Pravni zastupnik porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih Muslimana-Bošnjaka iz Herceg Novog '92. godine, advokat Dragan Prelević tvrdi da se Crna Gora ne zalaže za principijelno procesuiranje slučajeva ratnih zločina, već da vlast to čini samo onda kada ti zločini nijesu povezani sa državom, što nije slučaj sa 60 izbjeglica muslimanske vjeroispovjesti koje su crnogorske vlasti maja 1992. godine deportovali u Republiku Srpsku gdje im se gubi svaki trag.
"Tvrdnja ministra pravde Željka Šturanovića da su crnogorski sudovi sposobni da riješe ovaj slučaj samo je puka retorika koja ne odgovara stvarnom činjenju pravosudnih organa", kaže za naš program advokat Dragan Prelević :
"Očigledno da je to pitanje političkog oportuniteta i da se procesuiraju samo oni slučajevi koji ne padaju na teret crnogorskih vlasti i njihovih agenata ili da se procesuiraju onda, kada je to politički oportuno i korisno, bilo za lokalne izbore, bilo za predstavljanje pred medjunarodnom zajednicom.Najbolji primjer za to je slučaj Štrpci, koji je farsa, godinama zloupotrebljavana u skladu sa potrebama motivisanja bošnjačkog biračkog tijela. S druge strane, kad su u pitanju zločini koje je počinila država Crna Gora, oni se organizovano prikrivaju i sistematski se opstruiraju bilo kakve istrage kao što je slučaj sa, možda najtežim zločinom deportacije Muslimana Radovanu Karadžiću 1992. godine."
Advokatska kancelarija Prelević do sad je podnijela 15 tužbi protiv države Crne Gore za 72 tužioca, koji su članovi porodica Muslimana nezakonito deportovanih. Ukupan zbir tužbenih zahtjeva iznosi oko 22 milona eura. Advokat Dragan Prelević podsjeća na ulogu države Crne Gore u ovom zločinu:
"Tada su, državni organi Republike Crne Gore, prevashodno Ministarstvo unutrasnjih poslova, u konsultaciji sa tužilaštvima, kako stoji u odgovoru tadašnjeg ministra (Nikole) Pejakovića Skupštini, protivzakonito deportovalo civile u svojstvu taoca, vojnim i paravojnim jedinicama Republike Srpske i većina njih je nestala nakon predaje u logor Foča 1992. godine."
Advokatska kancelarija Prelević obratila se prošle jeseni Skupštini Crne Gore, sa zahtjevom da im se dostavi sva dokumentacija o tom zločinu, medjutim, odgovoreno je da je uništena.
Direktor centra za ljudska prava Univerziteta Crne Gore Nebojša Vučinić podsjeća da je Crna Gora sada u sistemu medjunarodnog prava i da ukoliko domaći pravosudni oragani ne preduzmu korake, Stazbur sigruno hoće:
"To nije relevantno za medjunarodna sudska i druga tijela koja se bave ljudskim pravima, što je neko uništio i sakrio dokumentaciju. To je samo jedna pretpostavka više u prilog odgovornosti države za te aktivnosti."
U MUP-u koje oštećene porodice i tuže, imaju relevantnu dokumentaciju i dokaze o ovom zločinu, ali i pored toga što su se više puta obraćali ministru policije Draganu Đuroviću, odgovora nema, kao ni reakcije Držvanog tužioca - institucije koja je 13 godina ćutala i zataškavala zločin.
Vrhovni državni tužilac Vesna Medenica, na juče postavljeno pitanje o ovom slučaju odbila je da komentariše, navodeći da sudovi rade na njemu, kao i da tužilaštvo prikuplja određene podatke, o čemu je još preuranjeno govoriti.
Na drugoj strani, predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta Slobodan Franović smatra da je i u novom zakonodavstvu, prije svega Krivičnom zakoniku, donešenom prije godinu i po dana ovu oblast trebalo bolje regulisati, jer veličanje ratnih zločina i zločinaca iz poslednjih ratova nije zabranjeno:
"Ovo posebno kažem u kontekstu ovoga što sada imamo u našoj praksi. Imamo odvratnu praksu glorifikacije osoba koje su već pravnosnažno osudjene za užasna krivična djela, uključujući i genocide, kao i osoba koje su optužene pred medjunarodnim tribunalom za najužasnije zločine
A advokat Radomir Prelević mišljenja je da je od zakonodavstva spornija opšta klima koja na indirektan način utiče na neporocesuiranje ratnih zločina, podsjećajući:
"Mi imamo u državnoj zajednici praktično glorifikovanje ratnih zločinaca, u smislu da su oni patriote, te da su čak i zaslužni za konkretna politička napredovanja ove zajednice, kao što je Studija o izvodljivosti. Mislim da svako nevodjenje krivičnog postupka za ratni zločin doprinosi da krivci izbjegnu odgovornost, a država koja je dužna da pokrene takav postupak i da ga efikasno sprovede, ona ima indirektnu korist od toga, jer na neki način, odugovlači ili odlaže suočavanje sa svim onim posljedicama, uključujući i naknadu materijalne štete koje iz takvog zločina proizlaze."
