Prema podacima koje je svojevremeno iznio saborski zastupnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac, u Hrvatskoj je ratnih godina 23.000 nositelja stanarskog prava, uglavnom srpske nacionalnosti, preko noći ostalo bez stanova u kojima su živjeli:
„Čak 23.000 otkaza stanarskih prava od strane sudova u toku ratnih godina, a samo 4.700 u Zagrebu, pokazuje da to nije normalno stanje, da su ljudi u okolnostima rata, iz razloga osjećaja nesigurnosti, ugroženosti njihovog doma, morali se skloniti, kao što su uostalom to radili i brojni Hrvati u drugim sredinama, ali njima to stanarsko pravo nije uskraćivano po istom zakonu i po istoj normi, po istoj logici.“
Prema hrvatskim zakonima, bivši nositelji stanarskih prava više ne mogu ostvariti pravo na otkup stana. No hrvatska Vlada je prije točno dvije godine donijela program stambenog zbrinjavanja povratnika, koji su živjeli u stanovima u društvenom vlasništvu izvan područja posebne državne skrbi. On predviđa stambeno zbrinjavanje onih povratnika, bivših nositelja stanarskih prava, koji ne posjeduju stan ili kuću u Hrvatskoj ili državama slijednicama bivše Jugoslavije, a žele se vratiti.
Stambeno zbrinjavanje provest će se na način da će se povratnicima omogućiti najam stana u vlasništvu države, uz zaštićenu najamninu, ili kupnja vlastitog stana u skladu sa Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji (POS), uz mogućnost plaćanja na dugoročnu obročnu otplatu, pod povoljnim uvjetima. Rok za podnošenje zahtjeva bio je najprije do kraja prošle godine, pa je produžen dva puta - do 30. lipnja i do 30. rujna ove godine, kad je konačno istekao.
Prema podacima Vojka Ivice, čelnika splitskog Altruist Centra, koji je tijekom ljeta provodio kampanju za povratak među bivšim nositeljima stanarskog prava, još nitko od njih nije ostvario svoje pravo:
„Bilo je vremena riješiti bar neki od slučajeva i mi bi bili strašno radosni da smo mogli tim ljudima kazati: evo, vidite, riješena su dva, tri, pet slučajeva. To bi nam strašno pomoglo u ovoj čitavoj priči i ovoj kampanji. Međutim, o vladinom provedbenom planu do sada nije riješen niti jedan slučaj, jer su oni zapravo očekivali da će početi rješavati slučajeve kada se završi program.“
Ana Marija Radić iz vladine Uprave za prgnanike, povratnike i izbjeglice kaže da su se programi počeli ostvarivati:
„Programi postoje, njihova provedba je počela. Međutim, ono što tek slijedi je ubrzati provedbu, osobito ovog programa koji se tiče stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava, izvan područja posebne državne skrbi, dakle u velikim urbanim centrima. Vlada je već u dva navrata produžila rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje i mi do sada imamo podneseno negdje oko 3.600 zahtjeva.“
Još nisu posve poznati podaci o broju bivših nsitelja stanarskih prva koji se žele vratiti. Vojko Ivica očekuje da će ih biti oko 4.500, zahvaljujući informativnoj kampanji koja je provođena među izbjeglicama u Srbiji i Crnoj Gori, te Bosni i Hercegovini:
„Možete zamisliti koliki bi od prilike bio broj, da je kampanja, pa čak i bez nas, da je rađeno onako kako je bilo dogovoreno na forumu vladinih organizacija, koje su trebale poduzeti Vlada Republike hrvatske, Misija OSES-a, UNHCR, i Ured evropske komisije u Zagrebu. Pretpostavljam da bi po našem mišljenju i procjenama brojka bila čak između 8.000 i 10.000 onih koji bi podnijeli zahtjeve. Podnošenjem zahtjeva ljudi zapravo mogu odustati kada ih je volja, ali u svakom slučaju mi smo htjeli kroz kampanju kazati: ispunite zahtjev, a onda ćemo dalje vidjeti kakav je provedbeni plan. Da li je on diskriminirajući i u kojoj mjeri i šta dalje raditi?“
Vojko Ivica kaže da Vlada još nije odgovorila Altruist Centru na njihov zahtjev da se produži rok za podnošenje zahjteva za povratak:
„Do sada povratne informacije nemamo nikakve, mislim da ćemo trebati napraviti još jedan napor i u obliku apela poslati. To ćemo vjerojatno početkom ovog idućeg tjedna, vjerujući da će se naći razumjevanje. Između ostalog, nije zahtjev poslat samo iz Alturist Centra, nego u ime svih onih organizacija koje su učestvovale posredno ili neposredno u kampanji, bilo nacionalno bilo prekogranično, a njih je više od 30.“
Produženje roka bi bilo nužno, smatra Vojko Ivica, jer, prema njegovim spoznajama i procjenama, čak 60 posto izbjeglih bivših nositelja stanarskih prava ostalo je neinformirano o njihovim pravima.
