Dostupni linkovi

Oproštajni spektakl za Aleksandra Đorđevića


U spektakularnoj atmosferi, pred beogradskom publikom, pojavilo se četrdesetak najvećih košarkaških imena u poslednjih četvrt veka, Đorđevićevih dugogodišnjih saigrača i prijatelja. Prepuni Pionir imao je priliku da, pored ostalih, pozdravi još uvek aktuelne NBA zvezde Tonija Kukoča, Predraga Stojakovića, Vlada Divca, ali i Sašine bivše saigrače iz reprezentacije SFRJ Dina Rađu, Jurija Zdovca, kao i legendarnog italijanskog asa Dina Menegina. Plavi tim koji je predvodio Đorđević u revijalnoj igri pobedio je belu ekipu sastavljenu od proslavljenih internacionalaca rezultatom 111:103. A budući da je Aleksandar Đorđević ambasador UNICEF-a, čitav prihod sa ove utakmice namenjen je podršci akcije ove organizacije “Škola bez nasilja”.

Pet minuta pre kraja ove, po svemu spektakularne utakmice, Aleksandar Đorđević došao je s loptom do centra terena, poljubio je, otrčao u svlačionicu i simbolično okačio patike o klin. Bio je to i definitivni završetak jedne od najblistavijih košarakaških karijera na ovim prostorima. Inače, sama utakmica počela je podbacivanjem lopte koju je izveo predsednik Srbije Boris Tadić. On je nakon utakmice izjavio da je sa scene otišao jedan od najvećih igrača svih vremena, ali izneo jednan veoma interesantan predlog:

“Ja bih voleo kad on ne bi bio više samo ambasador UNICEF-a i dobre volje, već kad bi predstavljao ovu zemlju u svetu, a voleo bi kada bi drugi veliki igrači uzeleli te svoje druge uloge za dobro ove zemlje, jer su i do sada bili dobro ove zemlje, jedno od najvećih koju smo do sad imali.”

U atmosferi nabijenoj snažnim emocijama najveće ovacije doživela je petorka iz čuvenog atinskog finala prvenstva Evrope 1995. godine u sastavu: Đorđević, Danilović, Divac, Paspalj i Savić. A nakon gotovo punih 15 godina pred beogradsom publikom pojavili su se Splićani Toni Kukoč i Dino Rađa, nekadašnji Đorđevićevi saigrači iz reprezentacije SFRJ, potom hrvatski reprezentativci i zvezvde NBA lige. Prepuni “Pinonir” dočekao je velike asove nezapamćenim ovacijama. Ni Kukoč i Rađa na konferenciji za novinare nakon utakmice nisu krili da su impresionirani dočekom beogradske publike.

KUKOČ: Stvarno sam impresioniran sa dočekom, posebno mene i Dina.

SAŠA: A, šta si očekivao?

KUKOČ: Koliko je prošlo - 13, 14 15 godina od zadnjeg puta? U stvari ja kako sam otpraćen, tako sam i dočekan, ako se sjećaš te utakmice.

SAŠA: Sad si izgubio a prošli put si pobedio u finalu.

RAĐA: Pustili smo te zbog tebe.

SAŠA: Hvala.

KUKOČ: Ne, mislim da je Saša ovako nešto zaslužio prvenstveno zbog toga kakav je čovek, a posle toga kakav je košarkaš.

RAĐA: Ja sam takođe stvarno impresioniran sa atmosferom kakva je bila večeras ovde i ona vrlo slična atmosfera u Ljubljani i to je samo jedan dokaz da je ova generacija ostavila veliki trag na ovim prostorima. Bilo je malo povuci - potegni, ali mi je vrlo drago da sam došao.

Pored Kukoča i Rađe, od igarača sa prostora bivše SFRJ, na ovoj utakmci nastupio je takođe hrvatski reprezentativac Žan Tabak, slovenački internacionalac Jurij Zdovc i bivši košarkaš sarajevske “Bosne”, Đorđevićev saigarač iz juniorske reprezentacije, Teoman Alibegović. I uopšte, utisak je da je čitav spetakl odisao bivšom Jugoslavijom. Možda najbolji komentar ove konstatacije dao je trener Dušan Ivković, koji je ove momke vodio i dok su branili dres reprezentacije SFRJ:

“Sve je to bilo puno i prepuno emocija i verovatno da je to na jedan veliki način se oprostila jedna velika generacija igrača koji su toliko mnogo dali našoj košarci i kojima su svi zahvlani. Ja sam veoma radostan i sretan što sam bio njihov trener i ostali smo i dan-danas veliki prijatelji. Pre neki dan smo bili u Ljubljani, sada smo u Beogaradu, suvišno je bilo šta da se kaže, kad se sve zna.”

Još jedna legenda ovdašnje košarke, Vlade Divac, podsetio je da je njegova karijera neraskidivo isprepletena sa karijerom Saše Đorđevića:

“Ja sam u ‘Partizan’ došao baš zbog Saše i pratili smo se zajedno skoro do kraja. Meni je lično pomogao da postanem bolji igrač i bolji čovek. Nadam se da sam ja makar malo doprineo njegovoj karijeri. Bilo nam je super od ‘Partizana’, preko reprezentacije i definitivno najlepši period mog života.”

Naposletku, sam Đorđević zahvalio se prijateljima koji su svojim prisustom uveličali odlazak velikog asa:

“Nije to ono hvala - hvala, nego je to hvala koje ne mogu da opišem rečima. Mojim prijateljima, Dikiju. Znam kako je sve teklo i ne da je on samo deo moje karijere, on je deo mog života i uvek će biti. A i pored njega, svi ovi predivni momci koji su bili danas ovde i kakvi su ljudi i kakav je odnos i kakave su relacije među nama. Ne mogu uopšte da opišem danas koliko sam im puta rekao hvala i koliko ću im u buduće zahvaljivati ne samo zbog ovoga danas, nego uopšte što su bili deo mog života, moje karijere. Znače mi mnogo, značiće mi još više u životu i za mene su to prava vrednosti koje nikada neće izgubiti sjaj. Idemo dalje: ‘Game is not over’.”
XS
SM
MD
LG