Podsjetimo na zaključke utvrđene u Savezu izbjeglih Republike Srpske, nakon rasprave o sigurnosti povratnika:
Bezbjednost povratnika i njihove imovine u Bosni i Hercegovini još nije na zadovoljavajućem nivou, konstatovali su predstavnici Saveza za koordinaciju udruženja izbjeglica i raseljenih lica Republike Srpske. Potvrda ove tvrdnje je još jedno ubistvo povratnika u Teslić, Hrustema Suljića, koje se desilo prije nekoliko dana, što su u Savezu oštro osudili. Od vlasti je zatražena brza akcija i konkretni rezultati u otkrivanju počinioca ovog zločina. Predsjednik saveza Mirko Nikić:
„Taj slučaj se mora do kraja rasvijetliti, na koji način je došlo do ubistva, ko je to uradio i zašto. Mi to osuđujemo i tražimo od organa vlasti da do kraja taj slučaj rasvijetli.“
Što se tiče srpskih povratnika u Federaciju Bosne i Hercegovine, danas je konstatovano da je bezbjedonosna situacija najgora u zeničkoj regiji. Uroš Nedić, predsjednik Odbora zeničke regije:
„To smo se lično uvjerili prilikom posjete Zenici, gdje su se sami povratnici o tome izjasnili. Međutim, situacija se i dalje pogoršava, imovina se uništava, ljudi se maltretiraju, tako da nema nekih osnova i nagovještaja za jedan povoljniji povratak. Sami građani su to osjetili prilikom obilaska svojih imanja, maltretirani su, provocirani, dosta imovine je uništeno, zapaljeno, a to se i dalje radi.“
Zbog ovoga će se održati sastanak povratnika i predstavnika Misije Evropske policije u Zenici, kako bi se i međunarodna zajednica upoznala s problemima sigurnosti povratnika i njihove imovine, najavili su u Savezu.
* * * * *
Švedska humanitarna organizacija Luteranski svjetski savez (The Luteran World Federation) doniraće opravku trideset kuća za povratnike i interno raseljene u zvorničkoj opštini, saopštio je Petar Maksimović, predsjednik opštinske komisije za povratak. Maksimović je rekao da je ugovorima o donacijama, koje su vlasnici kuća potpisali sa predstavnicima Svjetskog luteranskog saveza, predviđena obnova dvadeset i šest kuća bošnjačkih povratnika i četiri kuće za interno raseljene Srbe. Prema njegovim riječima, ukupna vrijednost ove donacije iznosi oko četiristo hiljada konvertibilnih maraka.
Do sada je u projekte obnove stanova i kuća na području Mostara uloženo više od osam miliona konvertibilnih maraka, od čega je Gradska uprava iz svog budžeta izdvojila dva miliona i tristo hiljada konvertibilnih maraka, izjavio je načelnik Odjela za stambene poslove Mostara Slavenko Marić. Od 1994. godine do danas u Mostaru je obnovljen veliki broj ratom porušenih stambenih objekata, čiju sanaciju su pratile donacije domaćih vlasti i međunarodnih organizacija.
„Prema procjenama iz stambenog odjela Gradske uprave, ostaje još sedamnaest devastiranih stambenih kolektivnih objekata sa 207 stanova, za što otprilike treba izdvojiti devet miliona konvertibilnih maraka“, kazao je Slavenko Marić.
* * * * *
Povodom Dana ljudskih prava oglasile su se vladine i nevladine institucije i organizacije. Ministar za ljudska prava i izbjeglice Vijeća ministara, Mirsad Kebo, ocjenjuje:
„I ove godine je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice najveći dio svoje aktivnosti usmjerilo na rješavanje problema ostvarivanja ljudskih prava izbjeglih i raseljenih osoba. U toj oblasti su postignuti relativno dobri rezultati. Podsjećam da je implementacija imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini dostigla devedeset i devet posto izvršenja, formiran je Fond za povratak, formirani su državni i regionalni centri, kao i baza podataka. UNHCR je registrovao preko milion povrataka, što na žalost nije isto što i stvarni povratak. Sigurnosna situacija u zonama povratka je daleko povoljnija nego ranije. Međutim, još uvijek su mnogi povratci neodrživi iz ekonomskih razloga. Također je sve manje interesa stranih donatora za financijsku pomoć povratku. Domaći budžeti za ovaj proces su nedovoljni, a ponekad i neredovni. Nismo zadovoljni zapošljavanjem povratnika, zatim se teško ostvaruje socijalna i zdravstvena zaštita povratnika, nije regulisano pitanje penzija i druga prava. Također nismo zadovoljni kvalitetom i brzinom usluga državne administracije, iako su i u toj oblasti provedene određene reforme. Kada je riječ o institucionalnom jačanju kapaciteta za efikasniju promociju i zaštitu ljudskih prava, onda u prvi plan ističem formiranje novih