„Čak 23.000 otkaza stanarskih prava od strane sudova u toku ratnih godina, a samo 4.700 u Zagrebu, pokazuje da to nije normalno stanje, da su ljudi u okolnostima rata, iz razloga osjećaja nesigurnosti, ugroženosti njihovog doma, morali se skloniti, kao što su uostalom to radili i brojni Hrvati u drugim sredinama, ali njima to stanarsko pravo nije uskraćivano po istom zakonu i po istoj normi, po istoj logici.“
Prema hrvatskim zakonima, bivši nositelji stanarskih prava više ne mogu ostvariti pravo na otkup stana. No hrvatska Vlada je prije točno dvije godine donijela program stambenog zbrinjavanja povratnika, koji su živjeli u stanovima u društvenom vlasništvu izvan područja posebne državne skrbi. On predviđa stambeno zbrinjavanje onih povratnika, bivših nositelja stanarskih prava, koji ne posjeduju stan ili kuću u Hrvatskoj ili državama slijednicama bivše Jugoslavije, a žele se vratiti.
Stambeno zbrinjavanje provest će se na način da će se povratnicima omogućiti najam stana u vlasništvu države, uz zaštićenu najamninu, ili kupnja vlastitog stana u skladu sa Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji (POS), uz mogućnost plaćanja na dugoročnu obročnu otplatu, pod povoljnim uvjetima. Rok za podnošenje zahtjeva bio je najprije do kraja prošle godine, pa je produžen dva puta - do 30. lipnja i do 30. rujna ove godine, kad je konačno istekao.
Prema podacima Vojka Ivice, čelnika splitskog Altruist Centra, koji je tijekom ljeta provodio kampanju za povratak među bivšim nositeljima stanarskog prava, još nitko od njih nije ostvario svoje pravo:
„Bilo je vremena riješiti bar neki od slučajeva i mi bi bili strašno radosni da smo mogli tim ljudima kazati: evo, vidite, riješena su dva, tri, pet slučajeva. To bi nam strašno pomoglo u ovoj čitavoj priči i ovoj kampanji. Međutim, o vladinom provedbenom planu do sada nije riješen niti jedan slučaj, jer su oni zapravo očekivali da će početi rješavati slučajeve kada se završi program.“
Ana Marija Radić iz vladine Uprave za prgnanike, povratnike i izbjeglice kaže da su se programi počeli ostvarivati:
„Programi postoje, njihova provedba je počela. Međutim, ono što tek slijedi je ubrzati provedbu, osobito ovog programa koji se tiče stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava, izvan područja posebne državne skrbi, dakle u velikim urbanim centrima. Vlada je već u dva navrata produžila rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje i mi do sada imamo podneseno negdje oko 3.600 zahtjeva.“
Još nisu posve poznati podaci o broju bivših nsitelja stanarskih prva koji se žele vratiti. Vojko Ivica očekuje da će ih biti oko 4.500, zahvaljujući informativnoj kampanji koja je provođena među izbjeglicama u Srbiji i Crnoj Gori, te Bosni i Hercegovini:
„Možete zamisliti koliki bi od prilike bio broj, da je kampanja, pa čak i bez nas, da je rađeno onako kako je bilo dogovoreno na forumu vladinih organizacija, koje su trebale poduzeti Vlada Republike hrvatske, Misija OSES-a, UNHCR, i Ured evropske komisije u Zagrebu. Pretpostavljam da bi po našem mišljenju i procjenama brojka bila čak između 8.000 i 10.000 onih koji bi podnijeli zahtjeve. Podnošenjem zahtjeva ljudi zapravo mogu odustati kada ih je volja, ali u svakom slučaju mi smo htjeli kroz kampanju kazati: ispunite zahtjev, a onda ćemo dalje vidjeti kakav je provedbeni plan. Da li je on diskriminirajući i u kojoj mjeri i šta dalje raditi?“
Vojko Ivica kaže da Vlada još nije odgovorila Altruist Centru na njihov zahtjev da se produži rok za podnošenje zahjteva za povratak:
„Do sada povratne informacije nemamo nikakve, mislim da ćemo trebati napraviti još jedan napor i u obliku apela poslati. To ćemo vjerojatno početkom ovog idućeg tjedna, vjerujući da će se naći razumjevanje. Između ostalog, nije zahtjev poslat samo iz Alturist Centra, nego u ime svih onih organizacija koje su učestvovale posredno ili neposredno u kampanji, bilo nacionalno bilo prekogranično, a njih je više od 30.“
Produženje roka bi bilo nužno, smatra Vojko Ivica, jer, prema njegovim spoznajama i procjenama, čak 60 posto izbjeglih bivših nositelja stanarskih prava ostalo je neinformirano o njihovim pravima.
