Optužnica protiv bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića još nije otpečaćena, ali kako se saznaje on je optužen za granatiranja Sarajeva i Zagreba, kao i masakra u Srebrenici 1995. godine. Perišić se tereti zato što nije učinio ništa da spreči opsadu i granatiranje Sarajeva, granatiranje Zagreba i ubistva u Srebrenici, a optužnica obuhvata period od 1993. do 1995. godine. Ranije je pominjana i mogućnost da Haški tribunal istražuje eventualnu odgovornost Perišića za zločine na mostarskom području 1992. godine u vreme kada je komandovao hercegovačkim korpusom Jugoslovenske narodne armije. Podsetimo, Perišić je pred Županijskim sudom u Zadru u odsustvu osuđen na 20 godina zatvora zbog granatiranja Zadra 1991. godine.
Istovremeno, kada je reč o još jednom haškom optuženiku policijskom generalu Sretenu Lukiću, predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić u izjavi za naš program kaže da je nakon pregleda lekarskog tima Haškog tribunala utvrđeno da Lukić treba da bude podvrgnut manjem hirurškom zahvatu i da bi bilo kakvo izigravanje ovog lekarskog nalaza bilo loše prihvaćeno od međunarodne zajednice i Tribunala.
“Oni su mi rekli da se radi o stenozi jednog od krvnih sudova i da je potrebno da se izvrši takozvana dilatacija, odnosno proširenje krvnog suda, da celokupna operacija sa postoperativnim tokom traje jedan dan i da nakon toga pacijent je sposoban da putuje bilo gde. Prema tome ja verujem u taj nalaz.”
Republički ministar pravde Zoran Stojković ističe da je Sreten Lukić preuzeo optužnicu radi dobrovoljne predaje ali da do toga nije došlo zbog prve operacije koju je ovaj policijski general imao:
“Iz onog što je rekao gospodin Ljajić, koji je i jedini merodavan s obzirom da je on predsednik Saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, to podrazumeva verovatno i dogovor sa Lukićem, došla je komisija i dala mišljenje. Ja očekujem da gospodin Ljajić ovih dana da zvanični stav države po tom pitanju.”
Policija stalno traga za haškim optuženicima Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem, kaže srpski ministar policije Dragan Jočić. Jočić istovremeno naglašava da nije čuo za izjavu glavnog tužioca Haškog tribunala Karle del Ponte da su srpske vlasti uputile signal da se Mladić nalazi u Srbiji, da ne zna ko se predstavio kao vlast i dodaje da nema podataka da se Mladić nalazi u Srbiji.
“Ono što mogu da kažem da smo radili i radimo provere i koje dolaze unutar naših službi i koje dolaze spolja, a mogu kazati da se Ratko Mladić nalazi na teritoriji Republike Srbije. Do sada takvih provera bilo je četiri i moram da kažem da smo ustanovili da sve te dojave ili naše pretpostavke nisu bile tačne.”
* * * * *
Andreas Zumach, novinar berlinskog "Tageszeitunga" i stručnjak za obavještajnu djelatnost, izjavio je Radiju Slobodna Evropa, da je u jesen 1995. godine vidio prijepise razgovora između haških optuženika, generala Ratka Mladića i Momčila Perišića o pripremi napada na Srebrenicu. Optužnica Haškog tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije obojicu, pored ostalog, tereti i za zločine nad bošnjačkim civilima iz Srebrenice.
"Vidio sam tranaskripte razgovora koje su Mladić i Perišić vodili, počevši od 17. juna 1995, dakle negdje oko tri sedmice prije početka napada na zaštićeno područje Ujedinjenih naroda u Srebrenici. Prijepis njihovih razgovora pokazala su mi dvojica službenika jedne američke obavještajne agencije, a iz njih je vidljivo da su Mladić i Perišić, telefonom ili nekim drugim vidom komunikacije, nekada i više puta dnevno, vrlo precizno, rekao bih do u detalj, planirali napad na Srebrenicu. Razgovarali su o tome koliko vojnika iz Srbije treba dovesti kao pojacanje za taj napad, koliko tenkova, kako i na koje položaje razmjesititi snage. Iz ovog transkripta, vrlo jasno proizilazi da je naredba za napad na Srebrenicu došla iz Beograda, i da je njime zapovjedao Perišić", kaže Zumach koji bi se mogao pojaviti kao svjedok na haškom suđenju Momčilu Perišiću.
