Dostupni linkovi

Ipak, u Srbiji se stvari menjaju


Petak, 10. juni 2005. godine
Jutros je, sa malim zakašnjenjem, počela konferencija koju već nekoliko meseci pripremamo sa kolegama iz Slovačkog udruženja za spoljnu politiku ''Slovačka i Srbija i Crna Gora – razmena iskustava na putu ka EU''. Slovačko iskustvo sve više interesuje naše stručne krugove i političke aktere. Prvo, ohrabrujuće je. A zatim, postoje i brojne podudarnosti. Najzad, tu je neizmerna dobronamernost i već višegodišnje angažovanje kruga značajnih slovačkih političara i aktivista iz civilnog društva. Oni su značajno uticali na sudbinu naše zemlje još od kraja 1999. godine. Prvo, ''Bratislavski proces'', zatim ''Fond Bratislava – Beograd''. Mala, ni sama bogata, sa velikim unutrašnjim razlikama, Slovačka je na najbolji način afirmisala interese slovačke manjine u Srbiji – pomažući zemlji u kojoj ta manjina živi. Pri tome, ostvarujući i mnogo širi uticaj svojom ulogom u stabilizaciji jednog kriznog područja i u njegovom uključivanju u evropske i evroatlantske integracije.

Subota, 11. juni 2005. godine
Završena je konferencija sa prijateljima iz Slovačke, sa temom kako uključiti što širi krug društvenih aktera u proces javnog zagovaranja evropske integracije. Svojim Nacionalnim konventom o evropskim pitanjima, Slovačka uspešnije nadomešćuje demokratski deficit u Evropskoj uniji, nego većina zemalja osnivača i starih članica.
Zatim smo zajedno otišli na konferenciju ''Srebrenica van osnovane sumnje''. Došli smo u trenutku kada su emitovana svedočenja onih koji su se pokajali zbog svojih zločina i o njima govorili surovo istinito. Njihovo pokajanje može izgledati nesrazmerno veličini zločina, ali ono ukazuje da su postojale sumnje u ispravnost jedne nečovečne politike i kod nekih od njenih neposrednih izvršilaca. Da li će Skupština Srbije imati hrabrosti da osudi zločine u ime srpskog naroda?

Nedelja, 12. juni 2005. godine
Najzad, došao je majstor. Gajtani, utikači, zalivanje silikonskim lepkom prozora na terasi, koji kod velikih pljuskova propušta vodu. Zamenila sam mesta nekih stvari, nekih slika, rasporedila crvene i žute ruže po vazama, skuvala ručak. Stigla je Milica iz grada i preuredila neke od mojih tehničkih kreacija u njenoj sobi.
Popodne, idem sa sestrom kod naše tetke Bele. Tamo su tetka i njena ćerka. Pričale smo dugo, mnogo poznatih porodničnih priča. I čudno, uvek se pojave neki detalji koje nisam znala. Pao je mrak i mi smo i dalje razgovarale ne paleći svetlo, da ne pokvarimo trenutke topline i bliskosti.

Ponedeljak, 13. juni 2005. godine
Jutarnji sastanci, predavanje u Centru za profesionalizaciju medija o regionalnoj politici Evropske unije. Novinari su mladi i postavljaju pitanja. Zatim dvoje iz Tanjuga i Užičkih novina traže intervju. Naravno, ponavlja se pitanje efekata hapšenja generala Mladića na dalju sudbinu zemlje i evropsku integraciju.
Popodne, sastanak žirija za izbor 100 odličnih studenata koji dobijaju gratis austrijske vize za jednomesečno putovanje po šengenskim zemljama. Evropski pokret u Srbiji je glavni organizator. Dobili smo podršku od više donatora. Prioritet imaju studenti koji su imali malo mogućnosti da putuju, koji imaju odličan uspeh, koji su na kraju studija.
Predveče, pijem čaj na splavu i šetam pored Dunava. Koso večernje svetlo najviše volim. Stižem do Ušća, posmatram Kalemegdan i grad koji volim. Sa ove strane izgleda nedostižno i poetično. Sa beogradske strane, kada gledam ravnicu, uvek imam osećaj istorije, osvajanja, forsiranja reke.
Uveče, na BK repriza Karićevog intervjua HRT-u. Zanimljivo. Zatim, na RTS emisija o ratnim zločinima, sa učesnicima iz NVO sektora iz Srbije, Hrvatske, Bosne, ministrom Ljajićem, bivšim načelnikom VMA. Ipak, u Srbiji se stvari menjaju.