I pored toga što ministar pravde Željko Šturanović tvrdi da su crnogorski sudovi sposobni da riješe slučaj deportacije muslimanskih izbjeglica iz Herceg Novog u Republiku Srpsku 1992. godine, sam ipak priznaje:
"Nije problem u zakonima, nego je problem, ako on postoji, u implementaciji tih zakona."
"Tvrdnja ministra pravde Željka Šturanovića da su crnogorski sudovi sposobni da riješe ovaj slučaj samo je puka retorika koja ne odgovara stvarnom činjenju pravosudnih organa", kaže za naš program advokat Dragan Prelević :
"Očigledno da je to pitanje političkog oportuniteta i da se procesuiraju samo oni slučajevi koji ne padaju na teret crnogorskih vlasti i njihovih agenata ili da se procesuiraju onda, kada je to politički oportuno i korisno, bilo za lokalne izbore, bilo za predstavljanje pred medjunarodnom zajednicom.Najbolji primjer za to je slučaj Štrpci, koji je farsa, godinama zloupotrebljavana u skladu sa potrebama motivisanja bošnjačkog biračkog tijela. S druge strane, kad su u pitanju zločini koje je počinila država Crna Gora, oni se organizovano prikrivaju i sistematski se opstruiraju bilo kakve istrage kao što je slučaj sa, možda najtežim zločinom deportacije Muslimana Radovanu Karadžiću 1992. godine."
Advokatska kancelarija Prelević do sad je podnijela 15 tužbi protiv države Crne Gore za 72 tužioca, koji su članovi porodica Muslimana nezakonito deportovanih. Ukupan zbir tužbenih zahtjeva iznosi oko 22 milona eura. Advokat Dragan Prelević podsjeća na ulogu države Crne Gore u ovom zločinu:
"Tada su, državni organi Republike Crne Gore, prevashodno Ministarstvo unutrasnjih poslova, u konsultaciji sa tužilaštvima, kako stoji u odgovoru tadašnjeg ministra (Nikole) Pejakovića Skupštini, protivzakonito deportovalo civile u svojstvu taoca, vojnim i paravojnim jedinicama Republike Srpske i većina njih je nestala nakon predaje u logor Foča 1992. godine."
Advokatska kancelarija Prelević obratila se prošle jeseni Skupštini Crne Gore, sa zahtjevom da im se dostavi sva dokumentacija o tom zločinu, medjutim, odgovoreno je da je uništena.
Direktor centra za ljudska prava Univerziteta Crne Gore Nebojša Vučinić podsjeća da je Crna Gora sada u sistemu medjunarodnog prava i da ukoliko domaći pravosudni oragani ne preduzmu korake, Stazbur sigruno hoće:
"To nije relevantno za medjunarodna sudska i druga tijela koja se bave ljudskim pravima, što je neko uništio i sakrio dokumentaciju. To je samo jedna pretpostavka više u prilog odgovornosti države za te aktivnosti."
U MUP-u koje oštećene porodice i tuže, imaju relevantnu dokumentaciju i dokaze o ovom zločinu, ali i pored toga što su se više puta obraćali ministru policije Draganu Đuroviću, odgovora nema, kao ni reakcije Držvanog tužioca - institucije koja je 13 godina ćutala i zataškavala zločin.
Vrhovni državni tužilac Vesna Medenica, na juče postavljeno pitanje o ovom slučaju odbila je da komentariše, navodeći da sudovi rade na njemu, kao i da tužilaštvo prikuplja određene podatke, o čemu je još preuranjeno govoriti.
Na drugoj strani, predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta Slobodan Franović smatra da je i u novom zakonodavstvu, prije svega Krivičnom zakoniku, donešenom prije godinu i po dana ovu oblast trebalo bolje regulisati, jer veličanje ratnih zločina i zločinaca iz poslednjih ratova nije zabranjeno:
"Ovo posebno kažem u kontekstu ovoga što sada imamo u našoj praksi. Imamo odvratnu praksu glorifikacije osoba koje su već pravnosnažno osudjene za užasna krivična djela, uključujući i genocide, kao i osoba koje su optužene pred medjunarodnim tribunalom za najužasnije zločine
A advokat Radomir Prelević mišljenja je da je od zakonodavstva spornija opšta klima koja na indirektan način utiče na neporocesuiranje ratnih zločina, podsjećajući:
"Mi imamo u državnoj zajednici praktično glorifikovanje ratnih zločinaca, u smislu da su oni patriote, te da su čak i zaslužni za konkretna politička napredovanja ove zajednice, kao što je Studija o izvodljivosti. Mislim da svako nevodjenje krivičnog postupka za ratni zločin doprinosi da krivci izbjegnu odgovornost, a država koja je dužna da pokrene takav postupak i da ga efikasno sprovede, ona ima indirektnu korist od toga, jer na neki način, odugovlači ili odlaže suočavanje sa svim onim posljedicama, uključujući i naknadu materijalne štete koje iz takvog zločina proizlaze."
I pored toga što ministar pravde Željko Šturanović tvrdi da su crnogorski sudovi sposobni da riješe slučaj deportacije muslimanskih izbjeglica iz Herceg Novog u Republiku Srpsku 1992. godine, sam ipak priznaje:
"Nije problem u zakonima, nego je problem, ako on postoji, u implementaciji tih zakona."