institucija, službi i drugih državnih resursa koji se bave ovim pitanjima. Na prvom mjestu navodim formiranje i početak rada Fonda za povratak. Formirana je i Državna komisija za imovinska pitanja izbjeglica i raseljenih osoba koja je počela rješavati predmete koje u svom mandatu nije stigla da riješi CRPC. Time smo pokazali da smo sposobni da sami preuzmemo obaveze u poslovima koje su do sada uglavnom obavljali stranci. Slijedi nam formiranje i drugih institucija i službi čiji je prvenstveni zadatak zaštita ljudskih prava. Očekujem da ćemo u prva dva mjeseca naredne godine formirati ured za zastupanje Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasburu. Ovih dana ćemo riješiti pitanje nastavka Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH, koja je svojevrsni pravni sljednik nekadašnjeg Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine.“
* * * * *
Savez izbjeglih i raseljenih Bosne i Hercegovine, posredstvom svog predstavnika, prezentirao je Izvještaj o stanju ljudskih prava izbjeglica, raseljenih lica i povratnika u Bosnu i Hercegovinu, na redovnoj konferenciji za ljudska prava Ujedinjenih nacija u Ženevi. Posebno su navadeni ovi problemi: diskriminacija prilikom zapošljavanja, nedostatak donatorskih sredstava za obnovu stambenog fonda i održivi povratak, pravo na penziju, socijalno i zdravstveno osiguranje, podijeljen obrazovni sistem, bespravna gradnja, ugrožavanje sigurnosti povratnika, kršenje prava na ustavnu odredbu o konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine. Istim povodom članovi Saveza izbjeglih i raseljenih su dali vlastito viđenje problema s kojim se suočavaju. Izdvojili smo neka mišljenja. Đoko Stevanović, Teslić:
„Interesantno je da primjena zakona izgleda više ovisi od onoga ko treba da ga primijeni, nego odo onoga što piše u njemu. U Tesliću imamo školski primjer kršenja ljudskih prava, gdje su povratnici dovedeni u neravnopravan položaj kad su u pitanju lokacije za izgradnju izbjegličkih naselja, zapošljavanje, zdravstvena zaštita i tako dalje. Znači osnovne stvari. Pa neće biti ni čudo ako neki ponovo postanu ili ostanu izbjeglice, iako je od Dejtona prošlo mnogo vremena. Mislim da institucije sistema ne funkcionišu. Mi moramo biti lučonoše određenih ideja i zahtijevati da se odgovorni na funkcijama odgovorno i ponašaju.“
Dušan Šehovac, Demokratska inicijativa sarajevskih Srba:
„Mi smo dio velike porodice nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, povratkom i održivim povratkom, zbog toga što smo znali da će u zemlji koja je imala takav sukob biti teško živjeti i na svome kad ostaneš ili postaneš manjina. Iz tih razloga mi aktivno radimo već devet godina. Ali moram reći da mi je više dodijalo da mi ovdje jedini drugima služimo kao ispovjedaonica i stalno pričamo istu priču. To je ponižavajuće. Ponižavajuće je zbog toga što smo nesposobni i nespremni da koristimo moderna sredstva, sredstva koja nam daje civilizacija, a to je da radimo aktivno i zajedno. Mi to ne radimo. Mi svaki put ovdje dođemo, svako ispriča svoju priču – te ovaj dobio batine, te ovaj ne može da se vrati u svoj stan, te ovamo povrijeđeno pravo na rad, ondje povrijeđeno pravo na konstitutivnost. Mislim da je vrijeme da jedna ovakva organizacija okrene list i kaže – mi smo velika mreža nevladinih organizacija iz tri zemlje koje su teško pogođene ratnim sukobima, gdje je stotine hiljada ljudi izgubilo svoja prava i gubiće ih godinama, šta da uradimo? Ja zato danas predlažem da počnemo razmišljati o tome da je više dosta s tim da nevladine organizacije okupljene u ovoj koaliciji kukaju zbog situacije i da je samo tumače, već je vrijeme da ova organizacija počne mijenjati ovu našu stvarnost. Ona to može, ona predstavlja stotine hiljada obespravljenih ljudi ovdje u Bosni i Hercegovini. Namjerno ne kažem Bošnjaka, Srba i Hrvata, jer mi je više toga preko glave, nego građana Bosne i Hercegovine koji su obespravljeni na mnogo načina.“
Salem Čorbo, Udruženje „Povratak“, Bijeljina:
