Podgorica, za razliku od svih gradova koji pretenduju na izvjestan prihod od turizma, a čija ponuda ima za cilj da gosta privuče i što duže zadrži unutar urbanog jezgra, svojom ponudom posjetioce izvodi van svojih medija, a domaćine primorava da se «izvlače» odvođenjem gostiju u okolinu, na primorje, Cetinje, Lovćen ili zimske centre na sjeveru.
Gradske turističke atrakcije ili mjesta na koja žitelji jednog grada mogu da odvedu goste koji im dolaze u ličnu posjetu, po definiciji bi trebalo da budu unutar gradskog jezgra, uz eventualne dodatke u okolini koji preuzimaju ulogu izletišta. Centralnu turističku ponudu gradova čine muzeji, značajne umjetničke galerije, zanimljive građevine. Turistima su više nego zanimljive gradske cjeline koje zrače posebnom atmosferom, a atraktivni mogu biti i djelovi grada koji se mogu svrstati u subkulturne sadržaje, poput londonskog Sohoa ili pariskog Pigala. Turistička ponuda Podgorice je, za razliku od svih ostalih gradova, čiji sadržaji posjetioca uvlače unutar svojih međa, orijentisana tako da goste upućuje van gradske sredine. Predsjednik Turističke organizacije Podgorice Milorad Aleksić:
«Mogu da kažem da je Skadarsko jezero jedno od najbogatijih staništa ptica, gdje se mogu vidjeti: čaplje, pelikani, rode, guske, šljuke... Tu je Radovče, Veruša, tu su Hotska korita, kraški ili glacijalni oblici, kanjonske doline Morače i Cijevne, manja i veća brda Zetske ravnice.“
Ostaci stare Duklje predstavljaju značajno arheološko nalazište, ali ono do sada nije doživjelo odgovarajuću valorizaciju. Doduše, pošto je, prema Aleksićevim riječima, u toku izrada projekta koji tretira ovaj značajan lokalitet, može se očekivati da se u budućnosti nešto promijeni. Ipak i Duklja je izvan urbanog jezgra glavnog grada Crne Gore. Nesrećnu okolnost zaista predstavlja činjenica da je bombardovanjima u toku Drugog svjetskog rata Podgorica skoro doslovce sravnjena sa zemljom, ali i ono što je od Stare Varoši ostalo, prepušteno je nekontrolisanim građevinskim zahvatima koji ponekad dobijaju eufemističke nazive. Milorad Aleksić:
«Modernizacijom je i od tog arhaičnog vremena ostalo malo, ali ipak Sahat kula, džamije, stari mostovi, džamije Osmanagića... sve su to spomenici.“
Na direktno pitanje o sadržajima unutar urbanog jezgra Podgorice, čelnik podgoričke Turističke organizacije nas je, nakon spominjnja Stare Varoši i jedne crkve, opet «izveo» u okolinu grada:
«Najpoznatiji sačuvani spomenici kulture su: Crkva svetoga Đorđa, dosta spomenika ima na Skadarskom jezeru, stare zidine koje se nalaze u okolini lokaliteta Duklje».
Smještajni kapaciteti u Podgorici, koji se inače šire i poboljšavaju kvalitet, po svoj prilici ne predstavljaju značajan problem. Restorana i kafića je možda i previše. Pažnju privlači činjenica da naše goste moramo da izvodimo u okolinu, primorje ili druge centre: Cetinje, Lovćen, Drumitor. U suprotnom, preostaje nam da, poput pojedinih domaćih zvaničnika, goste vodimo u šetnju arhitektonski neujednačenom, građevinski nedovršenom i estetski neuobličenom Hercegovačkom ulicom kojom dominiraju kvazi-butici. Rade Ratković, profesor barskog Fakulteta za turizam, ipak smatra da Podgoricu kao turističku destinaciju ne treba potcjenjivati, te da je njena šansa u kongresnom i eventualno wellness turizmu:
«Mislim da se Podgorica, naročito otvaranjem novog tunela, sasvim približila moru. Sad više nije daleko ni Sveti Stefan, ni okolina, tako da se i to može računati u nešto što bi se pokazalo ljudima koji dolaze sa poslovnim motivom.“
Novinari koji se bave problematikom domaćeg turizma konstatuju da je turistička ponuda Podgorice, kao glavnog političkog, administrativnog i tranzitnog centra Crne Gore, prilično siromašna. Tanja Debeljević, novinarka Televizije «Montena»:
«Postoji nekoliko prigradskih restorana u kojima se služe tradicionalna crnogorska jela, a u samom gradu nema dovoljno takvih objekata, kao ni konkretnih sadržaja.“
Šta zapravo pokazati u samoj Podgorici, pitanje je kojim se bavi i Jelica Pantović, novinar Televizije Crne Gore i koje upravo svojom nedorečenošću pruža najbolji odgovor:
