zidovi piramide. Način na koji su monoliti upotrebljavani su karakteristični za gradnju piramida u Srednjoj Americi. Drugim riječima, korišteni su ti monoliti različitih dimenzija, recimo 1x1 do 1x4 m. Zatim su slagani na način na koji mi slažemo ciglu. Svaki novi red bio je malo uvučen unutra da bi se dobila željena kosina piramide. Piramida je inače stepeničastog dizajna. Tako da smo utvrdili da ide na sljedeći način: terasa, koja je otprilike široka dva metra, kosina, koja iznosi nekih tridesetak metara, ponovo terasa od dva metra, ponovo kosina i tako dalje. Na proljeće ćemo, otkrivanjem više tih sekcija, tačno utvrditi koliko stepenica piramide postoji. I treći dokaz se odnosi na blokove pješčara s visokim procentom željeza koje daje tim pločama vrlo lijepu crvenu boju. Otkrili smo da te ploče postoje na različitim zidovima i u unutrašnjosti piramide. Imaju jedan lijep ornamentalni oblik, u obliku su koncentričnih krugova, i pretpostavljamo da su korišteni za oblaganje podova, plafona piramide i pojedinih vanjskih zidova. Ono što smo uočili, to je da postoji magnetna interferencija, zahvaljujući visokom procentu željeza, a pretpostavka je da je razlog zbog čega je taj kamen ugrađivan u tome da se pojačaju određena energetska svojstva unutar piramide.
RSE: Tokom vašeg ispitivanja, mještani su vam pričali da ispod piramide, u raznim pravcima, vode podzemni tuneli.
OSMANAGIĆ: Sva ona predanja koja žive u narodu, ovim istraživanjem su, napokon, mogla da isplivaju na površinu. Obično, oficijelna nauka takva znanja i predanja odbacuje ili ih ismijava. Međutim, mi smo svaku tu tezu uzeli za ozbiljno, zapisivali smo imena ljudi i njihove tvrdnje. Neke od tih tvrdnji smo već ispitali na licu mjesta. Između ostalog i tvrdnju da postoji tunel koji povezuje piramidu sa tri kilometra udaljenim jezerom Ravne. I zbilja, mi smo ušli sa strane jezera ravne u jedan podzemni prolaz. Oni ga nazivaju pećinom, ali zapravo nije riječ o pećini nego o ulazu koji vodi direktno prema piramidi, ali, takođe, na prvih 200 m smo primijetili da postoje čak četiri račvanja, četiri raskrsnice. One su sve pod 45 stepeni, i s obzirom na svodove, očigledno da je ponovo riječ o radu ljudskih ruku. Prema tome, to je potvrdilo moje razmišljanje da je i ovaj piramidalni kompleks kod Visokog identičan onima u Meksiku ili u Egiptu. Drugim riječima da su piramide i svi ti ceremonijalni objekti povezani podzemnim kompleksom tunela i odaja. Na proljeće ćemo pristupiti mapiranju tog podzemnog kompleksa, zatim otkrivanju svih prolaza koji će nam najvjerovatnije biti jako dobar orijentir gdje su se krili i drugi veliki objekti, jer jedna od teza koju smo postavili je da se preko puta ove prve piramide, kako smo je nazvali „Bosanske piramide sunca“, nalazi druga, koja je nešto manja. Riječ je o brdu Plješevica ispod kojeg pretpostavljamo da se nalazi druga piramida, „Piramida mjeseca“. Mada do sada nije bilo dokaza da postoji tunel između ove dvije piramide, jedan od mještana nam je rekao da kad je on kopao temelje za svoju kuću, a kuća se nalazi tačno u Visočkoj dolini, između ova dva brda, na dubini od dva i po metra, iskopao je nekoliko kamenih blokova, odnosno megalita od breće, iste one koji su upotrebljavani za zidove piramide, a da je ispod njih bila neka velika rupa, kao neki veliki tunel. Prema tome, to će biti jedan vrlo kompleksan projekat da se utvrdi i mapira koliko tunela postoji i u kojim sve smjerovima vode.
