U Sudu BiH prošle je sedmice zabilježen još jedan slučaj nagodbe sa optuženima, u predmetu “Tasovac”, u kojem su dvojica optuženih za organizovani kriminal priznali krivicu i nakon toga dobili blaže kazne - od po deset mjeseci zatvora. Takvih je nagodbi na sudovima u BiH sve više, a najpoznatiji javnosti je slučaj u kojem je bivši federalni ministar odbrane Miroslav Prce, nakon nagodbe i priznanja krivice, osuđen na pet godina zatvora u slučaju Hercegovačka banka. Sudija suda BiH, Vlado Adamović:
“Kad se pogleda evidencija presuđenja u Distriktu Brčko, a sad i na Sudu BiH, odnosno na sudovima u BiH, govorim slijedom kako su zakoni bili usvajani i davali tu mogućnost u procesnom smisli, vidljivo je da broj predmeta koji su okončani tom tzv. nagodbom raste.”
Institut nagodbe sa aspekta pravne teorije je dobar, ali je pitanje koliko će se u praksi pravilno primjenjivati, kaže sudija Suda BiH, Azra Miletić:
“Da li će ispuniti ona očekivanja, to će svakako zavisiti od, prije svega, tužioca, koji je prva cenzura uopšte prihvatanja i započinjanja samog pregovaranja i sklapanja sporazuma.”
Činjenica je da je krajnji rezultat nagodbe smanjenje kazne za optuženog sa kojim se Tužilaštvo dogovori. Posebno je pitanje: jesu li tako izrečene kazne mnogo niže? O tome je OSCE nedavno radio monitoring za BiH. Predsjednik Udruženja sudija Federacije, Aleksandra Martinović:
“Kazne, po njihovom monitoringu, koje su izrečene na osnovu sporazuma o priznanju krivnje koju je sud prihvatio i usvojio, nisu znatno niže od onih koje bi inače bile izrečene u onome što nazivamo redovnim sudskim postupkom.”
Kaznena politika, naglašavaju pravnici, nije samo visina kazne. Sudija Adamović:
“Brže se stvari rješavaju, doprinosi se mogućnosti da se izbjegne suđenje u klasičnom smislu, da to manje košta, da sve brže traje, da pravda bude efektivna i efikasna.”
Sudija Aleksandra Martinović:
“Ispravna kaznena politika podrazumijeva i brzo privođenje pravdi, brzo izricanje kazne. Zatim, sporazumi omogućavaju na određeni način u nekim situacijama da nema dodatne traumatizacije žrtve, da ta žrtva mnogo brže dođe do one pravde koju traži nego što bi imala u jednom redovnom postupku, koji po svojoj suštini je takav da mora biti dugotrajan.”
Nagodba, priznaju pravnici, jeste privilegija za optužene, ali je to i najbolji način da se dođe do informacije, posebno u slučajevima organizovanog kriminala. Sudija Adamović:
“Dakle, ako je informacija koja je dobijena od čovjeka s kojim se tužilaštvo, kao druga strana, dogovora tog kvaliteta da će biti razotkrivena mreža, govorim kao primjer, onda ne treba biti iznenađenje što je kazna za tog čovjeka koji je otkrio cijelu organizovanu mrežu manja nego što bi bila uobičajena u redovnom suđenju. Ali to treba posmatrati iz tog ugla.”
Koliko je institut nagodbe sa optuženima, kao procesna radnja, opravdan, još su i među pravnicima podijeljena mišljenja. Dobro je jedino, kažu, što sud donosi konačnu riječ o tome hoće li odobriti nagodbu tužilaštva sa optuženim.
“Kad se pogleda evidencija presuđenja u Distriktu Brčko, a sad i na Sudu BiH, odnosno na sudovima u BiH, govorim slijedom kako su zakoni bili usvajani i davali tu mogućnost u procesnom smisli, vidljivo je da broj predmeta koji su okončani tom tzv. nagodbom raste.”
Institut nagodbe sa aspekta pravne teorije je dobar, ali je pitanje koliko će se u praksi pravilno primjenjivati, kaže sudija Suda BiH, Azra Miletić:
“Da li će ispuniti ona očekivanja, to će svakako zavisiti od, prije svega, tužioca, koji je prva cenzura uopšte prihvatanja i započinjanja samog pregovaranja i sklapanja sporazuma.”
Činjenica je da je krajnji rezultat nagodbe smanjenje kazne za optuženog sa kojim se Tužilaštvo dogovori. Posebno je pitanje: jesu li tako izrečene kazne mnogo niže? O tome je OSCE nedavno radio monitoring za BiH. Predsjednik Udruženja sudija Federacije, Aleksandra Martinović:
“Kazne, po njihovom monitoringu, koje su izrečene na osnovu sporazuma o priznanju krivnje koju je sud prihvatio i usvojio, nisu znatno niže od onih koje bi inače bile izrečene u onome što nazivamo redovnim sudskim postupkom.”
Kaznena politika, naglašavaju pravnici, nije samo visina kazne. Sudija Adamović:
“Brže se stvari rješavaju, doprinosi se mogućnosti da se izbjegne suđenje u klasičnom smislu, da to manje košta, da sve brže traje, da pravda bude efektivna i efikasna.”
Sudija Aleksandra Martinović:
“Ispravna kaznena politika podrazumijeva i brzo privođenje pravdi, brzo izricanje kazne. Zatim, sporazumi omogućavaju na određeni način u nekim situacijama da nema dodatne traumatizacije žrtve, da ta žrtva mnogo brže dođe do one pravde koju traži nego što bi imala u jednom redovnom postupku, koji po svojoj suštini je takav da mora biti dugotrajan.”
Nagodba, priznaju pravnici, jeste privilegija za optužene, ali je to i najbolji način da se dođe do informacije, posebno u slučajevima organizovanog kriminala. Sudija Adamović:
“Dakle, ako je informacija koja je dobijena od čovjeka s kojim se tužilaštvo, kao druga strana, dogovora tog kvaliteta da će biti razotkrivena mreža, govorim kao primjer, onda ne treba biti iznenađenje što je kazna za tog čovjeka koji je otkrio cijelu organizovanu mrežu manja nego što bi bila uobičajena u redovnom suđenju. Ali to treba posmatrati iz tog ugla.”
Koliko je institut nagodbe sa optuženima, kao procesna radnja, opravdan, još su i među pravnicima podijeljena mišljenja. Dobro je jedino, kažu, što sud donosi konačnu riječ o tome hoće li odobriti nagodbu tužilaštva sa optuženim.
