„Hrvatska, drago nam je što smo večeras sa vama nakon svih ovih godina!“
Šezdeset do sedamdeset tisuća posjetitelja, tri sata dobre glazbe, sve skupa gotovo bez i jednog incidenta, tako je izgledao sinoćnji koncert „Bijelog dugmeta“ na maksimirskom stadionu. Prvo Alen Islamović, koji je otvorio koncert pjesmom „Nakon svih ovih godina“, za njim Mladen Vojičić Tifa čija je prva pjesma bila „Lažeš, zlato!“, i nakon njih Željko Bebek sa „Selmom“, kojem su, ako je suditi po sinoćnjem koncertu, godine samo dobro činile. Uz tri pjevača, na sceni najvećeg open-air koncerta ikad održanog u Zagrebu, moglo se vidjeti i gitaristu Gorana Bregovića, basistu Zorana Redžića, klavijaturiste Vladu Pravdića i Lazu Ristovskog, bubnjare Milića Vukašinovića i Điđija Jankelića, te gudače, klapu „Nostalgija“, trubače i bugarske pjevačice, ukupno njih četrdesetitroje.
Dežurni kritičari možda će zamjeriti za nijansu preslab razglas, inzistiranje organizatora da se već popodne dođe na koncert, koji je počeo u devet navečer. Po jednima, zato da se izbjegnu gužve, a po drugima zato da bi prodavači pića na stadionu što više zaradili ili, pak, nikad dovoljno prenosnih zahoda.
Međutim, ništa od toga nije sinoć omelo Zagrepčane i njihove goste, među ostalim i dosta Slovenaca, da tri sata uživaju u, kako je to davno nekad nazvao glazbeni kritičar Dražen Vrdoljak, pastirskom rocku. A u publici nema koga nije bilo, od Bebekovih vršnjaka šezdesetogodišnjaka, do sedmogodišnjaka koji su cupkali na očevim ramenima. I tako puna tri sata, sve do drugog bisa nakon kojeg se Bregović oprostio od publike riječima: „Hvala vam za ovaj dan, najljepši u životu, u ime svih nas“. U drugom bisu izvedene su „Lipe cvatu“, „Đurđevdan“, „Hajdemo u planine“, a i pjesma „Tako ti je mala moja, kad ljubi Bosanac“.
Šezdeset do sedamdeset tisuća posjetitelja, tri sata dobre glazbe, sve skupa gotovo bez i jednog incidenta, tako je izgledao sinoćnji koncert „Bijelog dugmeta“ na maksimirskom stadionu. Prvo Alen Islamović, koji je otvorio koncert pjesmom „Nakon svih ovih godina“, za njim Mladen Vojičić Tifa čija je prva pjesma bila „Lažeš, zlato!“, i nakon njih Željko Bebek sa „Selmom“, kojem su, ako je suditi po sinoćnjem koncertu, godine samo dobro činile. Uz tri pjevača, na sceni najvećeg open-air koncerta ikad održanog u Zagrebu, moglo se vidjeti i gitaristu Gorana Bregovića, basistu Zorana Redžića, klavijaturiste Vladu Pravdića i Lazu Ristovskog, bubnjare Milića Vukašinovića i Điđija Jankelića, te gudače, klapu „Nostalgija“, trubače i bugarske pjevačice, ukupno njih četrdesetitroje.
Dežurni kritičari možda će zamjeriti za nijansu preslab razglas, inzistiranje organizatora da se već popodne dođe na koncert, koji je počeo u devet navečer. Po jednima, zato da se izbjegnu gužve, a po drugima zato da bi prodavači pića na stadionu što više zaradili ili, pak, nikad dovoljno prenosnih zahoda.
Međutim, ništa od toga nije sinoć omelo Zagrepčane i njihove goste, među ostalim i dosta Slovenaca, da tri sata uživaju u, kako je to davno nekad nazvao glazbeni kritičar Dražen Vrdoljak, pastirskom rocku. A u publici nema koga nije bilo, od Bebekovih vršnjaka šezdesetogodišnjaka, do sedmogodišnjaka koji su cupkali na očevim ramenima. I tako puna tri sata, sve do drugog bisa nakon kojeg se Bregović oprostio od publike riječima: „Hvala vam za ovaj dan, najljepši u životu, u ime svih nas“. U drugom bisu izvedene su „Lipe cvatu“, „Đurđevdan“, „Hajdemo u planine“, a i pjesma „Tako ti je mala moja, kad ljubi Bosanac“.