RSE: Koliko procjenjujete da je piramida stara?
OSMANAGIĆ: Dok ne dobijemo zvanične potvrde, nakon analize organskog materijala unutar prostorija piramide, tačno nećemo moći procijeniti njenu starost. Pretpostavljam da ova piramida ne pripada nijednoj poznatoj kulturi sa ovog podneblja, dakle niti srednjevjekovnoj Bosni, mada se na vrhu piramide nalazi poznati stari grad Visoki, koji je danas u jako zapuštenom stanju. Našli su se neki dokazi o prisutnosti Rimljana koji su tu vjerovatno imali manju osmatračnicu. Nađeni su i neki bakarni predmeti ilirskih plemena. Međutim, nijedna od tih kultura nije autor te piramide, tako da je moja pretpostavka da je piramida stara najmanje 3.000 godina ili više. U svojoj knjizi „Bosanska piramida sunca“ iznosim najnovije rezultate antropološke genetike, objavljene u posljednjih šest-sedam godina, koji pokazuju da je na ovom mjestu Balkana prisutan život u kontinuitetu već 27.000 godina. Drugim riječima, postoji jedan civilizacijski okvir koji ide znatno dublje u prošlost nego što se to do sada mislilo. Naime, razmišljanja su bila da je prije jedno pet-šest hiljada godina na ovim prostorima živio pećinski čovjek, što je teza kojoj se ja suprotstavljam. Sada, napokon, imamo i precizni naučni instrumentarij kao što je antropološka genetika, koja govori da je sofisticirani kromanjonac, dakle riječ je o ljudima kao što smo mi – homosapiens sapiens, bio dovoljno dugo na ovom terenu da stvara sjajne građevinske objekte. Tako da, kažem, što se tiče same starosti, sve dok ne pronađemo autentične organske materijale iz doba nastajanja piramide i putem radiokarbonske metode utvrdimo njihovu pravu starost, nećemo moći utvrditi doba kad je ona nastala.
RSE: Sve ovo što sada govorite djeluje kao posao koji puno košta i zahtjeva veliku organizaciju.
OSMANAGIĆ: Ne mora da se radi o velikim sredstvima. Do sada sam sve troškove pokrivao ja i nisu bili toliko ni veliki. S obzirom na jednu ogromnu energiju naših ljudi, Bosanaca i Hercegovaca i drugih, iz čitavog svijeta, mislim da će se puno toga moći napraviti zahvaljujući njihovim prilozima, što se tiče rada, satelitskih snimaka, stručnog tehničkog načina prilaza, speleologa, arheologa i tako dalje. Međutim, od ovog momenta, u istraživanju kompletnog kompleksa piramide, mora se pristupiti organizaciji vrlo stručno i profesionalno. Osnovni cilj treba biti eskalacija, trajna rekonstrukcija i zaštita ovog kompleksa. U tu svrhu je potrebno, u koordinaciji sa nadležnim državnim organima, u ovom slučaju sa ministarstvima iz Federacije, zatim sa Zeničko-dobojskim kantonom i, naravno, sa općinskim nivoom i Zavičajnim muzejom, da se zakonski utvrde pretpostavke da se mogu vršiti dalja istraživanja, da se odredi jedan period od, recimo, pet godina, u kojem će se obraditi svi ovi aspekti koji se odnose i na plato i na piramidu i na mapiranje podzemnog kompleksa i na kompletnu infrastrukturu, budući da je put do samog platoa vrlo uzak, tako da će biti potrebno napraviti alternativni put. Zatim razvijanje kompletne turističke infrastrukture i tako dalje. Dakle, to je mnogo stvari koje je potrebno razraditi i ja već u ovom momentu mogu da kažem da imam sjajnu podršku i razumijevanje ljudi i funkcionera na sva tri nivoa – opštine, kantona i federacije.
RSE: Međutim, naučni establišment u Sarajevu, nazvao je vaše otkriće nečim potpuno irealnim.