„Uprkos jednom ogromnom povratku od sedamnaest hiljada ljudi, koliko ih registrujemo, oni ni blizu ne ostvaruju svoja elementarna ljudska prava, prije svega u smislu zapošljavanja, što onda stvara problem preživljavanja uopšte. Zatim ide niz problema iz oblasti zaštite ljudskih prava – obrazovanje, kultura, mediji i tako dalje. Povratnici nemaju osjećaj da žive u državi kojoj pripadaju. Mi se zaista puno trudimo, pokušavamo da skrenemo pažnju na tu situaciju i mislim da smo dosta u tome uspjeli, ali ostatak je na onima koji raspolažu sredstvima. Mi znamo da sredstava za povratak u fondovima ima, od državnog do dva entitetska i naravno opštinskog. Nevjerovatno je da mi ustvari imamo nekog direktnog uspjeha jedino s opštinskim vlastima. Jedino ni izdvajaju neka, doduše minimalna, ali ipak neka sredstva za povratak, dok oba entiteta i država ne ulažu. Međutim, najveći problem je nekooperativnost čelnika bijeljinske opštine sa međunarodnim organizacijama, tako da smo isključeni iz svih značajnijih projekata, što se onda direktno odražava na položaj i sudbinu povratnika.“
Hasan Grebić, Zvornik:
„Na području opštine Zvornik imamo šest hiljada i jedan devastiran objekat i oko hiljadu i tri stotine ,spontanih‘ povratnika, kako ih nazivaju. Međutim, po meni, oni su istinski i pravi povratnici. Žive pod pločama, pod najlonima, u komšijskim prostorijama i tako dalje. Isto tako, kad pogledamo, najveći kršioci ljudski prava su vlasti, počevši od lokalne uprave, preko entitetskih do državnih ministarstava.“
Ratko Dubajić, sekretar Saveza izbjeglica:
„Naša prava krši vlast. Država se voli onoliko koliko vodi brigu o svakom svom građaninu, bez obzira na njegovu nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost. Ja već drugu godinu ponavljam šta moramo učiniti. Moramo vršiti pritisak na vlast i biti agresivniji kad iskazujemo naše probleme, naravno u pozitivnom smislu. Mi više ne možemo čekati. Mi nismo gavranovi koji žive četiristo godina. Evo gospodin kaže da u Tesliću za njega nema radnog mjesta. Razlika je u nijansama, od grada do grada, od entiteta do entiteta, ali svi opstruišu. Tvrdim da s onima koji su nas uvukli u rat, raseljavali, iseljavali, protjerivali, preseljavali i tako dalje, nikad nećemo ostvariti svoja prava.“
Sead Arnautalić, Udruženje izbjeglih i raseljenih, opština Novo Sarajevo:
„Mi svi na području Bosne i Hercegovine se na određen način borimo za povratak. Od Dejtona je prošlo devet godina, evo sad ide deseta. Uzmite da svako izbjeglo lice koje je podstanar prosječno plaćalo sto pedeset maraka, to za sto osam mjeseci iznosi šesnaest i po hiljada konvertibilnih maraka. Taj čovjek je znači za taj novac mogao sanirati stambenu jedinicu u kojoj je živio prije rata. A da ne govorimo o onima koji žive u alternativnom smještaju. Ja sam se nalazim u alternativnom smještaju i dva puta sam deložiran, a dva puta sam ulagao u sanaciju nekog jednosobnog stana. To su strašna kršenja ljudskih prava.“
* * * * *
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine su, uz ocjene o stanju ljudskih prava, javnosti predstavili i specijalni izvještaj o ostvarivanja prava građana BiH u upravnim procesima. O radu tri domaća ombudsmena, od njihovog imenovanja početkom godine, govori Vitomir Popović:
„Kao što je poznato, domaći ombudsmeni su stupili na dužnost 1. januara ove godine. Do tada su te dužnosti vršili međunarodni ombudsmeni, odnosno stranci. U proteklom periodu smo uglavnom obavili sve predviđene zadatke. Naravno, imali smo i određenih poteškoća u obavljanju tih naših redovnih aktivnosti.“
Koliko su predmeta primili ombudsmeni, koliko riješili i koliko preporuka sačinili?
„Zaprimili smo preko hiljadu i šesto predmeta, od čega smo uspjeli riješiti negdje oko hiljadu i trista. Naravno, kad budemo prezentirali naš godišnji izvještaj početkom sljedeće godine, u njemu ćemo iznijeti precizne podatke. Primili smo preko tri hiljade građana koji su se javljali instituciji ombudsmena i žalili se na različite povrede ljudskih prava. Izdali smo negdje preko trideset preporuka, od kojih je veliki ili najveći broj izvršen. Međutim, imamo najveći broj preporuka koje još uvijek nisu izvršene i njima ćemo posvetiti jednu od narednih konferencija. Ove izvještaje smo posebno bazirali na one oblasti ili one segmente u kojima su bila takozvana masovna kršenja ljudskih prava. Ona su posebno bila evidentna u neprimjenjivanju odredaba Zakona o radu i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH. Najavili smo i posebne izvještaje koji će se odnositi na jedan veliki broj žalbi koje su građani uputili ombudsmenima radi neefikasnosti sudova u Bosni i Hercegovini na svim nivoima, radi dužine trajanja postupka u smislu Člana 6 Evropske konvencije, dakle kako je to i predviđeno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. Mi ćemo već naredne nedjelje javno objaviti i javnosti prezentovati ova dva izvještaja. Dakle, prije svega ovaj izvještaj koji se odnosi na dužinu sudskih postupaka i loše funkcionisanja sudstva u Bosni i Hercegovini. Isto tako ćemo prezentovati i jedan specijalni izvještaj vezan za žalbe na rad Vijeća ministara i nesaradnju ovog organa sa institucijom ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.“
