Može li se biti za nezavisnu Crnu Goru, a ne pripadati Pokretu za nezavisnost ili biti za zajednicu sa Srbijom, a ne pripadati Bloku za evropsku Srbiju i Crnu Goru, pitanje je koje se nameće nakon što će oba pokreta u naredna dva dana ozvaničiti svoje djelovanje. Budući da je riječ o fundamentalnom pitanju , državno-pravnom statusu Crne Gore, magistar Dražen Cerović, iz Udruženja za demokratski pravni poredak, smatra da će ta čvrsta polarizacija ostati do konačnog rješenja:
“Nažalost, podijeljenost je crnogorski specijalitet i ostaće to jedno izvjesno vrijeme, sve dok demokratske tendencije ne zažive u jednoj većoj mjeri i dok emancipacija crnogorskog stanovništva ne dostigne jedan zavidan nivo”.
RSE: Znači li to da neka treća snaga, koja ne bi bila ni u jednom od ta dva bloka u ovom trenutku, po Vašoj ocjeni, na crnogorskoj političkoj sceni nema što da traži?
CEROVIĆ: Mislim da treba da napravimo jednu distinkciju po pitanju toga. Kada je u pitanju državni status Crne Gore, koji je veoma fundamentalno pitanje za Crnu Goru, mislim da se tu, kažem, kao što smo i ranije pomenuli, može govoriti o jednoj vrsti opravdanosti takvog stava. Međutim, po nekim drugim pitanjima, po kojima možda u Crnoj Gori ne bi trebalo, ne možda, nego sasvim sigurno da bude tih tabora, to je ono gdje demokratske tendencije i emancipacije stanovništva treba da dostignu jedan zavidan nivo, da ne bi bilo tabora. Slobodan intelektualac podrazumijeva čovjeka koji ima ličnost, koji ima svoj stav po svakom pitanju i ne mora da pripada nekoj grupi koja je opet u neprijateljskim ili antagonističkim odnosima sa tamo nekom drugom, odnosno trećom grupom, već razmišlja svojom glavom i ima svoje ja, može da izrazi svoj stav na jedan ralativno nezavisan način. To u Crnoj Gori, nije slučaj ili je slučaj u veoma maloj mjeri.
Pisac i publicista Andrej Nikolaidis kaže da ima prostora za djelovanje i onih koji ne žele da budu ni u jednom, ni u drugom bloku. Međutim, sa žaljenjem konstatuje da je još neko vrijeme Crna Gora osuđena da njeno političko i društveno biće bude tako raspolućeno. Razlozi su, prema riječima Nikolaidisa, kako nacionalne podjele, tako i strahovito jačanje antimodernističkih i klerikalnih tendencija.
“Jer, Crna Gora danas, osim što se lomi po pitanju državno-pravnog statusa, a to je ona ravan koju svi primijećujemo i oko koje smo zabavljeni, u pozadini se dešava jedna mnogo važnija podjela, podjela koja će u većoj mjeri odrediti budućnost Crne Gore, a tu prije svega mislim na proces, na pokušaj da se Crna Gora učini vladikatom, jednom srpskom provincijom kojom bi bukvalno, bilo formalno, bilo ne, upravljale vladike. Jačanje Srpske pravoslavne crkve, njihovo ne više miješanje u politiku, nego njihovo političko liderstvo unutar jednog od tih blokova, do kraja zaoštrava tu podjelu na klerikalno i sekularno i mislim da Crna Gora, osim što sada mora odlučiti da li će biti nezavisna država ili će postati neki dio krnje velike Srbije.U najskorije vrijeme će morati da se pozabavi i tim pitanjem da li će ona biti sekularna država ili će biti neka vrsta fundamentalističke države kojom će upravljati Srpska pravoslavna crkva”.
Većina, kako intelektualaca tako i političkih stranaka, te javnih djelatnika već se opredijelila za pripadnost jednoj ili drugoj strani. Van blokova od činilaca koji nešto znače na političkoj sceni Crne Gore ostali su za sad samo najjača opoziciona stranka Socijalistička narodna partija, koja se zalaže za zajednicu sa Srbijom i najuticajnija nevladina organizacija Grupa za promjene, čiji su čelni ljudi indipendističkih opredjeljenja, ali odbijaju da se izjasne o državnom statusu. Boris Raonić, iz Nansen Dijalog Centra, kaže da poznaje još ljudi koji su odbili da se priključe jednoj ili drugoj strani:
“Iz jednostavnih razloga jer ne vjeruju u tu priču. Postoje neki prethodni problemi koji treba da se riješe, a to je suština. To je neki demokratski princip i demokratska društva, a kasnije će odnos prema državno-pravnom statusu biti riješen. Tako da ta treća opcija ljudi koji će se baviti suštinom, razvojem nekih institucija, povjerenje građana u institucije, riješavanje vrlo konkretnih problema , ostati”.