OSMANAGIĆ: Ja ne bih čitav naučni establišment podveo pod izjave dva stručnjaka. Riječ je o dvojici stručnjaka, jednog iz Zemaljskog muzeja, drugog sa Filozofskog fakulteta, koji su na neki način zadnjih decenija bili angažovani na radovima iz prethistorijskog perioda i ja taj njihov angažman cijenim jer toga je zbilja nedovoljno na području Bosne i Hercegovine. U ovom konkretnom slučaju mi se čini da je njima zasmetalo to što oni nisu bili uključeni, mada su dobivali pozive od mene. Tako da je tu više riječ o povrijeđenoj sujeti nego o nekom ko je pokazao želju da analizira dosadašnje rezultate, osobito sve te geološke anomalije i čak da izađe na mjesto iskopavanja. Mi smo javnosti dali podatke kako smo do njih dolazili, vezanih za plato, vezanih za kamene monolite, vezanih za podzemni kompleks i tako dalje, i to ćemo nastaviti i ubuduće. Dakle, sve ono što pronađemo biće izloženo sudu javnosti. Od strane ova dva stručnjaka, nažalost, došao je jedan napad upotrebom terminologije koja ne priliči naučnicima, međutim, kako se budu istraživanja nastavljala, osobito u aprilu, kada napokon otvorimo taj prolaz koji sa 120 kamenih stepenica vodi u utrobu piramide, takvim dokazima ćemo izbijati argumente iz ruku skeptika.
RSE: Nedavno sam u novinama pročitala da je dr. Maid Hadžiomeragić postavio tezu, a na osnovu vašeg otkrića, da su prabosanci stvorili kameno klesarstvo na planeti Zemlji još prije 60.000 godina.
OSMANAGIĆ: Tu se ponovo moramo poslužiti rezultatima antropološke genetike. Ona, prvo, pokazuje da je čovjek kao autohtono biće star samo 150.000 godina. Drugo, da je izlazak iz Afrike bio prije 65.000 godina. Treće, da su prvi ljudi, sofisticirani kromanjonci, došli u Evropu prije 55.000 godina u područje Baskije. I četvrto, da je ovaj prostor, prostor sjevernog Balkana, Bosne i jadranskog bazena naseljen od prije 27.000 godina. Drugim riječima da je u to doba, dakle u ledeno doba, ovaj dio Bosne i Jadrana bio jedna od najprivlačnijih oaza u Evropi. Prema tome, sam taj podatak od 27.000 godina se kosi sa pretpostavkom gospodina Hadžiomeragića o 55.000 godina i prabosancima. Tako da, što se tiče godina, tu se vjerovatno može na neki način polemisati. Što se tiče ideje, ona sigurno zaslužuje neku pažnju. Kada pokažemo da je jedan ovakav kolosalni kompleks postojao na bosanskom tlu, onda to očigledno mijenja dosadašnja uvriježena razmišljanja u konvencijalnoj nauci. Zapravo, mnoge od njihovih teorija se zapravo ruše u paramparčad, i ja bih rekao s razlogom. Jer, zvanična nauka, osobito u manjim zemljama kao što je Bosna, mora poštovati sve te metode koje se izbacuju zadnjih godina, a koje jednostavno mijenjanju ono što je taj okoštali konzervativni establišment utvrđivao decenijama. Te stvari se moraju mijenjati. Reći ću samo jednu stvar koja je vrlo interesantan primjer. Kad sam pominjao one položene stećke, riječ je o jednom istraživanju od prije 60 godina kada je Kosta Ćurić, na osnovu jednog ili dva kamena bloka, rekao da je riječ o položenim stećcima, bez ikakve kritičke provjere. Ta se teza provlači u stručnoj literaturi već 60-70 godina. Ugledni stručnjaci danas i dalje smatraju da je riječ o bosanskoj nekropoli stećaka. Međutim, uvidom na licu mjesta, kada dovedete stručnjake različitih profila – geografa, građevinca, sedimentologa, arheologa, stručnjaka za srednji vijek, može se lako utvrditi da se takve teze u stručnoj literaturi moraju mijenjati i prilagođavati novim saznanjima nauke.