Ombudsmeni su posebno obradili tok i trajanje upravnih postupaka po njihovim zahtjevima pred organima uprave, što je jedno od osnovnih građanskih prava i obaveza. Specijalni izvještaj biće upućen Vijeću ministara, entitetskim premijerima i predsjednicima vlada svih deset kantona. Ombudsmen Safet Pašić:
„Po podacima kojima mi raspolažemo, opservirajući u pojedinačnim slučajevima žalbe građana, moram reći da nismo zadovoljni tim stanjem, jer se zahtjevi građana upravno procesuiraju i po nekoliko mjeseci, pa čak i nekoliko godina. Možete misliti u kakvom su stanju građani koji čekaju po nekoliko godina na nešto što je od vitalnog značaja za njihov život. Mi smo ustanovili da postoje četiri procesna zakona – jedan koji se primjenjuje na nivou Bosne i Hercegovine kad je riječ o procesuiranju u institucijama na državnom nivou, dva zakona za procesuiranje na entitetskim nivoima i četvrti za Distrikt Brčko. Sva četiri zakona je zajedničko jedno, u Članovima 1,2,3 i tako dalje, dakle u onim početnim odredbama gdje su utvrđena načela za upravno procesuiranje, svi imaju zajedničku odrednicu, svi utvrđuju načelo efikasnosti – traže da se zahtjevi građana i pravnih lica koji se podnose rješavaju u što kraćem roku, a najkasnije u zakonom propisanom roku. U svim tim zakonima su propisani maksimalni rokovi, a oni su za najjednostavnije upravne stvari petnaest dana, za nešto složenije trideset dana i za one najkompliciranije upravne stvari šezdeset dana. Tih se rokova, po pravilu, organi uprave ne pridržavaju, što znači da možemo konstatirati da se krše zakoni. Znate i sami da u svim tim zakonima postoji takozvani institut ćutnje uprave. To znači da svi ti građani, čim prođe rok, stiču uslove za ulaganje žalbe zbog ćutnje uprave, što može doseći i do upravnog spora.“
Ombudsmeni, kao primjer nesaradnje, ističu čak Vijeće ministara BiH.
Vitomir Popović:
„Nedopustivo je da institucija ombudsmena deset mjeseci čeka da dobije rješenje o pečatu. To je jednostavno nedopustivo. To nije dopustivo ni za jednu instituciju, a kamoli za ovu. Nedopustivo je da pojedina ministarstva, i pored nekoliko urgencija, ne odgovaraju na dopis ombudsmena. Bez obzira da li se radi o ombudsmenu Bosne i Hercegovine ili ombudsmenu Republike Srpske ili Federacije BiH, to jednostavno nije dozvoljeno. Naravno, naša nadležnost je regulisanana zakonom, mi nismo organ vlasti u onom smislu u kojem to jeste Vijeće ministara, i to kao organ izvršne vlasti, ali mi ćemo u skladu sa zakonom i našim ovlašćenjima napisati sve to što u ovom momentu možemo da napišemo i taj izvještaj ćemo prezentovati Parlamentarnoj skupštini i svima onima od kojih očekujemo da budu u funkciji otklanjanja ovakvih i sličnih problema koji bi mogli, ne samo da ugrožavaju rad ove institucije, nego da budu i u funkciji kršenja ljudskih prava građana. Dakle, naš prevashodni zadatak jeste da štitimo ljudska prava građana.“
Vitomir Popović ističe i neka masovna kršenja ljudskih prava čak i u pravosuđu:
„Radi se o masovnom kršenju odredaba Zakona o radu Federacije BiH i Republike Srpske. Vi znate da su tamo preuzete određene obaveze. Mi smo tome posvetili poseban izvještaj o prioritetu zapošljavanja radnika koji su se nalazili u radnom odnosu 1991. godine i ostvarivanja drugih prava koja im pripadaju po osnovu radnog odnosa, kao što je pravo na čekanje i tako dalje. Imamo i kršenja u drugim oblastima. Dobili smo određen broj predmeta koji se tiču obrazovanja. Mislim da bi se, poslije kršenja ovih imovinskih prava i prava na rad, moglo govoriti i o velikom broju kršenja ljudskih prava u oblasti pravosuđa. Kad kažem pravosuđa, prvenstveno mislim na sudove, i to skoro sve sudove u BiH, izuzev Brčko Distrikta. Pred sudovima se još uvijek nalazi nedopustivo veliki broj predmeta. Neke od sudija su zadužene godišnje za na primjer četiri ili pet hiljada predmeta, a znamo da godišnja norma može biti