Znak da je proces u slučaju Lora je ušao u novu fazu, u kojoj se može očekivati rasplet, nastupio je prošlog ponedjeljka kad je svjedok, bivši podoficir JNA, Vojkan Živković iz Niša prstom upro u optuženog Davora Banića:
„Odlično ga znam i poznajem. Znači, ne znam da se zove Davor i kako se preziva, ali ga znam. Taj me ubio namrtvo. Maltretirao nas je i tukao, koliko je hteo. Vodili su nas u kući, u podrum gde mi je tukao dete od četiri godine sa bejzbol palicom po glavi.“
Bilo je to prvi put da u ovom procesu koji traje više od tri godine neki od svjedoka prepozna optuženog. Da je zločin u Lori počinjen priznao je i kontroverzni sudac Slavko Lozina, koji je prije tri godine oslobodio osmoricu osumnjičenih, ali je u toj presudi navedeno i da se ne zna tko je zločin počinio. Lozina se tada nije potrudio dobaviti svjedoke iz Srbije i Crne Gore, te Bosne i Hercegovine, i hrvatski Vrhovni sud je između ostaloga i za to presudio da se suđenje ima ponoviti. Odvjetnici osumnjičenih su proteklog tjedna često pitali svjedoke zašto nisu došli na prvo suđenje. Objasnio im je bivši ročnik JNA Nenad Filipović:
„Kada su nas pitali, ko je spreman da ide da svedoči, mislim da su svi rekli da nisu spremni, i nisu nam davali nikakve garancije i nije se dolazilo ovde.
„A, Šta se promjenilo u okolnostima, onda i sad, da danas ste spremni, a onda niste bili?“
„Zato što su rekli da imamo sve garancije. I jedne države i druge države.“
Inače, svjedoci su bili smješteni u hotelu Globo u neposrednoj blizini Suda, a do same sudnice ih je pratilo i osiguravalo više od deset policajaca. Bivši ročnik JNA svjedok Milanče Tošić je prepoznao optužene bivše vojne policajce Hrvatske vojske Antu Gudića i Anđelka Botića, a o njima je odgovarao na pitanja tužitelja Michellea Squiccimara:
„Oni su nas trenirali tamo. Trčanje, pevanje, puštanje na struju, kupanje šmrkom, pretnje razne, psihičke.
„Hoćete reći ko je to radio?“
„Mene lično je Ante puštao na onaj telefon.“
„Kakav telefon?“
„Onaj vojni, indukovani.“
„Kako bi to izgledalo?“
„Pa lepo, dao mi je da držim one dve žice i onda me terao da brojim do 15. Kako sam ja brže brojao, tako je on brže vrteo. Onda je smanjio do 10. Onda sam ja brže brojao, a on brže brojao i tako do 5, dok nisam pao dole, i odneli me tamo da me ubiju, onda su posle svi za mnom valjda išli. Tu sam izgubio svest, ne znam šta se dalje dešavalo.“
„Rekli ste šta vam je radio Buljić, a šta vam je radio Anđelko?“
„Anđelko mi je pretio da će da mi gasi cigarete ovde, pošto imam istetoviran znak Riblje Čorbe.“
Prepoznat je i četvrti optuženi koji sjedi u sudnici, Tonči Vrkić, bivši zamjenik upravitelja zatvora u Lori. Četvorica optuženih su u bijegu, između njih i bivši upravitelj zatvora Tomo Duić, kojeg svjedoci izdvajaju po okrutnosti.
Kako se u ovom slučaju sudi zbog mučenja zatočenih civila građana Splita srpske nacionalnosti i ubojstva dvojice od njih - Gojka Bulovića i Nenada Kneževića - to je obrana tražila da se iz spisa izuzmu svjedočenja koja se odnose na postupanje prema vojnim zatvorenicima u Lori, jer za to postoji drugi proces. Sutkinja Spomenka Tonković, koja inače s velikim autoritetom vlada situacijom u sudnici, taj je zahtjev odbacila s obrazloženjem da je potrebno da se utvrde sve okolnosti zbivanja u Lori godine 1992. A utvrđivanju okolnosti premlaćivanja do smrti zatočenih Bulovića i Kneževića vjerojatno će pomoći svjedočenje bivšeg pilota JNA Gorana Pantića, koji je odgovarao na pitanja odvjetnika:
„I Vi ste vidjeli njega gdje da leži?“
„Da leži ispod prozora.“
„I koga vidite još pored njega?“
„Bulovića da leži, glavom okrenut prema jedan do drugog.“
„Vidite li još nekoga oko njih?“
„Rudića, Botića i Bungura. U tom trenutku kada sam ja provirio.“
„Šta rade oni?“
„Tukli su ga nogama.“
Obrana je žestoko nastojala - u četverosatnom ispitivanju - pobiti ovo svjedočenje. Odvjetnici inače u pitanjima svjedocima insistiraju da im oni objasne raspored zatvorskih prostorija u Lori, učestalo se osvrću i na činjenicu da je zamjenik županijskog državnog odvjetnika Michaelle Squiccimaro ovog ljeta svjedoke ispitao u Beogradu. Također, često spominju mogućnosti svjedoka da prate suđenje preko medija i da međusobno kontaktiraju, te ih pitaju kako su do njih kao svjedoka došle i srpske i hrvatske sudske vlasti.
