Nije bilo apsolutnog pobjednika, ali građani Kotora su na jučerašnjim izborima mnogo toga rekli. Đukanovićeva koalicija nastavila je da pobjeđuje opoziciju, a od dvije liberalne partije preživjela je ona Miodraga Živkovića. Mada nijesu osvojili ni cijelih deset odsto glasova, Živkovićevi liberali su moralni pobjednici izbora u Kotoru.
Nad njima se, dan pred izbore, nadvila sjenka tužbe Vesne Medenice, a prije toga su morali da se bore i protiv Đukanovićeve i protiv Bulatovićeve koalicije. Ipak, Živković i njegova ekipa stoički su izdržali sve i pokazali da se bez njih neće moći odlučivati o sudbini Kotora. Za razliku od Živkovićevih, liberali Vesne i Slavka Perovića neslavno odlaze na marginu političkih zbivanja. Nekadašnji prvoborci za nezavisnu Crnu Goru i heroji ulice, postali su zatočenici uličarskog žargona i palanačke filozofije da se mora naplatiti politička pripadnost. Zato su doživjeli istorijski pad. Kotorani su potpuno ignorisali sugrađanku Vesnu Perović, a njena partija nije osvojila čak ni deseti dio glasova koje su imali na izborima od prije samo dvije godine.
I doskorašnji koalicioni partneri Perovićevih liberala, stranke koje se zalažu za zajedničku državu, moraju se dobro zamisliti, naročito Socijalistička narodna partija, koja će u novom sazivu lokalnog parlamenta imati jednog odbornika manje. Ali, nije samo u tome problem. Koketiranje sa srpskim partijama oduzelo je snagu Socijalističkoj narodnoj partiji i zamaglilo put u budućnost. Ako Bulatović nastavi da luta između nacionalističkih struja i ako se programski ne pozicionira u Crnoj Gori, njegova stranka će koračati unazad, u ekstremizam, bez realnih šansi da postanu odlučujući politički igrači.
Na drugoj strani političke klackalice Đukanović i Krivokapić mogu biti zadovoljni. Njihovi glavni protivnici su oslabili, a oni sami imaju mandat više. Očito, građani Kotora nijesu Đukanovića i njegove kaznili ni zbog vratolomija sa potapanjem Tare, a ni zbog brojnih privatizacionih afera. I to nije slučaj samo sa Kotorom. Slično se već dešavalo tri puta ove godina na lokalnim izborima. U Tivtu su zadržali vlast, u Herceg Novom popravilii reiting, a na Žabljaku osvojili mjesto gradonačelnika. Pri sadašnjem odnosu snaga izgleda kao da se vladajućoj koaliciji DPS-a i SDP-a oprašta sve. I možda se nekome iz vrha zaista učini da sada mogu sve. Ali to bi bila kobna varka. Đukanović i njegovi moraju znati. Iako su najjači, oni više ne mogu sami. Da bi vladali Kotorom moraju se naučiti, ne da prijete tužbama, tobožnjih nezavisnih tužilaca, već moraju da ponude ruku saradnje. Tek u savezu sa Liberalnom partijom i Hrvatskom građanskom inicijativom mogu napraviti vlast po mjeri većine građana.
Iako su izbori u Kotoru djelić crnogorskog mozaika, oni upečatljivo oslikavaju dešavanju na široj političkoj sceni. Prije svega, unutar onoga što se samo uslovno zove ''Blok crnogorskih stranaka''. Tu je na potezu vladajuća koalicija. Oni su najači i moraju preuzeti odgovornost. Ako crnogorska vlast ozbiljno računa na referendum, onda ozbiljno mora da krene u stvaranje koncenzusa u Crnoj Gori. Drugim riječima, jednom država mora biti važnija od ličnih ili partijskih interesa, ličnih ili grupnih monopola. Zato valja s pažnjom posmatrati drugi krug izbora za gradonačelnika Kotora. Pokazaće se da li je crnogorska vlast spremna da dijeli ''sladak kolač'' privilegija i stvori koaliciju programski sličnih stranaka. Ili je to samo kotorska stvar. Biće to više od svega pravi signal i odgovor na pitanje da li ova vlast stvarno želi da iskorači u pravcu referenduma.