negdje oko trista predmeta. Sudijama će dakle trebati dvanaest godina da zakažu suđenja za onaj broj predmeta za koji su zaduženi. To je apsolutno suprotno i nespojivo sa Članom 6 Evropske konvencije koji govori o pravu na pravičan pristup suda i tako dalje. Postoji i čitav niz dugih problema kojima ćemo mi posvetiti pažnju, zavisno od toga o kakvom sudu je riječ. Samo u upravnim sporovima pred vrhovnim sudovima i Republike srpske i Federacije BiH se nalazi preko dvadeset hiljada predmeta. Zamislite kako može da reaguje građanin koji je tražio ili pokušao da u skladu sa domaćom jurisdikcijom ostvari pravo na, na primjer, nasljeđivanje neke stambene zgrade ili rješavanje svog stambenog pitanja i deset ili dvanaest godina čeka na rješavanje jednog takvog predmeta. Naravno, kažem, postoji čitav niz predmeta, mi smo izdavali i specijalne izvještaje i mi ćemo na jasan i precizan način, u skladu sa zakonom, ne samo izdati određene preporuke, nego i prozvati sve one koji su kršili taj zakon, bez obzira ko to bio. Na jasan i precizan način ćemo morati da kažemo da li su određene reforme uspjele i u kojoj mjeri, i šta bi eventualno u buduće trebalo da se radi. Ombudsmeni imaju mogućnost da daju svoje preporuke, da insistiraju i da traže od nadležnih organa i nadležnih institucija da preduzimaju sve one radnje koje bi bile u funkciji otklanjanja kršenja i počinjenih povreda ljudskih prava, dakle pomoću Evropske konvencije i drugih instrumenta i onih dvanaest odnosno sada već trinaest protokola uz Evropsku konvenciju.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
Bezbjednost povratnika i njihove imovine u Bosni i Hercegovini još nije na zadovoljavajućem nivou, konstatovali su predstavnici Saveza za koordinaciju udruženja izbjeglica i raseljenih lica Republike Srpske. Potvrda ove tvrdnje je još jedno ubistvo povratnika u Teslić, Hrustema Suljića, koje se desilo prije nekoliko dana, što su u Savezu oštro osudili. Od vlasti je zatražena brza akcija i konkretni rezultati u otkrivanju počinioca ovog zločina. Predsjednik saveza Mirko Nikić:
„Taj slučaj se mora do kraja rasvijetliti, na koji način je došlo do ubistva, ko je to uradio i zašto. Mi to osuđujemo i tražimo od organa vlasti da do kraja taj slučaj rasvijetli.“
Što se tiče srpskih povratnika u Federaciju Bosne i Hercegovine, danas je konstatovano da je bezbjedonosna situacija najgora u zeničkoj regiji. Uroš Nedić, predsjednik Odbora zeničke regije:
„To smo se lično uvjerili prilikom posjete Zenici, gdje su se sami povratnici o tome izjasnili. Međutim, situacija se i dalje pogoršava, imovina se uništava, ljudi se maltretiraju, tako da nema nekih osnova i nagovještaja za jedan povoljniji povratak. Sami građani su to osjetili prilikom obilaska svojih imanja, maltretirani su, provocirani, dosta imovine je uništeno, zapaljeno, a to se i dalje radi.“
Zbog ovoga će se održati sastanak povratnika i predstavnika Misije Evropske policije u Zenici, kako bi se i međunarodna zajednica upoznala s problemima sigurnosti povratnika i njihove imovine, najavili su u Savezu.
* * * * *
Švedska humanitarna organizacija Luteranski svjetski savez (The Luteran World Federation) doniraće opravku trideset kuća za povratnike i interno raseljene u zvorničkoj opštini, saopštio je Petar Maksimović, predsjednik opštinske komisije za povratak. Maksimović je rekao da je ugovorima o donacijama, koje su vlasnici kuća potpisali sa predstavnicima Svjetskog luteranskog saveza, predviđena obnova dvadeset i šest kuća bošnjačkih povratnika i četiri kuće za interno raseljene Srbe. Prema njegovim riječima, ukupna vrijednost ove donacije iznosi oko četiristo hiljada konvertibilnih maraka.
Do sada je u projekte obnove stanova i kuća na području Mostara uloženo više od osam miliona konvertibilnih maraka, od čega je Gradska uprava iz svog budžeta izdvojila dva miliona i tristo hiljada konvertibilnih maraka, izjavio je načelnik Odjela za stambene poslove Mostara Slavenko Marić. Od 1994. godine do danas u Mostaru je obnovljen veliki broj ratom porušenih stambenih objekata, čiju sanaciju su pratile donacije domaćih vlasti i međunarodnih organizacija.
„Prema procjenama iz stambenog odjela Gradske uprave, ostaje još sedamnaest devastiranih stambenih kolektivnih objekata sa 207 stanova, za što otprilike treba izdvojiti devet miliona konvertibilnih maraka“, kazao je Slavenko Marić.