«Ako vam dođe gost u Podgoricu najbolje što možete da uradite jeste da ga povedete na Skadarsko jezero, more ili na Biogradsku goru. Tako ćete se kao domaćin 'izvući' iz nelagodne situacije da obilazite glavni grad. Ako se izuzmu kafići i hoteli - šta zapravo pokazati?.“
Gradske turističke atrakcije ili mjesta na koja žitelji jednog grada mogu da odvedu goste koji im dolaze u ličnu posjetu, po definiciji bi trebalo da budu unutar gradskog jezgra, uz eventualne dodatke u okolini koji preuzimaju ulogu izletišta. Centralnu turističku ponudu gradova čine muzeji, značajne umjetničke galerije, zanimljive građevine. Turistima su više nego zanimljive gradske cjeline koje zrače posebnom atmosferom, a atraktivni mogu biti i djelovi grada koji se mogu svrstati u subkulturne sadržaje, poput londonskog Sohoa ili pariskog Pigala. Turistička ponuda Podgorice je, za razliku od svih ostalih gradova, čiji sadržaji posjetioca uvlače unutar svojih međa, orijentisana tako da goste upućuje van gradske sredine. Predsjednik Turističke organizacije Podgorice Milorad Aleksić:
«Mogu da kažem da je Skadarsko jezero jedno od najbogatijih staništa ptica, gdje se mogu vidjeti: čaplje, pelikani, rode, guske, šljuke... Tu je Radovče, Veruša, tu su Hotska korita, kraški ili glacijalni oblici, kanjonske doline Morače i Cijevne, manja i veća brda Zetske ravnice.“
Ostaci stare Duklje predstavljaju značajno arheološko nalazište, ali ono do sada nije doživjelo odgovarajuću valorizaciju. Doduše, pošto je, prema Aleksićevim riječima, u toku izrada projekta koji tretira ovaj značajan lokalitet, može se očekivati da se u budućnosti nešto promijeni. Ipak i Duklja je izvan urbanog jezgra glavnog grada Crne Gore. Nesrećnu okolnost zaista predstavlja činjenica da je bombardovanjima u toku Drugog svjetskog rata Podgorica skoro doslovce sravnjena sa zemljom, ali i ono što je od Stare Varoši ostalo, prepušteno je nekontrolisanim građevinskim zahvatima koji ponekad dobijaju eufemističke nazive. Milorad Aleksić:
«Modernizacijom je i od tog arhaičnog vremena ostalo malo, ali ipak Sahat kula, džamije, stari mostovi, džamije Osmanagića... sve su to spomenici.“
Na direktno pitanje o sadržajima unutar urbanog jezgra Podgorice, čelnik podgoričke Turističke organizacije nas je, nakon spominjnja Stare Varoši i jedne crkve, opet «izveo» u okolinu grada:
«Najpoznatiji sačuvani spomenici kulture su: Crkva svetoga Đorđa, dosta spomenika ima na Skadarskom jezeru, stare zidine koje se nalaze u okolini lokaliteta Duklje».
Smještajni kapaciteti u Podgorici, koji se inače šire i poboljšavaju kvalitet, po svoj prilici ne predstavljaju značajan problem. Restorana i kafića je možda i previše. Pažnju privlači činjenica da naše goste moramo da izvodimo u okolinu, primorje ili druge centre: Cetinje, Lovćen, Drumitor. U suprotnom, preostaje nam da, poput pojedinih domaćih zvaničnika, goste vodimo u šetnju arhitektonski neujednačenom, građevinski nedovršenom i estetski neuobličenom Hercegovačkom ulicom kojom dominiraju kvazi-butici. Rade Ratković, profesor barskog Fakulteta za turizam, ipak smatra da Podgoricu kao turističku destinaciju ne treba potcjenjivati, te da je njena šansa u kongresnom i eventualno wellness turizmu:
«Mislim da se Podgorica, naročito otvaranjem novog tunela, sasvim približila moru. Sad više nije daleko ni Sveti Stefan, ni okolina, tako da se i to može računati u nešto što bi se pokazalo ljudima koji dolaze sa poslovnim motivom.“
Novinari koji se bave problematikom domaćeg turizma konstatuju da je turistička ponuda Podgorice, kao glavnog političkog, administrativnog i tranzitnog centra Crne Gore, prilično siromašna. Tanja Debeljević, novinarka Televizije «Montena»:
«Postoji nekoliko prigradskih restorana u kojima se služe tradicionalna crnogorska jela, a u samom gradu nema dovoljno takvih objekata, kao ni konkretnih sadržaja.“
Šta zapravo pokazati u samoj Podgorici, pitanje je kojim se bavi i Jelica Pantović, novinar Televizije Crne Gore i koje upravo svojom nedorečenošću pruža najbolji odgovor:
«Ako vam dođe gost u Podgoricu najbolje što možete da uradite jeste da ga povedete na Skadarsko jezero, more ili na Biogradsku goru. Tako ćete se kao domaćin 'izvući' iz nelagodne situacije da obilazite glavni grad. Ako se izuzmu kafići i hoteli - šta zapravo pokazati?.“