Nad njima se, dan pred izbore, nadvila sjenka tužbe Vesne Medenice, a prije toga su morali da se bore i protiv Đukanovićeve i protiv Bulatovićeve koalicije. Ipak, Živković i njegova ekipa stoički su izdržali sve i pokazali da se bez njih neće moći odlučivati o sudbini Kotora. Za razliku od Živkovićevih, liberali Vesne i Slavka Perovića neslavno odlaze na marginu političkih zbivanja. Nekadašnji prvoborci za nezavisnu Crnu Goru i heroji ulice, postali su zatočenici uličarskog žargona i palanačke filozofije da se mora naplatiti politička pripadnost. Zato su doživjeli istorijski pad. Kotorani su potpuno ignorisali sugrađanku Vesnu Perović, a njena partija nije osvojila čak ni deseti dio glasova koje su imali na izborima od prije samo dvije godine.
I doskorašnji koalicioni partneri Perovićevih liberala, stranke koje se zalažu za zajedničku državu, moraju se dobro zamisliti, naročito Socijalistička narodna partija, koja će u novom sazivu lokalnog parlamenta imati jednog odbornika manje. Ali, nije samo u tome problem. Koketiranje sa srpskim partijama oduzelo je snagu Socijalističkoj narodnoj partiji i zamaglilo put u budućnost. Ako Bulatović nastavi da luta između nacionalističkih struja i ako se programski ne pozicionira u Crnoj Gori, njegova stranka će koračati unazad, u ekstremizam, bez realnih šansi da postanu odlučujući politički igrači.
Na drugoj strani političke klackalice Đukanović i Krivokapić mogu biti zadovoljni. Njihovi glavni protivnici su oslabili, a oni sami imaju mandat više. Očito, građani Kotora nijesu Đukanovića i njegove kaznili ni zbog vratolomija sa potapanjem Tare, a ni zbog brojnih privatizacionih afera. I to nije slučaj samo sa Kotorom. Slično se već dešavalo tri puta ove godina na lokalnim izborima. U Tivtu su zadržali vlast, u Herceg Novom popravilii reiting, a na Žabljaku osvojili mjesto gradonačelnika. Pri sadašnjem odnosu snaga izgleda kao da se vladajućoj koaliciji DPS-a i SDP-a oprašta sve. I možda se nekome iz vrha zaista učini da sada mogu sve. Ali to bi bila kobna varka. Đukanović i njegovi moraju znati. Iako su najjači, oni više ne mogu sami. Da bi vladali Kotorom moraju se naučiti, ne da prijete tužbama, tobožnjih nezavisnih tužilaca, već moraju da ponude ruku saradnje. Tek u savezu sa Liberalnom partijom i Hrvatskom građanskom inicijativom mogu napraviti vlast po mjeri većine građana.
Iako su izbori u Kotoru djelić crnogorskog mozaika, oni upečatljivo oslikavaju dešavanju na široj političkoj sceni. Prije svega, unutar onoga što se samo uslovno zove ''Blok crnogorskih stranaka''. Tu je na potezu vladajuća koalicija. Oni su najači i moraju preuzeti odgovornost. Ako crnogorska vlast ozbiljno računa na referendum, onda ozbiljno mora da krene u stvaranje koncenzusa u Crnoj Gori. Drugim riječima, jednom država mora biti važnija od ličnih ili partijskih interesa, ličnih ili grupnih monopola. Zato valja s pažnjom posmatrati drugi krug izbora za gradonačelnika Kotora. Pokazaće se da li je crnogorska vlast spremna da dijeli ''sladak kolač'' privilegija i stvori koaliciju programski sličnih stranaka. Ili je to samo kotorska stvar. Biće to više od svega pravi signal i odgovor na pitanje da li ova vlast stvarno želi da iskorači u pravcu referenduma.
