Dostupni linkovi

Vrijeme za buđenje socijaldemokrata


Koliko je jak lijevi blok u BiH i da li on može parirati nacionalnim strankama, koje od 1996. godine na svim izborima pokupe više od 50 posto glasova?
Socijaldemokratska partija BiH i Savez nezavisnih socijaldemokrata su za sada najjači na ljevici, ali u svojim entitetima. Selim Bešlagić iz SDP-a, kaže:

“Ja bar ne mogu nikako da prihvatim da socijaledmokratija treba da bude različita u RS-u ili u Federaciji. Socijaldemokratija mora da nađe svoj zajednički interes na čitavom području BiH, bez razlike u kojim dijelovima se ona nalazila ili, bolje rečeno, ko je vodi. Suština je u tome što još uvijek lijevi blok, ili opozicija, u BiH nije profilisala zajednički stav šta to u BiH hoćemo.”

Stoga, jedan od tri kandidata za predsjednika SDP-a, Ljubiša Marković, od sutrašnjeg kongresa očekuje:

“Da SDP ojača i da povuče druge socijaldemokratske opcije u BiH. Naravno, u tom smislu će taj kongres biti jako značajan za jačanje ukupne lijeve opcije u BiH. To jačanje treba da omogući da već 2006. na izborima ljevica ustvari dođe na vlast i preuzme odgovornost za BiH.”

Koliko se bh. politička scena profilisala, zna li se tačno ko je na centru, ko lijevo a ko desno? Ante Čolak, iz Hrvatske seljačke stranke, kaže:

“Mislim da ne postoji taj politički spektar klasični - lijevo i desno, iz razloga što u BiH u političkom sektoru mnoge stvari nisu riješene. Ono što određuje ovakvo stanje u BiH je neuređeni politički sektor u smislu da imamo Izborni zakon i strukturu države koja favorizira ove retrogradne snage. Tako da to pitanje lijevo - desno u političkom spektru u ovom trenutku, kao što sam rekao, apsolutno ništa ne znači.”

Nešto je drugačija situacija u RS-u, smatra Igor Radojičić, Savez nezavisnih socijaldemokrata:

“Tu se gotovo polarizirala atmosfera - na jednoj strani je SDS, a na drugoj je SNSD, i to je lavovski dio političkog prostora. I one stranke koje su se do sada pojavljivale na na tom prostoru u priličnoj mjeri su razočarale pristalice ili sljedbenike trećeg puta. U BiH to bi u ovom momentu mogli biti PDP i Stranka za BiH. Oni su lutali u svojim političkim opredjeljenjima, birali partnere malo lijevo, malo desno i njihovo biračko tijelo je prilično poljuljano. Čini mi se, pogotovo kad je o RS-u riječ, da se uglavnom biračko tijelo sad polarizira na ove dvije velike partije, dok se svi ostali bore praktično za opstanak i za prelazak cenzusa i ulazak u parlament. Na nivou BiH to je malo složenije, ali mislim da je i tu prostor uglavnom skučen i da će teško neko sa centra ili iz sredine u nekom daljem periodu ostvarivati neku ozbiljniju ulogu.”

Stranke liberalne i građanske orijentacije, pokazali su to i posljednji izbori, jednostavno ne uspijevaju u BiH. Najbolji primjer za to je Liberalno demokratska stranka, koja postoji punih 15 godina, ali bez pređenog izbornog praga od tri posto glasova. Njihov lider Rasim Kadić kaže:

“Praktično bivamo dobri sve dok ne dođu građani na mjesec dana prije izbora i počnu se svrstavati u vlastite torove, u kojima, počesto kažu, zaudara, ali je makar toplije. I tada mi praktično bivamo izbacivani iz igre. Taj etnički princip utemeljen u članu 1. Ustava BiH, a onda utemeljen i u apsolutno svim oblastima života u BiH, uključujući čak i izbor za pjesmu “Evrovizije” recimo, je jednostavno limitirajući faktor onoga što se naziva građanske umjerene političke stranke u BiH.”

Izbori 2006. godine su posebno značajni zbog ulaska BiH u evropske institucije:

“Mora na izborima pobijediti jedna umjerenija građanska politička opcija. Istovremeno, bez našeg objedinjavanja mislim da nećemo imati nikakvih šansi. SDP je dosta stabilna politička stranka, ali joj nesumnjivo treba ojačani politički centar kako bi nekako te dvije velike lijevo-centrističke grupacije mogle eventualno da budu neka ozbiljna alternativa za građane koji je traže još uvijek.”

Međutim, u SNSD-u smatraju da lijevi blok i prije 2006. mora odigrati odlučujuću ulogu. Igor Radojičić:

“Bez obzira kako riješili krizu Vlade RS-a i Savjeta ministara BiH sada, to je ustvari samo jedno krpljenje. Još godinu i po dana ovog mandata neće biti pravo, tako da je oktobar 2006. prilično dalek da bi Bosna mogla vrlo efikasno i racionalno da funkcioniše u tih još godinu i po dana sa postojećim vlastima.”

Ne treba zaboraviti međunarodnu zajednicu, upozorava Petar Đokić, Socijalistička partija RS-a:

“Ne samo ona koja je instalirana u BiH, nego i međunarodna zajednica i politka u cjelini. Ona također mora da se opredijeli koga želi kao svog strateškog partnera u BiH. Da li želi snage ljevice, ili želi one koji su bili destrukcija za BiH s početka devedestih godina, a to su nacionalne političke partije koje su proizvele surovi rat i nanijele ogromnu štetu građanima BiH.”

Demokratska alternativa ili opozicija ili ljevica, ma kako je zvali, u BiH nije dovoljno složna, a samim tim ni dovoljno jaka. Nije definisala svoje ciljeve, nije prešla entitetske granice i nije preboljela sindrom “prvog u selu”. Ako želi udariti na očigledne pojave retrogradnih ideja, a posebno fašizma, vrijeme je za njeno objedinjavanje. Ali prije toga, za buđenje.
XS
SM
MD
LG