Gotovo dvije godine nakon što su ga američke snage uhvatile u zemunici, na farmi nadomak rodnog Tikrita bivši irački predsjednik Sadam Husein pojavio se pred sudijama Specijalnog suda u Bagdadu. U tamnom odijelu i bijeloj košulji, sa primjerkom Kur'ana u ruci, bivši irački vođa, poput nedadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije i Srbije Slobodana Miloševića na početku haškog procesa, doveo je u pitanje legitimnost Suda.
“Ne odgovaram takozvanom sudu, uz svo poštovanje koje imam prema vama pojedinačno. Zadržavam svoja ustavna prava kao predsjednik Iraka.”
Nakon oštre prepirke, u kojoj predsjedavajući Suda nije ustuknuo ni za pedalj pred bivšim diktatorom, Sadam se ipak izjasnio o optužnici, rekavši da se ne smatra krivim niti po jednoj od 19 tačaka. Tako su postupili i Taha Jasin Ramadan, bivši potpredsjednik Iraka i još šestorica funkcionera nekada vladajuće BAAS partije. Optužnica ih tereti za masakr više od 140 muškaraca i dječaka u Dudžailu sjeverno od Bagdada, u znak odmazde što je u tom, pretezno šiitskom selu, na predsjedničku kolonu 1982 godine otvorena vatra. Tužilac je pred petočlanim sudskim vijećem, kojem predsjedava Kurd Rizak Mohamed Amin, kazao i ovo:
“Nakon ovih groznih akcija, šef obavještajne službe zatražio je od optuženog Sadama Huseina da unaprijedi učesnike zvjerstava u Dudžailu. Prijedlog je upućen u pismenoj formi 21 jula 1982. Trinaest dana nakon incidenta, optuženi je napisao na margini predloga 'slažem se.'“
Nakon masakra u Dudžailu, oko 1.500 mještana je zatvoreno. U natežim uslovima držani su godinama. Zajnab Adnan, koja je preživjela užas ovako svjedoči o tim danima:
“Rođena sam u zatvoru. Moja majka mi je rekla da smo bile oslobođene nakratko, pa opet zatočene. Okolo zatvora, osim pustinje, nije bilo ničeg. Ne znam kako životinje tamo mogu preživjeti.”
Tužioci ne kriju namjeru da dokažu Sadamovu odgovornost za najteža zvjerstva i tako osiguraju najtežu kaznu za diktatora, za čije su vladavine, kako se procjenjuje, nastradale na stotine hiljada Iračana. Kazna vješanjem može uslijediti 30 dana nakon eventualne presude i učinila bi najvjerovatnije izlišnim otvaranje novih 11 procesa protiv bivšeg iračkog vođe, među kojima su i oni za ubistvo 5.000 Kurda u napadu bojnim otrovima u Halabdži 1988 godine i gušenje u krvi šiitske pobune uoči rata u Zalivu 1991 godine.
Brojne nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava izrazile su ipak bojazni da će tokom procesa pred Specijalnim tribunalom, koji su osnovale američke vlasti, trijumfovati pobjednička pravda. Ričard Diker, direktor Hjumen Rajts Voča, nevladine organizacije sa sjedištem u Njujorku, naglašava da je veoma važno da suđenje bude pošteno:
“Pravila iračkog tribunala dozvoljavaju Sadamu i ostalima da se vide sa advokatima samo kada ih istražioc ispituje. Za fer suđenje bi, kako smatramo, bilo neophodno da se Sadam može sastati sa advokatom kada kod želi radi konsultacija i priprema svoje odbrane.”
Upravo nedostatkom dovoljnog kontakta sa optuženim i nedostupnosti svih materijala vezanih za optužbu, Sadamov advokat Halil al-Dulaimi pravdao je zahtjev da se proces odloži za tri mjeseca. Dobio je nešto više od mjesec dana, pošto je sudija odlučio da se proces nastavi 28 novembra.
Mnogi stručnjaci smatraju da bi bilo bolje da se Sadamu Huseinu, kao i Slobodanu Miloševiću sudilo pred međunarodnim tribunalom. Početak procesa u Bagdadu, kako se i očekivalo, podijelio je Irak duž etničkih linija. Šiiti, koji su od Sadamobog dolaska na vlast 1979. prošli teška iskušenja, smatraju da zaslužuje najtežu kaznu. Suniti, koji su kao manjina u Sadamovom Iraku bili privelegovani, smatraju da je on bio manje zlo od ovoga kroz šta zemlja trenutno prolazi uz strane trupe i svakodnevne akcije pobunjenika. Svijet u međuvremenu budno prati proces koji je tek otvoren i koji će biti najozbiljnija proba Šiita i Kurda da Irak bez Sadama grade na pravdi i pravičnosti, a ne osveti i odmazdi.