* * * * *
Kadrovska i logistička podrška koju je Momčilo Perišić, kao načelnik Generalštaba VJ, pružao Vojsci Republike Srpske i Srpskoj Vojsci Krajine – tvrdi se u optužnici sa koje je danas skinut pečat Tribunala – je u značajnoj meri doprinela izvršenju zločina u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici. Perišić je po komandnoj i individualnoj odgovornosti optužen po osam osnova za zločine protiv čovečnosti i pet za kršenje zakona i običaja rata. U optužnici se navodi:
“Od avgusta 1993. do novembra 1995. Momčilo Perišić je pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje vojne kampanje artiljerijskog i minobacačkog granatiranja i snajperskog delovanja po civilnim područjima Sarajeva i protiv njegovog civilnog stanovništva, u kojoj su ubijene i ranjene hiljade civila.
U tom periodu, komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, general Stanislav Galić (od 10. septembra 1992. do 10. avgusta 1994) i general Dragomir Milošević (od 10. avgusta 1994. do novembra 1995), i njihov nadređeni, general Ratko Mladić, nastavili su sveobuhvatan napad granatiranjem i snajperskim delovanjem po Sarajevu, uglavnom sa položaja na okolnim brdima.
Sarajevsko-romanijski korpus je vodio dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog delovanja po Sarajevu, u toku koje su civili bili ili konkretno gađani ili izlagani nasumičnoj vatri otvaranoj po područjima u kojima se znalo da ima civila.
“Momčilo Perišić je imao razloga da zna da su njegovi podređeni, uključujući Ratka Mladića, Stanislava Galića, Dragomira Miloševića i druge oficire VJ koji su služili u VRS preko 30. kadrovskog centra, učestvovali u izvršenju zločina u Sarajevu… Momčilo Perišić nije pokrenuo istragu o tome kakvu ulogu su pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba VJ možda imali u činjenju tih zločina.”
U pogledu Zagreba, u optužnici se tvrdi sledeće:
“Dana 2. maja 1995, otprilike u 10:25 časova, po naređenju Milana Martića, general SVK Čeleketić naredio je svojim podređenima da iz višecevnog raketnog bacača "orkan", opremljenog "kasetnim" bojevim glavama, otvore vatru sa područja Petrove gore na centralni deo Zagreba i na aerodrom (Pleso). Te rakete pale su na nekoliko lokacija u trgovačkom centru Zagreba, prevashodno na područje ulice Stara Vlaška, Trga Josipa Juraja Strossmayera i Križanićeve ulice. U toku tog protivpravnog napada, poginulo je najmanje pet, a ranjen je 121 civil.
Dana 3. maja 1995, otprilike u 12:10 časova, po naređenju Milana Martića, ponovo je iz višecevnog raketnog bacača "orkan", opremljenog "kasetnim" bojevim glavama, otvorena vatra sa područja Petrove gore na centar Zagreba. Rakete su pale na područje ulica Klaićeve, Medulićeve, Ilice i blizu Hrvatskog narodnog kazališta. U tom protivpravnom napadu poginula su dva, a ranjeno je četrdeset osam civila.
Momčilo Perišić je imao razloga da zna da su njegovi podređeni, uključujući Milana Čeleketića i druge oficire VJ koji su služili u SVK preko 40. kadrovskog centra, učestvovali u izvršenju zločina u Zagrebu…Momčilo Perišić nije pokrenuo istragu o tome kakvu ulogu su pripadnici 40. kadrovskog centra VJ možda imali u činjenju tih zločina.”
Što se tiče Srebrenice, u optužnici se navodi sledeće:
“Dana 2. jula 1995. VRS i druge snage bosanskih Srba, kojima je komandovao i rukovodio general Ratko Mladić, napale su srebreničku enklavu. Napad na enklavu nastavljen je do 11. jula 1995, kada su general Ratko Mladić, VRS i druge snage bosanskih Srba kojima je Mladić komandovao i rukovodio, ušli u Srebrenicu. Momčilo Perišić je znao da je taj napad planiran. Perišić je takođe znao da će u Srebrenici neki pripadnici VRS učestvovati u kažnjivom ponašanju protiv civilnog stanovništva, bosanskih Muslimana, posle njenog zauzimanja; kažnjivom ponašanju koje je podrazumevalo progon, prisilno premeštanje i ubijanje.”