* * * * *
Povodom Dana ljudskih prava oglasile su se vladine i nevladine institucije i organizacije. Ministar za ljudska prava i izbjeglice Vijeća ministara, Mirsad Kebo, ocjenjuje:
„I ove godine je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice najveći dio svoje aktivnosti usmjerilo na rješavanje problema ostvarivanja ljudskih prava izbjeglih i raseljenih osoba. U toj oblasti su postignuti relativno dobri rezultati. Podsjećam da je implementacija imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini dostigla devedeset i devet posto izvršenja, formiran je Fond za povratak, formirani su državni i regionalni centri, kao i baza podataka. UNHCR je registrovao preko milion povrataka, što na žalost nije isto što i stvarni povratak. Sigurnosna situacija u zonama povratka je daleko povoljnija nego ranije. Međutim, još uvijek su mnogi povratci neodrživi iz ekonomskih razloga. Također je sve manje interesa stranih donatora za financijsku pomoć povratku. Domaći budžeti za ovaj proces su nedovoljni, a ponekad i neredovni. Nismo zadovoljni zapošljavanjem povratnika, zatim se teško ostvaruje socijalna i zdravstvena zaštita povratnika, nije regulisano pitanje penzija i druga prava. Također nismo zadovoljni kvalitetom i brzinom usluga državne administracije, iako su i u toj oblasti provedene određene reforme. Kada je riječ o institucionalnom jačanju kapaciteta za efikasniju promociju i zaštitu ljudskih prava, onda u prvi plan ističem formiranje novih institucija, službi i drugih državnih resursa koji se bave ovim pitanjima. Na prvom mjestu navodim formiranje i početak rada Fonda za povratak. Formirana je i Državna komisija za imovinska pitanja izbjeglica i raseljenih osoba koja je počela rješavati predmete koje u svom mandatu nije stigla da riješi CRPC. Time smo pokazali da smo sposobni da sami preuzmemo obaveze u poslovima koje su do sada uglavnom obavljali stranci. Slijedi nam formiranje i drugih institucija i službi čiji je prvenstveni zadatak zaštita ljudskih prava. Očekujem da ćemo u prva dva mjeseca naredne godine formirati ured za zastupanje Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasburu. Ovih dana ćemo riješiti pitanje nastavka Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH, koja je svojevrsni pravni sljednik nekadašnjeg Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine.“
* * * * *
Savez izbjeglih i raseljenih Bosne i Hercegovine, posredstvom svog predstavnika, prezentirao je Izvještaj o stanju ljudskih prava izbjeglica, raseljenih lica i povratnika u Bosnu i Hercegovinu, na redovnoj konferenciji za ljudska prava Ujedinjenih nacija u Ženevi. Posebno su navadeni ovi problemi: diskriminacija prilikom zapošljavanja, nedostatak donatorskih sredstava za obnovu stambenog fonda i održivi povratak, pravo na penziju, socijalno i zdravstveno osiguranje, podijeljen obrazovni sistem, bespravna gradnja, ugrožavanje sigurnosti povratnika, kršenje prava na ustavnu odredbu o konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine. Istim povodom članovi Saveza izbjeglih i raseljenih su dali vlastito viđenje problema s kojim se suočavaju. Izdvojili smo neka mišljenja. Đoko Stevanović, Teslić:
„Interesantno je da primjena zakona izgleda više ovisi od onoga ko treba da ga primijeni, nego odo onoga što piše u njemu. U Tesliću imamo školski primjer kršenja ljudskih prava, gdje su povratnici dovedeni u neravnopravan položaj kad su u pitanju lokacije za izgradnju izbjegličkih naselja, zapošljavanje, zdravstvena zaštita i tako dalje. Znači osnovne stvari. Pa neće biti ni čudo ako neki ponovo postanu ili ostanu izbjeglice, iako je od Dejtona prošlo mnogo vremena. Mislim da institucije sistema ne funkcionišu. Mi moramo biti lučonoše određenih ideja i zahtijevati da se odgovorni na funkcijama odgovorno i ponašaju.“
Dušan Šehovac, Demokratska inicijativa sarajevskih Srba:
„Mi smo dio velike porodice nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, povratkom i održivim povratkom, zbog toga što smo znali da će u zemlji koja je imala takav sukob biti teško živjeti i na svome kad ostaneš ili postaneš manjina. Iz tih razloga mi aktivno radimo već devet godina. Ali moram reći da mi je više dodijalo da mi ovdje jedini drugima služimo kao ispovjedaonica i stalno pričamo istu priču. To je ponižavajuće. Ponižavajuće je zbog toga što smo nesposobni i nespremni da koristimo moderna sredstva, sredstva koja nam daje civilizacija, a to je da radimo aktivno i zajedno. Mi to ne radimo. Mi svaki put ovdje dođemo, svako ispriča svoju priču – te ovaj dobio batine, te ovaj