Svjedoci su, pak, često po zlu spominjali imena nekih drugih vojnih policajaca koji su mučili zatvorenike i koji su kroz sudnicu prošli tek kao svjedoci. Stoga ne bi bilo za iznenaditi da se optužnica za ratni zločin u Lori proširi još za koje ime, a bilo bi i za očekivati da se u hrvatskoj javnosti postavi pitanje kako to da policija ne može pronaći ni jednog od četiri ozbiljno optužena bjegunca - Tomu Duića, Emilija Bungura, Miljenka Bajića i Josipa Bikića.
Suđenje se nastavlja 7.studenog, a krajem slijedećeg mjeseca svjedočit će bivši zatočenici Lore iz Trebinja i nekih drugih mjesta Bosne i Hercegovine.
*****
Tokom boravka u Splitu osećali smo se potpuno bezbedno. Hrvatska policija štitila nas je na izuzetan način, kaže Vojkan Živković, jedan od svedoka koji su se pojavili pred županijskim sudom. On je naglasio da su Hrvatski mediji veoma korektno izveštavali sa suđenja a posebno je pohvalio presedavajuću veća sudiju Spomeniku Tonković:
“Krajnje korektno je odradila ceo posao. Što se tiče njihove odbrane, veoma nekorektno ponašanje, znači vređanje na nacionalističkoj osnovi, dosta političkih pitanja, političkih provokacija, političkih stvari. Znači, glavni njihovi aduti su bili da nas ne razumeju jezikom kojim govorimo, da smo učestvovali u ratu, da je hrvatska bila samostalna država tada kad smo bilo tamo, da smo ubijali hrvatska vojnike, na šta malte ne nismo hteli da odgovarimo, jedino sam provokativno odgovorio na pitanje braniteljice optuženog da mogu i na nekom drugom jeziku, konkretno na engleskom jeziku da dam iskaz na šta se cela sudnica nasmejala i to je prekinuto. Sudija je odmah prekidala sve provokacije koje su bile uperene prema nama.”
Još jedan od svedoka Milanče Tošić, kaže da je imajući u vidu da je na predhodnom suđenju za zločinu u Lori sudija Slavko Lozina doneo oslobađajuću presudu za optužene, očekivao sličnu atmosferu kakva se i tada mogla videti u sudnici:
“Očekivanje je bilo da će biti kao kad je predsednik bio sudija Lozina, da će tu biti navijanja, skandiranja neko ali to sudija nije dozvoljavao uopšte. Znači kad uđeš unutra osećaj je, želudac počinje da radi, nije nimalo prijatno. Ulaziš tamo oni te gledaju, postavlja nezgodna pitanja, provokacije su bile maksimalna od strane ovih advokata.”
Osećao sam se neverovatno kada sam nakon 13 godina video ljude koji su me mučili, ispričao je bivši kapetan prve klase Miroslav Petrović:
“Meni je sve kuvalo, odma mi je skočio adrenalin i veoma sam se neugodno osećao sa njima iza leđa. Jer oni su bili od prilike metar nama iza leđa, doduše između svakog od njih su bili čuvari. Mislim da nije postojalo mogućnost neko da napadne, ali je taj osećaj zaista težak, da kažem.”
Petrović je takođe dodao da i danas živi sa traumom zbog torture koju je preživeo u zatovoru Lora, te da noću ne može da zaspi bez sedativa:
”Ako ne popijem ništa od toga onda očekujem da neko otvori vrata kao što se dešavalo, znači, da vas izvedu u toku noći, da vas maltretiraju po tri, četiri sata i tako dalje.”
Vojkan Živković pozvao je ostale svedoke da se odazovu pozivu od suda i daju iskaze i podvukao:
“Siguran sam da će suđenje dobiti taj epilog koji mi svi očekujemo. Ipak, bi hteo ponovo da podvučem da je sudija veoma profesionalno uradila svoj deo posla.”
Podsećamo, za ratni zločin nad civilima u Lori optuženo je osam osoba od kojih su četvorica u bekstvu. Inače, vrhovni sud poništio je prvostepenu oslobađajuću presudu sudije Slavka Lozine i čitav slučaj vratio na ponovno suđenje.
