Dostupni linkovi

Rasplet se tek očekuje


Da stvar bude zaoštrenija, potrudili su se pojedini poslanici Srpske radikalne stranke, služeći se ponovo rečnikom iz davnih vremena, koji nećemo citirati, ali i ocenama koje su, najblaže rečeno, neumesne, poput one koju je izrekao generalni sekretar Srpske radikalne stranke, izjavivši za govornicom: „Muka mi je od Srebrenice“.

Postavlja se pitanje šta je osokolilo radikale da u odbrani Miloševića i njegovog tragičnog učinka po Srbiju, nadiđu čak i socijaliste, te da li je nova podela u Skupštini Srbije, u kojoj se ponovo formirao demokratski blok s jedne strane i savez radikala i socijalista s druge, stvaran ili fingiran za dnevno-političke svrhe? Zašto su radikali, žargonski govoreći, ponovo, nakon jednog mirnijeg perioda, krenuli đonom? Na ovo pitanje vrlo sažet odgovor daje Nikola Barović, advokat, koji sukob Demokratske stranke i G-17 sa radikalima smatra autentičnim. Evo zašto:

„Sukob je stvarni. To pokazuje strah kod socijalista i radikala od onoga što je obelodanjeno u ovim procesima: od ubistva Đinđića preko ubistva Ivana Stambolića do ubistva Slavka Ćuruvije i do ubistva ljudi na Ibarskoj magistrali i pokušaja ubistva Draškovića. Kako se ti procesi bliže kraju, sve postaje jasnija slika vlasti socijalista i radikala, i njih od toga hvata panika, odnosno strah i iz tog straha se rađa agresija.“

Beogradski dnevnik „Danas“ doneo je veliki naslov na prvoj strani: „Obračun dve Srbije“. Da se radi o ponovo eskaliranom sukobu dve Srbije smatra i Čedomir Antić, istoričar i savetnik potpredsednika Vlade Srbije Miroljuba Labusa:

„Meni je samo žao, i to je nastrašnije moje iskustvo u politici, što čovek kad stane nasuprot radikala ima uvek osećaj da se vratio deset godina unazad. Onda vam ljudi koji imaju ogromne stanove, koji imaju ogromno bogatstvo, kojima niko u porodici nije poginuo za vreme rata, pričaju o patriotizmu, pričaju o tome šta su oni postigli u proteklih petnaest godina, pričaju o tome ko ih je sve izdao i naravno neprekidno iznose argumente na koje ne postoji razuman odgovor, na takve argumente može samo psihijatar da odgovori, to su znači – zavera, prevara, multinacionalne kompanije, mi kao maleni koji se brane i naravno bogate u međuvremenu i narod koji će znati za odredišta istina, ali jednog dana naravno. To je vrlo loše i strašno je što ne postoji nijedna druga zemlja u Evropi koja se suočava sa ovakvim problemima.

Primećeno je da radikali, prvi put posle raspada DOS-a, nisu podelili demokratski blok u Skupštini, ako izuzmemo da se Demokratska stranka Srbije blago držala po strani, ali da je ipak u znak solidarnosti sa Demokratskom strankom i G-17 plus napustila skupštinsko zasedanje. Čedomir Antić:

„Po prvi put radikali nisu posredovali u svađama demokratskog bloka, i Demokratska stranka i G-17 plus su bili protiv tog istupa radikala. Bilo bi dobro da je i predsednik Skupštine poizbacivao neke od njih, one najprimitivnije, iz parlamenta. S druge strane nije dobro što se Demokratska stranka Srbije nije umešala, ali je dobro što su se solidarisali sa drugim demokratskim i reformskim strankama u parlamentu. Mislim da je to jedan napredak u odnosu na mart prošle godine, kada je, kao što znate, DSS glasao za Zakon o pomoći haškim optuženicima.“

Radikali su ovom inicijativom doveli u vrlo neugodnu poziciju Socijalističku partiju Srbije, koja je podrškom manjinskoj vladi, bar jednim svojim delom pokušala da načini otklon prema Slobodanu Miloševiću. Sada su bili stavljeni pred svršen čin i morali pred biračima da pokažu ko više voli Miloševića – socijalisti ili radikali. O tome naš sagovornik iz G-17 plus Čedomir Antić kaže:

„Naravno tu je i Socijalistička partija, koja u proteklih godinu dana podržava reforme u Srbiji, ali da bi održala tih svojih desetak posto, mora vrlo često da podržava diktatora koji je utamničen i koji ipak još uvek predstavlja njen identitet.“

Na kraju, osim opasnih naznaka koje se mogu isčitati iz cele ove priče o rehabilitaciji, ne toliko Miloševića, koliko svega onoga zbog čega se bivši predsednik danas nalazi u Hagu, a njegovi ključni ljudi po različitim zatvorskim ćelijama u Srbiji, ostaje i pitanje koliko će primoranost Socijalističke partije Srbije da se prikloni radikalskom načinu, bar kada je reč o Miloševiću, uticati na stabilnost same vlade. Ako bi se Demokratska stranka Srbije priklonila demokratskom bloku, što je za očekivati, a radikali sa socijalistima ostali na drugoj strani, što bi bio dokaz da je ovaj sukob u Skupštini bio stvaran i dugoročan, tada bi se manjinska vlada, kada je reč o podršci Socijalističke partije Srbije, našla u nimalo ugodnoj poziciji.

Rasplet ove priče se tek očekuje.
XS
SM
MD
LG