OSMANAGIĆ: Rezultati su zbilja sjajni i govore da je kompletno brdo Visočica, koje je na nadmorskoj visini od 760 metara, u odnosu na Visočku dolinu koja je 220 metara niža, jedna ogromna kamena struktura. S obzirom da je to brdo pravilnog piramidalnog oblika, logičan zaključak je da je riječ o jednoj od najvećih piramida na svijetu. U ovom momentu još ne znamo tačne dimenzije. Tek na proljeće, kada počnemo da otkrivamo sekcije koje će biti i u podnožju Visočice, moći ćemo definitivno da potvrdimo da je riječ o visini koja se približava nekih 200 metara
RSE: Piramida je, znači, ispod brda?
OSMANAGIĆ: Tako je. Zapravo, nekada tu nije ni postojalo brdo, postojala je samo zaravan. Kako smo utvrdili u prvoj fazi geološkog ispitivanja, ogromne količine zemljišta su prenesene na ovo područje, oblikovano je brdo piramidalnog oblika, koje je kasnije obloženo monumentalnim kamenim blokovima. Dosadašnje istraživanje se odvija u tri faze. U prvoj fazi, u aprilu, prilikom moje prve posjete Visočici, konstatovano je ono što se zapravo može golim okom vidjeti – pravilan geometrijski oblik, četiri strane piramide, okrenutost prema četiri srane svijeta. Analiza fotografija iz vazduha, satelitskih snimaka i tako dalje, potvrđuje te teze. Tako da je na osnovu toga postavljena hipoteza – da li se ispod brda krije piramida? Sljedeći logičan korak na koji sam prešao, bio je organizovanje geoloških sondažnih bušenja. Ta vrsta bušenja treba da pokaže da li postoje neke geološke anomalije. Drugim riječima, da li je riječ o prirodnoj formaciji ili je riječ o radu ljudskih ruku. Budući da smo pronašli čitav niz takvih anomalija koje su upućivale da je riječ o radu ljudskih ruku, prešli smo na sljedeću fazu, takođe logičnu, koja se naziva otkrivanje sondažnih bunara, odnosno široiskope koji, recimo, mogu biti 4x10 m. Ti široiskopi su obavljeni tokom mjeseca oktobra i novembra i oni su ubjedljivo pokazali da se zbilja radi o kamenim blokovima i kamenim pločama koje je čovjek rezao, polirao, donosio na ovo mjesto i gradio piramidu. Između ostalog, prilazni plato piramidi, koji je monumentalnih razmjera, riječ je o dužini od oko 420 m i nekih 15.000 m², u potpunosti je popločan kamenim blokovima pješčara. Pješčar je, inače, poznat kao prirodni arhitektonski građevinski materijal koji se koristio upravo u ovakve svrhe, a i danas je u upotrebi. Pokazalo se da su te ploče poredane jedna do druge. Prije nekih 60-70 godina, lansirana je teza od strane bosanskih naučnika, na osnovu dvije ploče koje su oni vidjeli, da je zapravo riječ o položenim stećcima. Međutim, današnjom analizom je nedvojbeno utvrđeno da nije riječ ni o kakvim položenim stećcima iz srednjeg vijeka, da to nije takozvana bosanska nekropola, već da je riječ o monumentalnom prilaznom platou. To je bio prvi dokaz koji smo pokazali u ovoj drugoj fazi. Sljedeći dokaz se odnosi na same zidove piramide. Naime, dokazano je da je u gradnji piramide takođe korišten prirodni građevinski materijal, takozvana breća, koja se obično nalazi u dolinama, sječe se na pravilne monolitne oblike, a zatim se prenosi, kao što je u ovom slučaju rađeno, i od nje su, putem tih monolita, građeni zidovi piramide. Način na koji su monoliti upotrebljavani su karakteristični za gradnju piramida u Srednjoj Americi. Drugim riječima, korišteni su ti monoliti različitih