Hrvatska ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt je izjavila da je prijedlog Haškog suda ne iznenađuje, budući da je za njega znala već nekoliko mjeseci, te da će suđenje, ukoliko bude u Hrvatskoj, biti u Zagrebu.
Vesna Škare Ožbolt kaže da je Hrvatska spremna preuzeti slučaj „vukovarske trojke“:
„Mi smo s naše strane doista spremni preuzeti takav slučaj, i po osposobljenosti našeg zakonodavstva i prilagodbi našeg zakonodavstva, koja je u potpunosti završena, kao i osposobljenosti sudaca i državnih odvjetnika. I u onoj konačnoj, tehničkoj dimenziji su sudnice – posebno velika sudnica zagrebačkog Županijskog suda, dakle suda koji ima sudska vijeća za suđenje za ratne zločine – u potpunosti su spremne.“
Bi li takva odluka dovela u težak položaj aktualnu srpsku vlast, odnosno njihovu dalju suradnju sa Hagom?
„Mislim da tu odluku donosi Sudsko vijeće i ta odluka se apsolutno mora poštivati. Suradnja sa sudom nije suradnja u kojoj se lome neki politički kriteriji, nego isključivo pravni.“
Vodeći hrvatski stručnjak za međunarodno pravo, Ivo Josipović, misli da bi se Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu, s obzirom na strahotu vukovarskog zločina, trebalo suditi u Hagu:
„Ako je već tužiteljica odustala od toga da se sudi u Hagu, nego želi da se sudi u nekoj od nacionalnih država, što također ima svoje prednosti iz različitih moralnih i sličnih razloga, osobno bih primjerenijim smatrao da se sudi u Hrvatskoj, dakle tamo gdje zločin jeste počinjen. Na kraju krajeva, to bi slijedilo onu politiku saveznika nakon Drugog svjetskog rata kada su odlučili da će počinitelje zločina vratiti u one zemlje gdje su počinili zločine.“
Josipovića smo pitali i ima li osnova uvjerenje srpskog ministra pravosuđa Zorana Stojkovića da će se suđenje ustupiti pravosuđu Srbije i Crne Gore:
„To je vrlo teško sad procjenjivati. Vidite da ni tužiteljica nije odlučna sa svojim prijedlogom. Ono što bi s pravnog stanovišta moglo ići u prilog takve odluke jeste to da je Srbija izručila svoje državljane ili su se dragovoljno predali, poštivajući obvezu prema Haškom sudu. I tu sad za njih nije baš zgodno da se suđenje prebaci u treću zemlju. Dakle, to bi mogao biti razlog za odluku da se upravo njima to suđenje prepusti. Ali kažem, mislim da bi bilo pravično da se suđenje provede tamo gdje je zločin počinjen.“
Vesna Škare Ožbolt kaže da je Hrvatska spremna preuzeti slučaj „vukovarske trojke“:
„Mi smo s naše strane doista spremni preuzeti takav slučaj, i po osposobljenosti našeg zakonodavstva i prilagodbi našeg zakonodavstva, koja je u potpunosti završena, kao i osposobljenosti sudaca i državnih odvjetnika. I u onoj konačnoj, tehničkoj dimenziji su sudnice – posebno velika sudnica zagrebačkog Županijskog suda, dakle suda koji ima sudska vijeća za suđenje za ratne zločine – u potpunosti su spremne.“
Bi li takva odluka dovela u težak položaj aktualnu srpsku vlast, odnosno njihovu dalju suradnju sa Hagom?
„Mislim da tu odluku donosi Sudsko vijeće i ta odluka se apsolutno mora poštivati. Suradnja sa sudom nije suradnja u kojoj se lome neki politički kriteriji, nego isključivo pravni.“
Vodeći hrvatski stručnjak za međunarodno pravo, Ivo Josipović, misli da bi se Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu, s obzirom na strahotu vukovarskog zločina, trebalo suditi u Hagu:
„Ako je već tužiteljica odustala od toga da se sudi u Hagu, nego želi da se sudi u nekoj od nacionalnih država, što također ima svoje prednosti iz različitih moralnih i sličnih razloga, osobno bih primjerenijim smatrao da se sudi u Hrvatskoj, dakle tamo gdje zločin jeste počinjen. Na kraju krajeva, to bi slijedilo onu politiku saveznika nakon Drugog svjetskog rata kada su odlučili da će počinitelje zločina vratiti u one zemlje gdje su počinili zločine.“
Josipovića smo pitali i ima li osnova uvjerenje srpskog ministra pravosuđa Zorana Stojkovića da će se suđenje ustupiti pravosuđu Srbije i Crne Gore:
„To je vrlo teško sad procjenjivati. Vidite da ni tužiteljica nije odlučna sa svojim prijedlogom. Ono što bi s pravnog stanovišta moglo ići u prilog takve odluke jeste to da je Srbija izručila svoje državljane ili su se dragovoljno predali, poštivajući obvezu prema Haškom sudu. I tu sad za njih nije baš zgodno da se suđenje prebaci u treću zemlju. Dakle, to bi mogao biti razlog za odluku da se upravo njima to suđenje prepusti. Ali kažem, mislim da bi bilo pravično da se suđenje provede tamo gdje je zločin počinjen.“