Kompletan tekst optužnice na bosanskom/hrvatskom/srpskom može se pronaći na web-stranici Tribunala.
Istovremeno, kada je reč o još jednom haškom optuženiku policijskom generalu Sretenu Lukiću, predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić u izjavi za naš program kaže da je nakon pregleda lekarskog tima Haškog tribunala utvrđeno da Lukić treba da bude podvrgnut manjem hirurškom zahvatu i da bi bilo kakvo izigravanje ovog lekarskog nalaza bilo loše prihvaćeno od međunarodne zajednice i Tribunala.
“Oni su mi rekli da se radi o stenozi jednog od krvnih sudova i da je potrebno da se izvrši takozvana dilatacija, odnosno proširenje krvnog suda, da celokupna operacija sa postoperativnim tokom traje jedan dan i da nakon toga pacijent je sposoban da putuje bilo gde. Prema tome ja verujem u taj nalaz.”
Republički ministar pravde Zoran Stojković ističe da je Sreten Lukić preuzeo optužnicu radi dobrovoljne predaje ali da do toga nije došlo zbog prve operacije koju je ovaj policijski general imao:
“Iz onog što je rekao gospodin Ljajić, koji je i jedini merodavan s obzirom da je on predsednik Saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, to podrazumeva verovatno i dogovor sa Lukićem, došla je komisija i dala mišljenje. Ja očekujem da gospodin Ljajić ovih dana da zvanični stav države po tom pitanju.”
Policija stalno traga za haškim optuženicima Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem, kaže srpski ministar policije Dragan Jočić. Jočić istovremeno naglašava da nije čuo za izjavu glavnog tužioca Haškog tribunala Karle del Ponte da su srpske vlasti uputile signal da se Mladić nalazi u Srbiji, da ne zna ko se predstavio kao vlast i dodaje da nema podataka da se Mladić nalazi u Srbiji.
“Ono što mogu da kažem da smo radili i radimo provere i koje dolaze unutar naših službi i koje dolaze spolja, a mogu kazati da se Ratko Mladić nalazi na teritoriji Republike Srbije. Do sada takvih provera bilo je četiri i moram da kažem da smo ustanovili da sve te dojave ili naše pretpostavke nisu bile tačne.”
* * * * *
Andreas Zumach, novinar berlinskog "Tageszeitunga" i stručnjak za obavještajnu djelatnost, izjavio je Radiju Slobodna Evropa, da je u jesen 1995. godine vidio prijepise razgovora između haških optuženika, generala Ratka Mladića i Momčila Perišića o pripremi napada na Srebrenicu. Optužnica Haškog tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije obojicu, pored ostalog, tereti i za zločine nad bošnjačkim civilima iz Srebrenice.
"Vidio sam tranaskripte razgovora koje su Mladić i Perišić vodili, počevši od 17. juna 1995, dakle negdje oko tri sedmice prije početka napada na zaštićeno područje Ujedinjenih naroda u Srebrenici. Prijepis njihovih razgovora pokazala su mi dvojica službenika jedne američke obavještajne agencije, a iz njih je vidljivo da su Mladić i Perišić, telefonom ili nekim drugim vidom komunikacije, nekada i više puta dnevno, vrlo precizno, rekao bih do u detalj, planirali napad na Srebrenicu. Razgovarali su o tome koliko vojnika iz Srbije treba dovesti kao pojacanje za taj napad, koliko tenkova, kako i na koje položaje razmjesititi snage. Iz ovog transkripta, vrlo jasno proizilazi da je naredba za napad na Srebrenicu došla iz Beograda, i da je njime zapovjedao Perišić", kaže Zumach koji bi se mogao pojaviti kao svjedok na haškom suđenju Momčilu Perišiću.