dimenzija, recimo 1x1 do 1x4 m. Zatim su slagani na način na koji mi slažemo ciglu. Svaki novi red bio je malo uvučen unutra da bi se dobila željena kosina piramide. Piramida je inače stepeničastog dizajna. Tako da smo utvrdili da ide na sljedeći način: terasa, koja je otprilike široka dva metra, kosina, koja iznosi nekih tridesetak metara, ponovo terasa od dva metra, ponovo kosina i tako dalje. Na proljeće ćemo, otkrivanjem više tih sekcija, tačno utvrditi koliko stepenica piramide postoji. I treći dokaz se odnosi na blokove pješčara s visokim procentom željeza koje daje tim pločama vrlo lijepu crvenu boju. Otkrili smo da te ploče postoje na različitim zidovima i u unutrašnjosti piramide. Imaju jedan lijep ornamentalni oblik, u obliku su koncentričnih krugova, i pretpostavljamo da su korišteni za oblaganje podova, plafona piramide i pojedinih vanjskih zidova. Ono što smo uočili, to je da postoji magnetna interferencija, zahvaljujući visokom procentu željeza, a pretpostavka je da je razlog zbog čega je taj kamen ugrađivan u tome da se pojačaju određena energetska svojstva unutar piramide.
RSE: Tokom vašeg ispitivanja, mještani su vam pričali da ispod piramide, u raznim pravcima, vode podzemni tuneli.
OSMANAGIĆ: Sva ona predanja koja žive u narodu, ovim istraživanjem su, napokon, mogla da isplivaju na površinu. Obično, oficijelna nauka takva znanja i predanja odbacuje ili ih ismijava. Međutim, mi smo svaku tu tezu uzeli za ozbiljno, zapisivali smo imena ljudi i njihove tvrdnje. Neke od tih tvrdnji smo već ispitali na licu mjesta. Između ostalog i tvrdnju da postoji tunel koji povezuje piramidu sa tri kilometra udaljenim jezerom Ravne. I zbilja, mi smo ušli sa strane jezera ravne u jedan podzemni prolaz. Oni ga nazivaju pećinom, ali zapravo nije riječ o pećini nego o ulazu koji vodi direktno prema piramidi, ali, takođe, na prvih 200 m smo primijetili da postoje čak četiri račvanja, četiri raskrsnice. One su sve pod 45 stepeni, i s obzirom na svodove, očigledno da je ponovo riječ o radu ljudskih ruku. Prema tome, to je potvrdilo moje razmišljanje da je i ovaj piramidalni kompleks kod Visokog identičan onima u Meksiku ili u Egiptu. Drugim riječima da su piramide i svi ti ceremonijalni objekti povezani podzemnim kompleksom tunela i odaja. Na proljeće ćemo pristupiti mapiranju tog podzemnog kompleksa, zatim otkrivanju svih prolaza koji će nam najvjerovatnije biti jako dobar orijentir gdje su se krili i drugi veliki objekti, jer jedna od teza koju smo postavili je da se preko puta ove prve piramide, kako smo je nazvali „Bosanske piramide sunca“, nalazi druga, koja je nešto manja. Riječ je o brdu Plješevica ispod kojeg pretpostavljamo da se nalazi druga piramida, „Piramida mjeseca“. Mada do sada nije bilo dokaza da postoji tunel između ove dvije piramide, jedan od mještana nam je rekao da kad je on kopao temelje za svoju kuću, a kuća se nalazi tačno u Visočkoj dolini, između ova dva brda, na dubini od dva i po metra, iskopao je nekoliko kamenih blokova, odnosno megalita od breće, iste one koji su upotrebljavani za zidove piramide, a da je ispod njih bila neka velika rupa, kao neki veliki tunel. Prema tome, to će biti jedan vrlo kompleksan projekat da se utvrdi i mapira koliko tunela postoji i u kojim sve smjerovima vode.
RSE: Koliko procjenjujete da je piramida stara?