Teško je odgovoriti na pitanje da li bi neopredjeljeni mogli uticati na smanjenje tenzija i imati šansu da u oštro polarizovanom društvu budu značajniji politički faktor.Boris Raonić:
“Problem Crne Gore, kako ga ja vidim, je naša arogancija i nesposobnost da riješavamo konflikte i da te probleme i različite stavove koje imamo kreativno rješavamo. Ova kombinacija nekih složenih podjela i u nedostatku demokratske opozicije dovodi nas tu gdje smo.”
“Nažalost, podijeljenost je crnogorski specijalitet i ostaće to jedno izvjesno vrijeme, sve dok demokratske tendencije ne zažive u jednoj većoj mjeri i dok emancipacija crnogorskog stanovništva ne dostigne jedan zavidan nivo”.
RSE: Znači li to da neka treća snaga, koja ne bi bila ni u jednom od ta dva bloka u ovom trenutku, po Vašoj ocjeni, na crnogorskoj političkoj sceni nema što da traži?
CEROVIĆ: Mislim da treba da napravimo jednu distinkciju po pitanju toga. Kada je u pitanju državni status Crne Gore, koji je veoma fundamentalno pitanje za Crnu Goru, mislim da se tu, kažem, kao što smo i ranije pomenuli, može govoriti o jednoj vrsti opravdanosti takvog stava. Međutim, po nekim drugim pitanjima, po kojima možda u Crnoj Gori ne bi trebalo, ne možda, nego sasvim sigurno da bude tih tabora, to je ono gdje demokratske tendencije i emancipacije stanovništva treba da dostignu jedan zavidan nivo, da ne bi bilo tabora. Slobodan intelektualac podrazumijeva čovjeka koji ima ličnost, koji ima svoj stav po svakom pitanju i ne mora da pripada nekoj grupi koja je opet u neprijateljskim ili antagonističkim odnosima sa tamo nekom drugom, odnosno trećom grupom, već razmišlja svojom glavom i ima svoje ja, može da izrazi svoj stav na jedan ralativno nezavisan način. To u Crnoj Gori, nije slučaj ili je slučaj u veoma maloj mjeri.
Pisac i publicista Andrej Nikolaidis kaže da ima prostora za djelovanje i onih koji ne žele da budu ni u jednom, ni u drugom bloku. Međutim, sa žaljenjem konstatuje da je još neko vrijeme Crna Gora osuđena da njeno političko i društveno biće bude tako raspolućeno. Razlozi su, prema riječima Nikolaidisa, kako nacionalne podjele, tako i strahovito jačanje antimodernističkih i klerikalnih tendencija.
“Jer, Crna Gora danas, osim što se lomi po pitanju državno-pravnog statusa, a to je ona ravan koju svi primijećujemo i oko koje smo zabavljeni, u pozadini se dešava jedna mnogo važnija podjela, podjela koja će u većoj mjeri odrediti budućnost Crne Gore, a tu prije svega mislim na proces, na pokušaj da se Crna Gora učini vladikatom, jednom srpskom provincijom kojom bi bukvalno, bilo formalno, bilo ne, upravljale vladike. Jačanje Srpske pravoslavne crkve, njihovo ne više miješanje u politiku, nego njihovo političko liderstvo unutar jednog od tih blokova, do kraja zaoštrava tu podjelu na klerikalno i sekularno i mislim da Crna Gora, osim što sada mora odlučiti da li će biti nezavisna država ili će postati neki dio krnje velike Srbije.U najskorije vrijeme će morati da se pozabavi i tim pitanjem da li će ona biti sekularna država ili će biti neka vrsta fundamentalističke države kojom će upravljati Srpska pravoslavna crkva”.
Većina, kako intelektualaca tako i političkih stranaka, te javnih djelatnika već se opredijelila za pripadnost jednoj ili drugoj strani. Van blokova od činilaca koji nešto znače na političkoj sceni Crne Gore ostali su za sad samo najjača opoziciona stranka Socijalistička narodna partija, koja se zalaže za zajednicu sa Srbijom i najuticajnija nevladina organizacija Grupa za promjene, čiji su čelni ljudi indipendističkih opredjeljenja, ali odbijaju da se izjasne o državnom statusu. Boris Raonić, iz Nansen Dijalog Centra, kaže da poznaje još ljudi koji su odbili da se priključe jednoj ili drugoj strani:
“Iz jednostavnih razloga jer ne vjeruju u tu priču. Postoje neki prethodni problemi koji treba da se riješe, a to je suština. To je neki demokratski princip i demokratska društva, a kasnije će odnos prema državno-pravnom statusu biti riješen. Tako da ta treća opcija ljudi koji će se baviti suštinom, razvojem nekih institucija, povjerenje građana u institucije, riješavanje vrlo konkretnih problema , ostati”.
Teško je odgovoriti na pitanje da li bi neopredjeljeni mogli uticati na smanjenje tenzija i imati šansu da u oštro polarizovanom društvu budu značajniji politički faktor.Boris Raonić:
“Problem Crne Gore, kako ga ja vidim, je naša arogancija i nesposobnost da riješavamo konflikte i da te probleme i različite stavove koje imamo kreativno rješavamo. Ova kombinacija nekih složenih podjela i u nedostatku demokratske opozicije dovodi nas tu gdje smo.”