* * * * *
Kadrovska i logistička podrška koju je Momčilo Perišić, kao načelnik Generalštaba VJ, pružao Vojsci Republike Srpske i Srpskoj Vojsci Krajine – tvrdi se u optužnici sa koje je danas skinut pečat Tribunala – je u značajnoj meri doprinela izvršenju zločina u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici. Perišić je po komandnoj i individualnoj odgovornosti optužen po osam osnova za zločine protiv čovečnosti i pet za kršenje zakona i običaja rata. U optužnici se navodi:
“Od avgusta 1993. do novembra 1995. Momčilo Perišić je pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje vojne kampanje artiljerijskog i minobacačkog granatiranja i snajperskog delovanja po civilnim područjima Sarajeva i protiv njegovog civilnog stanovništva, u kojoj su ubijene i ranjene hiljade civila.
U tom periodu, komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, general Stanislav Galić (od 10. septembra 1992. do 10. avgusta 1994) i general Dragomir Milošević (od 10. avgusta 1994. do novembra 1995), i njihov nadređeni, general Ratko Mladić, nastavili su sveobuhvatan napad granatiranjem i snajperskim delovanjem po Sarajevu, uglavnom sa položaja na okolnim brdima.
Sarajevsko-romanijski korpus je vodio dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog delovanja po Sarajevu, u toku koje su civili bili ili konkretno gađani ili izlagani nasumičnoj vatri otvaranoj po područjima u kojima se znalo da ima civila.
“Momčilo Perišić je imao razloga da zna da su njegovi podređeni, uključujući Ratka Mladića, Stanislava Galića, Dragomira Miloševića i druge oficire VJ koji su služili u VRS preko 30. kadrovskog centra, učestvovali u izvršenju zločina u Sarajevu… Momčilo Perišić nije pokrenuo istragu o tome kakvu ulogu su pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba VJ možda imali u činjenju tih zločina.”
U pogledu Zagreba, u optužnici se tvrdi sledeće:
“Dana 2. maja 1995, otprilike u 10:25 časova, po naređenju Milana Martića, general SVK Čeleketić naredio je svojim podređenima da iz višecevnog raketnog bacača "orkan", opremljenog "kasetnim" bojevim glavama, otvore vatru sa područja Petrove gore na centralni deo Zagreba i na aerodrom (Pleso). Te rakete pale su na nekoliko lokacija u trgovačkom centru Zagreba, prevashodno na područje ulice Stara Vlaška, Trga Josipa Juraja Strossmayera i Križanićeve ulice. U toku tog protivpravnog napada, poginulo je najmanje pet, a ranjen je 121 civil.
Dana 3. maja 1995, otprilike u 12:10 časova, po naređenju Milana Martića, ponovo je iz višecevnog raketnog bacača "orkan", opremljenog "kasetnim" bojevim glavama, otvorena vatra sa područja Petrove gore na centar Zagreba. Rakete su pale na područje ulica Klaićeve, Medulićeve, Ilice i blizu Hrvatskog narodnog kazališta. U tom protivpravnom napadu poginula su dva, a ranjeno je četrdeset osam civila.
Momčilo Perišić je imao razloga da zna da su njegovi podređeni, uključujući Milana Čeleketića i druge oficire VJ koji su služili u SVK preko 40. kadrovskog centra, učestvovali u izvršenju zločina u Zagrebu…Momčilo Perišić nije pokrenuo istragu o tome kakvu ulogu su pripadnici 40. kadrovskog centra VJ možda imali u činjenju tih zločina.”
Što se tiče Srebrenice, u optužnici se navodi sledeće:
“Dana 2. jula 1995. VRS i druge snage bosanskih Srba, kojima je komandovao i rukovodio general Ratko Mladić, napale su srebreničku enklavu. Napad na enklavu nastavljen je do 11. jula 1995, kada su general Ratko Mladić, VRS i druge snage bosanskih Srba kojima je Mladić komandovao i rukovodio, ušli u Srebrenicu. Momčilo Perišić je znao da je taj napad planiran. Perišić je takođe znao da će u Srebrenici neki pripadnici VRS učestvovati u kažnjivom ponašanju protiv civilnog stanovništva, bosanskih Muslimana, posle njenog zauzimanja; kažnjivom ponašanju koje je podrazumevalo progon, prisilno premeštanje i ubijanje.”
Kompletan tekst optužnice na bosanskom/hrvatskom/srpskom može se pronaći na web-stranici Tribunala.