OSMANAGIĆ: Dok ne dobijemo zvanične potvrde, nakon analize organskog materijala unutar prostorija piramide, tačno nećemo moći procijeniti njenu starost. Pretpostavljam da ova piramida ne pripada nijednoj poznatoj kulturi sa ovog podneblja, dakle niti srednjevjekovnoj Bosni, mada se na vrhu piramide nalazi poznati stari grad Visoki, koji je danas u jako zapuštenom stanju. Našli su se neki dokazi o prisutnosti Rimljana koji su tu vjerovatno imali manju osmatračnicu. Nađeni su i neki bakarni predmeti ilirskih plemena. Međutim, nijedna od tih kultura nije autor te piramide, tako da je moja pretpostavka da je piramida stara najmanje 3.000 godina ili više. U svojoj knjizi „Bosanska piramida sunca“ iznosim najnovije rezultate antropološke genetike, objavljene u posljednjih šest-sedam godina, koji pokazuju da je na ovom mjestu Balkana prisutan život u kontinuitetu već 27.000 godina. Drugim riječima, postoji jedan civilizacijski okvir koji ide znatno dublje u prošlost nego što se to do sada mislilo. Naime, razmišljanja su bila da je prije jedno pet-šest hiljada godina na ovim prostorima živio pećinski čovjek, što je teza kojoj se ja suprotstavljam. Sada, napokon, imamo i precizni naučni instrumentarij kao što je antropološka genetika, koja govori da je sofisticirani kromanjonac, dakle riječ je o ljudima kao što smo mi – homosapiens sapiens, bio dovoljno dugo na ovom terenu da stvara sjajne građevinske objekte. Tako da, kažem, što se tiče same starosti, sve dok ne pronađemo autentične organske materijale iz doba nastajanja piramide i putem radiokarbonske metode utvrdimo njihovu pravu starost, nećemo moći utvrditi doba kad je ona nastala.
RSE: Sve ovo što sada govorite djeluje kao posao koji puno košta i zahtjeva veliku organizaciju.
OSMANAGIĆ: Ne mora da se radi o velikim sredstvima. Do sada sam sve troškove pokrivao ja i nisu bili toliko ni veliki. S obzirom na jednu ogromnu energiju naših ljudi, Bosanaca i Hercegovaca i drugih, iz čitavog svijeta, mislim da će se puno toga moći napraviti zahvaljujući njihovim prilozima, što se tiče rada, satelitskih snimaka, stručnog tehničkog načina prilaza, speleologa, arheologa i tako dalje. Međutim, od ovog momenta, u istraživanju kompletnog kompleksa piramide, mora se pristupiti organizaciji vrlo stručno i profesionalno. Osnovni cilj treba biti eskalacija, trajna rekonstrukcija i zaštita ovog kompleksa. U tu svrhu je potrebno, u koordinaciji sa nadležnim državnim organima, u ovom slučaju sa ministarstvima iz Federacije, zatim sa Zeničko-dobojskim kantonom i, naravno, sa općinskim nivoom i Zavičajnim muzejom, da se zakonski utvrde pretpostavke da se mogu vršiti dalja istraživanja, da se odredi jedan period od, recimo, pet godina, u kojem će se obraditi svi ovi aspekti koji se odnose i na plato i na piramidu i na mapiranje podzemnog kompleksa i na kompletnu infrastrukturu, budući da je put do samog platoa vrlo uzak, tako da će biti potrebno napraviti alternativni put. Zatim razvijanje kompletne turističke infrastrukture i tako dalje. Dakle, to je mnogo stvari koje je potrebno razraditi i ja već u ovom momentu mogu da kažem da imam sjajnu podršku i razumijevanje ljudi i funkcionera na sva tri nivoa – opštine, kantona i federacije.
RSE: Međutim, naučni establišment u Sarajevu, nazvao je vaše otkriće nečim potpuno irealnim.