ne može da se vrati u svoj stan, te ovamo povrijeđeno pravo na rad, ondje povrijeđeno pravo na konstitutivnost. Mislim da je vrijeme da jedna ovakva organizacija okrene list i kaže – mi smo velika mreža nevladinih organizacija iz tri zemlje koje su teško pogođene ratnim sukobima, gdje je stotine hiljada ljudi izgubilo svoja prava i gubiće ih godinama, šta da uradimo? Ja zato danas predlažem da počnemo razmišljati o tome da je više dosta s tim da nevladine organizacije okupljene u ovoj koaliciji kukaju zbog situacije i da je samo tumače, već je vrijeme da ova organizacija počne mijenjati ovu našu stvarnost. Ona to može, ona predstavlja stotine hiljada obespravljenih ljudi ovdje u Bosni i Hercegovini. Namjerno ne kažem Bošnjaka, Srba i Hrvata, jer mi je više toga preko glave, nego građana Bosne i Hercegovine koji su obespravljeni na mnogo načina.“
Salem Čorbo, Udruženje „Povratak“, Bijeljina:
„Uprkos jednom ogromnom povratku od sedamnaest hiljada ljudi, koliko ih registrujemo, oni ni blizu ne ostvaruju svoja elementarna ljudska prava, prije svega u smislu zapošljavanja, što onda stvara problem preživljavanja uopšte. Zatim ide niz problema iz oblasti zaštite ljudskih prava – obrazovanje, kultura, mediji i tako dalje. Povratnici nemaju osjećaj da žive u državi kojoj pripadaju. Mi se zaista puno trudimo, pokušavamo da skrenemo pažnju na tu situaciju i mislim da smo dosta u tome uspjeli, ali ostatak je na onima koji raspolažu sredstvima. Mi znamo da sredstava za povratak u fondovima ima, od državnog do dva entitetska i naravno opštinskog. Nevjerovatno je da mi ustvari imamo nekog direktnog uspjeha jedino s opštinskim vlastima. Jedino ni izdvajaju neka, doduše minimalna, ali ipak neka sredstva za povratak, dok oba entiteta i država ne ulažu. Međutim, najveći problem je nekooperativnost čelnika bijeljinske opštine sa međunarodnim organizacijama, tako da smo isključeni iz svih značajnijih projekata, što se onda direktno odražava na položaj i sudbinu povratnika.“
Hasan Grebić, Zvornik:
„Na području opštine Zvornik imamo šest hiljada i jedan devastiran objekat i oko hiljadu i tri stotine ,spontanih‘ povratnika, kako ih nazivaju. Međutim, po meni, oni su istinski i pravi povratnici. Žive pod pločama, pod najlonima, u komšijskim prostorijama i tako dalje. Isto tako, kad pogledamo, najveći kršioci ljudski prava su vlasti, počevši od lokalne uprave, preko entitetskih do državnih ministarstava.“
Ratko Dubajić, sekretar Saveza izbjeglica:
„Naša prava krši vlast. Država se voli onoliko koliko vodi brigu o svakom svom građaninu, bez obzira na njegovu nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost. Ja već drugu godinu ponavljam šta moramo učiniti. Moramo vršiti pritisak na vlast i biti agresivniji kad iskazujemo naše probleme, naravno u pozitivnom smislu. Mi više ne možemo čekati. Mi nismo gavranovi koji žive četiristo godina. Evo gospodin kaže da u Tesliću za njega nema radnog mjesta. Razlika je u nijansama, od grada do grada, od entiteta do entiteta, ali svi opstruišu. Tvrdim da s onima koji su nas uvukli u rat, raseljavali, iseljavali, protjerivali, preseljavali i tako dalje, nikad nećemo ostvariti svoja prava.“
Sead Arnautalić, Udruženje izbjeglih i raseljenih, opština Novo Sarajevo:
„Mi svi na području Bosne i Hercegovine se na određen način borimo za povratak. Od Dejtona je prošlo devet godina, evo sad ide deseta. Uzmite da svako izbjeglo lice koje je podstanar prosječno plaćalo sto pedeset maraka, to za sto osam mjeseci iznosi šesnaest i po hiljada konvertibilnih maraka. Taj čovjek je znači za taj novac mogao sanirati stambenu jedinicu u kojoj je živio prije rata. A da ne govorimo o onima koji žive u alternativnom smještaju. Ja sam se nalazim u alternativnom smještaju i dva puta sam deložiran, a dva puta sam ulagao u sanaciju nekog jednosobnog stana. To su strašna kršenja ljudskih prava.“
* * * * *
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine su, uz ocjene o stanju ljudskih prava, javnosti predstavili i specijalni izvještaj o ostvarivanja prava građana BiH u upravnim procesima. O radu tri domaća ombudsmena, od njihovog imenovanja početkom godine, govori Vitomir Popović:
„Kao što je poznato, domaći ombudsmeni su stupili na dužnost 1. januara ove godine. Do tada su te dužnosti vršili međunarodni ombudsmeni, odnosno stranci. U proteklom periodu smo uglavnom obavili sve predviđene zadatke. Naravno, imali smo i određenih poteškoća u obavljanju tih naših redovnih aktivnosti.“
Koliko su predmeta primili ombudsmeni, koliko riješili i koliko preporuka sačinili?
