Dostupni linkovi

Crna Gora kao “Čelzi”


Razgovor sa Veselinom Vukotićem, profesorom Ekonomskog fakulteta u Podgorici, potpredsjednikom Savjeta za privatizaciju i po mišljenju mnogih sivom eminencijom crnogorske ekonomije, o ekonomskim perspektivama Crne Gore i mogućoj vezi privrede i politike u slučaju ruskih investicija.

RSE: Gospodine Vukotiću, kakve su ekonomske perspektive Crne Gore? Stalno se govori o postignutom napretku, makroekonomskoj stabilnosti... Kada će građani početi da osjećaju boljitak u svom svakodnevnom životu?

VUKOTIĆ: To ja ne mogu da im kažem. To svako za sebe mora da kaže. Makroekonomska stabilnost je u jednom dijelu postignuta, ali uvijek moramo da vodimo računa da je svaka makroekonomska stabilnost krhka ako nemate i dinamiziranje ekonomije, znači razvoj. Moramo pustiti biznis, osloboditi preduzetnike svih tih kočnica i institucionalnih problema koje oni imaju, pojačati zaštitu svojinskih prava i omogućiti ljudima, pomoći im da nađu biznis ideje. Što više biznis ideja, što više malih privatnih preduzeća, ja u tome vidim taj ciklus razvoja.

RSE: Zašto se uprkos konstantnom afirmisanju ideje Crne Gore kao mikrodržave, održava glomazan i skup birokratski aparat? Smanjivanje broja zaposlenih u javnom sektoru sugerišu i najznačajnije međunarodne finansijske institucije, ali se ono ipak, po pojedinim procjenama, realizuje prilično sporo i neodlučno.

VUKOTIĆ: Međunarodne finansijske institucije na tome insistiraju, što je sasvim razumljivo, jer oni uvijek imaju makroekonomsku stabilnost kao cilj i onda hoće da smanje potrošnju. To je jedan mehanički pristup i ja se sa tim pristupom ne slažem. Ja govorim o potpunoj promjeni koncepta državne administracije u Crnoj Gori. Najveći problem velikog broja ljudi u administraciji vidim kao mentalnu zapreku u razvoju preduzetništva i biznisa, čak mnogo više u samim neposrednim troškovima koje ona proizvodi i tu je ta neka konceptualna razlika između mene i nekih ljudi, mojih prijatelja iz MMF-a. Crna Gora sa ovolikim brojem ljudi u administraciji apsolutno ne može da prođe, jer troškovi države ulaze u cijenu koštanja crnogorskog proizvoda i čim su ti troškovi veliki, nijeste konkurentni na širem tržištu. Sa velikom administracijom ne možemo da idemo u Evropsku uniju. Mi ne možemo prodavati Evropskoj uniji administraciju. Danas ona svakim danom raste, tako da sada imamo paralelnu adminstraciju: regulatorna tijela, Vladu... Čini mi se da je to sada ključni momenat u crnogorskoj tranziciji.

RSE: Kupovinom podgoričkog Kombinata aluminijuma ruski kapital obezbijeđuje značajnu, ako ne i dominantnu poziciju u Crnoj Gori. Da li postoji opasnost da se tako ostvari politička dominacija Rusije, odnosno, šta se može očekivati od snažnog prodora ruskog kapitala u malu i pravno i politički nedovoljno sređenu Crnu Goru?

VUKOTIĆ: Ja lično mislim da ne treba strahovati od bilo kakvog kapitala. Mnogo je važnije da gradimo jedan jak institucionalni sistem ovdje, da imamo jake zakone i njihovu primjenu i što se tiče ruskog kapitala, ja vidim da on dosta dobro funkcioniše. Vidjeli smo u Engleskoj “Čelzi”, gdje se ruski kapital jako dobro uklopio u engleske standarde i ne samo engleske, nego i evropske. Čini mi se kada imamo jasna pravila i institucije ja se ne bih toga plašio.

RSE: Postoji razlika između Velike Britanije i Crne Gore, baš upravo u tom smislu - snage institucija.

VUKOTIĆ: Jeste, ali moramo da razvijamo te institucije. Ako mi čekamo da razvijamo institucije, pa da dođe kapital, to će biti teško. Moramo se nekako sinhronizovati. Uporedo, jedno i drugo.

RSE: Kakva je veza ekonomije i politike u slučaju ruskih investicija, odnosno da li vladajuća struktura koja se otvoreno zalaže za nezavisnu Crnu Goru, nakon prodaje Željezare i Kombinata aluminijuma ruskim kompanijama, može računati na blagonaklon stav Rusije u odnosu na ideju nezavisne Crne Gore?

VUKOTIĆ: To su već stvari politike i nekih političkih procjena. Ja se time ne bavim, ali smatram da je pitanje nezavisne Crne Gore u nama, u građanima Crne Gore, u našem osjećaju da li smo za tu nezavisnost ili nijesmo. Tako da je za mene težište ipak u onome što misle građani Crne Gore.

RSE: Da li Vam je poznata vlasnička struktura kupca podgoričkog Kombinata aluminijuma, kompanije “Salamon Enterpraizis”, odnosno da li imaju utemeljenja špekulacije, da su pored “Rusal”-a vlasnici ove kiparske kompanije i pojedinci iz Crne Gore na čijim je navodno računima završio dio kapitala koji je iznošen za vrijeme međunarodnih sankcija?

VUKOTIĆ: Moram da priznam da uopšte ne znam vlasničku strukturu tog kupca.

RSE: A, šta kažete o ovim špekulacijama?

VUKOTIĆ: Ne vjerujem. Ne znam ko bi imao toliko kapitala da ulaže u jednu tako veliku kompaniju. Nijesam siguran.

RSE: Javnost Vas uglavnom doživljava kao sivu eminenciju crnogorske ekonomije, pa čak i više od toga. Važite za čovjeka koji posredno kontroliše sve značajnije aspekte funkcionisanja crnogorske države i društva.

VUKOTIĆ: Ja dobijam neke nadljudske karakteristike. Ja radim sa studentima i činjenica je da veliki broj mojih studenata danas pokriva vrlo važna mjesta i u državi i u ekonomiji. Imaju i privatne firme. To je njihov posao, nije to moj posao. Tako da apsolutno to nema nikakve veze. Tačno je da sam uticao i da utičem na formiranje ekonomskog sistema, na način razmišljanja u Crnoj Gori, da sam formirao jednu posebnu ekonomsku školu. To su sve činjenice koje su urađene u jednoj tržišnoj utakmici, sa drugima i svi su drugi imali to pravo: da prave ekonomske programe, da prave škole, da ulažu u ljude, da razvijaju svoj koncept. Ja sam imao i želje i hrabrosti da to uradim i to i dalje radim. Tako da ne bih to uzimao kao negativno. Smatram da je to što ste me pitali jako pozitivno.
XS
SM
MD
LG