OSMANAGIĆ: Ja ne bih čitav naučni establišment podveo pod izjave dva stručnjaka. Riječ je o dvojici stručnjaka, jednog iz Zemaljskog muzeja, drugog sa Filozofskog fakulteta, koji su na neki način zadnjih decenija bili angažovani na radovima iz prethistorijskog perioda i ja taj njihov angažman cijenim jer toga je zbilja nedovoljno na području Bosne i Hercegovine. U ovom konkretnom slučaju mi se čini da je njima zasmetalo to što oni nisu bili uključeni, mada su dobivali pozive od mene. Tako da je tu više riječ o povrijeđenoj sujeti nego o nekom ko je pokazao želju da analizira dosadašnje rezultate, osobito sve te geološke anomalije i čak da izađe na mjesto iskopavanja. Mi smo javnosti dali podatke kako smo do njih dolazili, vezanih za plato, vezanih za kamene monolite, vezanih za podzemni kompleks i tako dalje, i to ćemo nastaviti i ubuduće. Dakle, sve ono što pronađemo biće izloženo sudu javnosti. Od strane ova dva stručnjaka, nažalost, došao je jedan napad upotrebom terminologije koja ne priliči naučnicima, međutim, kako se budu istraživanja nastavljala, osobito u aprilu, kada napokon otvorimo taj prolaz koji sa 120 kamenih stepenica vodi u utrobu piramide, takvim dokazima ćemo izbijati argumente iz ruku skeptika.
RSE: Nedavno sam u novinama pročitala da je dr. Maid Hadžiomeragić postavio tezu, a na osnovu vašeg otkrića, da su prabosanci stvorili kameno klesarstvo na planeti Zemlji još prije 60.000 godina.
OSMANAGIĆ: Tu se ponovo moramo poslužiti rezultatima antropološke genetike. Ona, prvo, pokazuje da je čovjek kao autohtono biće star samo 150.000 godina. Drugo, da je izlazak iz Afrike bio prije 65.000 godina. Treće, da su prvi ljudi, sofisticirani kromanjonci, došli u Evropu prije 55.000 godina u područje Baskije. I četvrto, da je ovaj prostor, prostor sjevernog Balkana, Bosne i jadranskog bazena naseljen od prije 27.000 godina. Drugim riječima da je u to doba, dakle u ledeno doba, ovaj dio Bosne i Jadrana bio jedna od najprivlačnijih oaza u Evropi. Prema tome, sam taj podatak od 27.000 godina se kosi sa pretpostavkom gospodina Hadžiomeragića o 55.000 godina i prabosancima. Tako da, što se tiče godina, tu se vjerovatno može na neki način polemisati. Što se tiče ideje, ona sigurno zaslužuje neku pažnju. Kada pokažemo da je jedan ovakav kolosalni kompleks postojao na bosanskom tlu, onda to očigledno mijenja dosadašnja uvriježena razmišljanja u konvencijalnoj nauci. Zapravo, mnoge od njihovih teorija se zapravo ruše u paramparčad, i ja bih rekao s razlogom. Jer, zvanična nauka, osobito u manjim zemljama kao što je Bosna, mora poštovati sve te metode koje se izbacuju zadnjih godina, a koje jednostavno mijenjanju ono što je taj okoštali konzervativni establišment utvrđivao decenijama. Te stvari se moraju mijenjati. Reći ću samo jednu stvar koja je vrlo interesantan primjer. Kad sam pominjao one položene stećke, riječ je o jednom istraživanju od prije 60 godina kada je Kosta Ćurić, na osnovu jednog ili dva kamena bloka, rekao da je riječ o položenim stećcima, bez ikakve kritičke provjere. Ta se teza provlači u stručnoj literaturi već 60-70 godina. Ugledni stručnjaci danas i dalje smatraju da je riječ o bosanskoj nekropoli stećaka. Međutim, uvidom na licu mjesta, kada dovedete stručnjake različitih profila – geografa, građevinca, sedimentologa, arheologa, stručnjaka za srednji vijek, može se lako utvrditi da se takve teze u stručnoj literaturi moraju mijenjati i prilagođavati novim saznanjima nauke.