“Ne odgovaram takozvanom sudu, uz svo poštovanje koje imam prema vama pojedinačno. Zadržavam svoja ustavna prava kao predsjednik Iraka.”
Nakon oštre prepirke, u kojoj predsjedavajući Suda nije ustuknuo ni za pedalj pred bivšim diktatorom, Sadam se ipak izjasnio o optužnici, rekavši da se ne smatra krivim niti po jednoj od 19 tačaka. Tako su postupili i Taha Jasin Ramadan, bivši potpredsjednik Iraka i još šestorica funkcionera nekada vladajuće BAAS partije. Optužnica ih tereti za masakr više od 140 muškaraca i dječaka u Dudžailu sjeverno od Bagdada, u znak odmazde što je u tom, pretezno šiitskom selu, na predsjedničku kolonu 1982 godine otvorena vatra. Tužilac je pred petočlanim sudskim vijećem, kojem predsjedava Kurd Rizak Mohamed Amin, kazao i ovo:
“Nakon ovih groznih akcija, šef obavještajne službe zatražio je od optuženog Sadama Huseina da unaprijedi učesnike zvjerstava u Dudžailu. Prijedlog je upućen u pismenoj formi 21 jula 1982. Trinaest dana nakon incidenta, optuženi je napisao na margini predloga 'slažem se.'“
Nakon masakra u Dudžailu, oko 1.500 mještana je zatvoreno. U natežim uslovima držani su godinama. Zajnab Adnan, koja je preživjela užas ovako svjedoči o tim danima:
“Rođena sam u zatvoru. Moja majka mi je rekla da smo bile oslobođene nakratko, pa opet zatočene. Okolo zatvora, osim pustinje, nije bilo ničeg. Ne znam kako životinje tamo mogu preživjeti.”
Tužioci ne kriju namjeru da dokažu Sadamovu odgovornost za najteža zvjerstva i tako osiguraju najtežu kaznu za diktatora, za čije su vladavine, kako se procjenjuje, nastradale na stotine hiljada Iračana. Kazna vješanjem može uslijediti 30 dana nakon eventualne presude i učinila bi najvjerovatnije izlišnim otvaranje novih 11 procesa protiv bivšeg iračkog vođe, među kojima su i oni za ubistvo 5.000 Kurda u napadu bojnim otrovima u Halabdži 1988 godine i gušenje u krvi šiitske pobune uoči rata u Zalivu 1991 godine.
Brojne nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava izrazile su ipak bojazni da će tokom procesa pred Specijalnim tribunalom, koji su osnovale američke vlasti, trijumfovati pobjednička pravda. Ričard Diker, direktor Hjumen Rajts Voča, nevladine organizacije sa sjedištem u Njujorku, naglašava da je veoma važno da suđenje bude pošteno:
“Pravila iračkog tribunala dozvoljavaju Sadamu i ostalima da se vide sa advokatima samo kada ih istražioc ispituje. Za fer suđenje bi, kako smatramo, bilo neophodno da se Sadam može sastati sa advokatom kada kod želi radi konsultacija i priprema svoje odbrane.”
Upravo nedostatkom dovoljnog kontakta sa optuženim i nedostupnosti svih materijala vezanih za optužbu, Sadamov advokat Halil al-Dulaimi pravdao je zahtjev da se proces odloži za tri mjeseca. Dobio je nešto više od mjesec dana, pošto je sudija odlučio da se proces nastavi 28 novembra.
Mnogi stručnjaci smatraju da bi bilo bolje da se Sadamu Huseinu, kao i Slobodanu Miloševiću sudilo pred međunarodnim tribunalom. Početak procesa u Bagdadu, kako se i očekivalo, podijelio je Irak duž etničkih linija. Šiiti, koji su od Sadamobog dolaska na vlast 1979. prošli teška iskušenja, smatraju da zaslužuje najtežu kaznu. Suniti, koji su kao manjina u Sadamovom Iraku bili privelegovani, smatraju da je on bio manje zlo od ovoga kroz šta zemlja trenutno prolazi uz strane trupe i svakodnevne akcije pobunjenika. Svijet u međuvremenu budno prati proces koji je tek otvoren i koji će biti najozbiljnija proba Šiita i Kurda da Irak bez Sadama grade na pravdi i pravičnosti, a ne osveti i odmazdi.