„Odlično ga znam i poznajem. Znači, ne znam da se zove Davor i kako se preziva, ali ga znam. Taj me ubio namrtvo. Maltretirao nas je i tukao, koliko je hteo. Vodili su nas u kući, u podrum gde mi je tukao dete od četiri godine sa bejzbol palicom po glavi.“
Bilo je to prvi put da u ovom procesu koji traje više od tri godine neki od svjedoka prepozna optuženog. Da je zločin u Lori počinjen priznao je i kontroverzni sudac Slavko Lozina, koji je prije tri godine oslobodio osmoricu osumnjičenih, ali je u toj presudi navedeno i da se ne zna tko je zločin počinio. Lozina se tada nije potrudio dobaviti svjedoke iz Srbije i Crne Gore, te Bosne i Hercegovine, i hrvatski Vrhovni sud je između ostaloga i za to presudio da se suđenje ima ponoviti. Odvjetnici osumnjičenih su proteklog tjedna često pitali svjedoke zašto nisu došli na prvo suđenje. Objasnio im je bivši ročnik JNA Nenad Filipović:
„Kada su nas pitali, ko je spreman da ide da svedoči, mislim da su svi rekli da nisu spremni, i nisu nam davali nikakve garancije i nije se dolazilo ovde.
„A, Šta se promjenilo u okolnostima, onda i sad, da danas ste spremni, a onda niste bili?“
„Zato što su rekli da imamo sve garancije. I jedne države i druge države.“
Inače, svjedoci su bili smješteni u hotelu Globo u neposrednoj blizini Suda, a do same sudnice ih je pratilo i osiguravalo više od deset policajaca. Bivši ročnik JNA svjedok Milanče Tošić je prepoznao optužene bivše vojne policajce Hrvatske vojske Antu Gudića i Anđelka Botića, a o njima je odgovarao na pitanja tužitelja Michellea Squiccimara:
„Oni su nas trenirali tamo. Trčanje, pevanje, puštanje na struju, kupanje šmrkom, pretnje razne, psihičke.
„Hoćete reći ko je to radio?“
„Mene lično je Ante puštao na onaj telefon.“
„Kakav telefon?“
„Onaj vojni, indukovani.“
„Kako bi to izgledalo?“
„Pa lepo, dao mi je da držim one dve žice i onda me terao da brojim do 15. Kako sam ja brže brojao, tako je on brže vrteo. Onda je smanjio do 10. Onda sam ja brže brojao, a on brže brojao i tako do 5, dok nisam pao dole, i odneli me tamo da me ubiju, onda su posle svi za mnom valjda išli. Tu sam izgubio svest, ne znam šta se dalje dešavalo.“
„Rekli ste šta vam je radio Buljić, a šta vam je radio Anđelko?“
„Anđelko mi je pretio da će da mi gasi cigarete ovde, pošto imam istetoviran znak Riblje Čorbe.“
Prepoznat je i četvrti optuženi koji sjedi u sudnici, Tonči Vrkić, bivši zamjenik upravitelja zatvora u Lori. Četvorica optuženih su u bijegu, između njih i bivši upravitelj zatvora Tomo Duić, kojeg svjedoci izdvajaju po okrutnosti.
Kako se u ovom slučaju sudi zbog mučenja zatočenih civila građana Splita srpske nacionalnosti i ubojstva dvojice od njih - Gojka Bulovića i Nenada Kneževića - to je obrana tražila da se iz spisa izuzmu svjedočenja koja se odnose na postupanje prema vojnim zatvorenicima u Lori, jer za to postoji drugi proces. Sutkinja Spomenka Tonković, koja inače s velikim autoritetom vlada situacijom u sudnici, taj je zahtjev odbacila s obrazloženjem da je potrebno da se utvrde sve okolnosti zbivanja u Lori godine 1992. A utvrđivanju okolnosti premlaćivanja do smrti zatočenih Bulovića i Kneževića vjerojatno će pomoći svjedočenje bivšeg pilota JNA Gorana Pantića, koji je odgovarao na pitanja odvjetnika:
„I Vi ste vidjeli njega gdje da leži?“
„Da leži ispod prozora.“
„I koga vidite još pored njega?“
„Bulovića da leži, glavom okrenut prema jedan do drugog.“
„Vidite li još nekoga oko njih?“
„Rudića, Botića i Bungura. U tom trenutku kada sam ja provirio.“
„Šta rade oni?“
„Tukli su ga nogama.“
Obrana je žestoko nastojala - u četverosatnom ispitivanju - pobiti ovo svjedočenje. Odvjetnici inače u pitanjima svjedocima insistiraju da im oni objasne raspored zatvorskih prostorija u Lori, učestalo se osvrću i na činjenicu da je zamjenik županijskog državnog odvjetnika Michaelle Squiccimaro ovog ljeta svjedoke ispitao u Beogradu. Također, često spominju mogućnosti svjedoka da prate suđenje preko medija i da međusobno kontaktiraju, te ih pitaju kako su do njih kao svjedoka došle i srpske i hrvatske sudske vlasti.