Utorak, 14. juni 2005. godine
Sastanak tima koji sa kolegama iz Prištine radi studiju o slobodi kretanja dobara i ljudi. Prvi tekstovi stižu. Biće vrlo korisno.
Zatim intenzivna prepiska. Zračna pošta doktora Dulitla. Čitam albanski Non Paper, kojim se traži da se preispita nacrt Srednjoročne finansijske perspektive EU za period 2007-2013, gde je za Albaniju, BiH i SCG predviđena vrlo ograničena pomoć u odnosu na zemlje kandidate. Akcija je usaglašena između tri zemlje i podržana od Hrvatske i Makedonije, koja očekuje dobijanje statusa kandidata. Smatram da je ovo ogroman uspeh. Zemlje regiona govore jednim glasom i lobiraju zajedno. U novim okolnostima u EU ovo može igrati presudnu ulogu u određivanju statusa Zapadnog Balkana.
U 16 sati, dogovor sa našim partnerom u projektu ''Putujemo u Evropu'', austrijskom ambasadom. Zatim, neizmerna gužva na prijemu povodom rođendana britanske kraljice. Dobra strana ovakvih masovnih događaja je što se završe poslovi za koje bi se trebalo dogovarati više dana i potrošiti više sati.

Sreda, 15. juni 2005. godine
Sastanak u Studentskom kulturnom centru. Dogovor o saradnji i zajedničkim projektima. Imajući u vidu da su za nas mladi sve više ključna ciljna grupa, ideje su bezbrojne. Zaključićemo protokol o saradnji. Jedna od prednosti je što možemo da se dovikujemo preko ulice. Mi smo iznad čuvenog beogradskog ribljeg restorana ''Polet''.
Drugi sastanak je s predstavnikom Madridskog kluba. Predlažu saradnju po modelu koji smo već razvili sa Slovacima. Prenošenje iskustava.
Popodne, slušam predavanje gospodina Nikolasa Tenzera, predsednika Centra za istraživanje i osmišljavanje političkih akcija, u Francuskom kulturnom centru. Promoter podrške evropskom Ustavu. Zanimljiva analiza, preispitivanja, zabrinutost. Demokratski deficit u Evropi. Potcenjivanje evropske istorije ratnih strahota. Isticanje značaja ekonomske dimenzije evropske integracije kao neosporno uspešnog modela.

Četvrtak, 16. juni 2005. godine
Zatišje. Doterujem izveštaj o projektu sa OEBS-om, koji se uspešno završava. Čitam predlog važnog političkog dokumenta koji je nepismen, konfuzan i bez dobrog tajminga. Ne mogu ništa da učinim, sem da dam mišljenje.
Popodne, sastanak sa Izvršnim odborom Prve evropske kuće u Srbiji, na Čukarici. Posebno mi se dopada projekt ''Balkanski mostovi ka Evropi'', koji je počeo pre, mislim, tri godine sa evropskim kućama u Sarajevu, Vukovaru, Tivtu i drugim gradovima. Iz Sarajeva su dolazili predstavnici Evropske kuće, nekih drugih NVO i preduzetnici i sreli se sa partnerima sa Čukarice i Beograda. Bilo je izuzetno lepo i korisno. Sada smo odlučili da se projekt reaktivira.
Uveče, gledam francuski film. Ne znam naziv, slušam francuski. Kao i obično, složeni trougao. Francuska u trouglovima. Neki su menjali svet – liberte, fraternite, egalite. Stare teme – nove okolnosti.
XS
SM
MD
LG