Svjedoci su, pak, često po zlu spominjali imena nekih drugih vojnih policajaca koji su mučili zatvorenike i koji su kroz sudnicu prošli tek kao svjedoci. Stoga ne bi bilo za iznenaditi da se optužnica za ratni zločin u Lori proširi još za koje ime, a bilo bi i za očekivati da se u hrvatskoj javnosti postavi pitanje kako to da policija ne može pronaći ni jednog od četiri ozbiljno optužena bjegunca - Tomu Duića, Emilija Bungura, Miljenka Bajića i Josipa Bikića.
Suđenje se nastavlja 7.studenog, a krajem slijedećeg mjeseca svjedočit će bivši zatočenici Lore iz Trebinja i nekih drugih mjesta Bosne i Hercegovine.
*****
Tokom boravka u Splitu osećali smo se potpuno bezbedno. Hrvatska policija štitila nas je na izuzetan način, kaže Vojkan Živković, jedan od svedoka koji su se pojavili pred županijskim sudom. On je naglasio da su Hrvatski mediji veoma korektno izveštavali sa suđenja a posebno je pohvalio presedavajuću veća sudiju Spomeniku Tonković:
“Krajnje korektno je odradila ceo posao. Što se tiče njihove odbrane, veoma nekorektno ponašanje, znači vređanje na nacionalističkoj osnovi, dosta političkih pitanja, političkih provokacija, političkih stvari. Znači, glavni njihovi aduti su bili da nas ne razumeju jezikom kojim govorimo, da smo učestvovali u ratu, da je hrvatska bila samostalna država tada kad smo bilo tamo, da smo ubijali hrvatska vojnike, na šta malte ne nismo hteli da odgovarimo, jedino sam provokativno odgovorio na pitanje braniteljice optuženog da mogu i na nekom drugom jeziku, konkretno na engleskom jeziku da dam iskaz na šta se cela sudnica nasmejala i to je prekinuto. Sudija je odmah prekidala sve provokacije koje su bile uperene prema nama.”
Još jedan od svedoka Milanče Tošić, kaže da je imajući u vidu da je na predhodnom suđenju za zločinu u Lori sudija Slavko Lozina doneo oslobađajuću presudu za optužene, očekivao sličnu atmosferu kakva se i tada mogla videti u sudnici:
“Očekivanje je bilo da će biti kao kad je predsednik bio sudija Lozina, da će tu biti navijanja, skandiranja neko ali to sudija nije dozvoljavao uopšte. Znači kad uđeš unutra osećaj je, želudac počinje da radi, nije nimalo prijatno. Ulaziš tamo oni te gledaju, postavlja nezgodna pitanja, provokacije su bile maksimalna od strane ovih advokata.”
Osećao sam se neverovatno kada sam nakon 13 godina video ljude koji su me mučili, ispričao je bivši kapetan prve klase Miroslav Petrović:
“Meni je sve kuvalo, odma mi je skočio adrenalin i veoma sam se neugodno osećao sa njima iza leđa. Jer oni su bili od prilike metar nama iza leđa, doduše između svakog od njih su bili čuvari. Mislim da nije postojalo mogućnost neko da napadne, ali je taj osećaj zaista težak, da kažem.”
Petrović je takođe dodao da i danas živi sa traumom zbog torture koju je preživeo u zatovoru Lora, te da noću ne može da zaspi bez sedativa:
”Ako ne popijem ništa od toga onda očekujem da neko otvori vrata kao što se dešavalo, znači, da vas izvedu u toku noći, da vas maltretiraju po tri, četiri sata i tako dalje.”
Vojkan Živković pozvao je ostale svedoke da se odazovu pozivu od suda i daju iskaze i podvukao:
“Siguran sam da će suđenje dobiti taj epilog koji mi svi očekujemo. Ipak, bi hteo ponovo da podvučem da je sudija veoma profesionalno uradila svoj deo posla.”
Podsećamo, za ratni zločin nad civilima u Lori optuženo je osam osoba od kojih su četvorica u bekstvu. Inače, vrhovni sud poništio je prvostepenu oslobađajuću presudu sudije Slavka Lozine i čitav slučaj vratio na ponovno suđenje.