„Zaprimili smo preko hiljadu i šesto predmeta, od čega smo uspjeli riješiti negdje oko hiljadu i trista. Naravno, kad budemo prezentirali naš godišnji izvještaj početkom sljedeće godine, u njemu ćemo iznijeti precizne podatke. Primili smo preko tri hiljade građana koji su se javljali instituciji ombudsmena i žalili se na različite povrede ljudskih prava. Izdali smo negdje preko trideset preporuka, od kojih je veliki ili najveći broj izvršen. Međutim, imamo najveći broj preporuka koje još uvijek nisu izvršene i njima ćemo posvetiti jednu od narednih konferencija. Ove izvještaje smo posebno bazirali na one oblasti ili one segmente u kojima su bila takozvana masovna kršenja ljudskih prava. Ona su posebno bila evidentna u neprimjenjivanju odredaba Zakona o radu i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH. Najavili smo i posebne izvještaje koji će se odnositi na jedan veliki broj žalbi koje su građani uputili ombudsmenima radi neefikasnosti sudova u Bosni i Hercegovini na svim nivoima, radi dužine trajanja postupka u smislu Člana 6 Evropske konvencije, dakle kako je to i predviđeno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. Mi ćemo već naredne nedjelje javno objaviti i javnosti prezentovati ova dva izvještaja. Dakle, prije svega ovaj izvještaj koji se odnosi na dužinu sudskih postupaka i loše funkcionisanja sudstva u Bosni i Hercegovini. Isto tako ćemo prezentovati i jedan specijalni izvještaj vezan za žalbe na rad Vijeća ministara i nesaradnju ovog organa sa institucijom ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.“
Ombudsmeni su posebno obradili tok i trajanje upravnih postupaka po njihovim zahtjevima pred organima uprave, što je jedno od osnovnih građanskih prava i obaveza. Specijalni izvještaj biće upućen Vijeću ministara, entitetskim premijerima i predsjednicima vlada svih deset kantona. Ombudsmen Safet Pašić:
„Po podacima kojima mi raspolažemo, opservirajući u pojedinačnim slučajevima žalbe građana, moram reći da nismo zadovoljni tim stanjem, jer se zahtjevi građana upravno procesuiraju i po nekoliko mjeseci, pa čak i nekoliko godina. Možete misliti u kakvom su stanju građani koji čekaju po nekoliko godina na nešto što je od vitalnog značaja za njihov život. Mi smo ustanovili da postoje četiri procesna zakona – jedan koji se primjenjuje na nivou Bosne i Hercegovine kad je riječ o procesuiranju u institucijama na državnom nivou, dva zakona za procesuiranje na entitetskim nivoima i četvrti za Distrikt Brčko. Sva četiri zakona je zajedničko jedno, u Članovima 1,2,3 i tako dalje, dakle u onim početnim odredbama gdje su utvrđena načela za upravno procesuiranje, svi imaju zajedničku odrednicu, svi utvrđuju načelo efikasnosti – traže da se zahtjevi građana i pravnih lica koji se podnose rješavaju u što kraćem roku, a najkasnije u zakonom propisanom roku. U svim tim zakonima su propisani maksimalni rokovi, a oni su za najjednostavnije upravne stvari petnaest dana, za nešto složenije trideset dana i za one najkompliciranije upravne stvari šezdeset dana. Tih se rokova, po pravilu, organi uprave ne pridržavaju, što znači da možemo konstatirati da se krše zakoni. Znate i sami da u svim tim zakonima postoji takozvani institut ćutnje uprave. To znači da svi ti građani, čim prođe rok, stiču uslove za ulaganje žalbe zbog ćutnje uprave, što može doseći i do upravnog spora.“
Ombudsmeni, kao primjer nesaradnje, ističu čak Vijeće ministara BiH.
Vitomir Popović:
„Nedopustivo je da institucija ombudsmena deset mjeseci čeka da dobije rješenje o pečatu. To je jednostavno nedopustivo. To nije dopustivo ni za jednu instituciju, a kamoli za ovu. Nedopustivo je da pojedina ministarstva, i pored nekoliko urgencija, ne odgovaraju na dopis ombudsmena. Bez obzira da li se radi o ombudsmenu Bosne i Hercegovine ili ombudsmenu Republike Srpske ili Federacije BiH, to jednostavno nije dozvoljeno. Naravno, naša nadležnost je regulisanana zakonom, mi nismo organ vlasti u onom smislu u kojem to jeste Vijeće ministara, i to kao organ izvršne vlasti, ali mi ćemo u skladu sa zakonom i našim ovlašćenjima napisati sve to što u ovom momentu možemo da napišemo i taj izvještaj ćemo prezentovati Parlamentarnoj skupštini i svima onima od kojih očekujemo da budu u funkciji otklanjanja ovakvih i sličnih problema koji bi mogli, ne samo da ugrožavaju rad ove institucije, nego da budu i u funkciji kršenja ljudskih prava građana. Dakle, naš prevashodni zadatak jeste da štitimo ljudska prava građana.“
Vitomir Popović ističe i neka masovna kršenja ljudskih prava čak i u pravosuđu:
„Radi se o masovnom kršenju odredaba Zakona o radu Federacije BiH i Republike Srpske. Vi znate da su tamo preuzete određene obaveze. Mi smo tome posvetili poseban izvještaj o prioritetu zapošljavanja radnika koji su se nalazili u radnom odnosu 1991. godine i ostvarivanja drugih prava koja im pripadaju po osnovu radnog odnosa, kao što je pravo na čekanje i tako dalje. Imamo i kršenja u drugim oblastima. Dobili smo određen broj predmeta koji se tiču obrazovanja. Mislim da bi se, poslije kršenja ovih imovinskih prava i prava na rad, moglo govoriti i o velikom broju kršenja ljudskih prava u oblasti pravosuđa. Kad kažem pravosuđa, prvenstveno mislim na sudove, i to skoro sve sudove u BiH, izuzev Brčko Distrikta. Pred sudovima se još uvijek nalazi nedopustivo veliki broj predmeta. Neke od sudija su zadužene godišnje za na primjer četiri ili pet hiljada predmeta, a znamo da godišnja norma može biti negdje oko trista predmeta. Sudijama će dakle trebati dvanaest godina da zakažu suđenja za onaj broj predmeta za koji su zaduženi. To je apsolutno suprotno i nespojivo sa Članom 6 Evropske konvencije koji govori o pravu na pravičan pristup suda i tako dalje. Postoji i čitav niz dugih problema kojima ćemo mi posvetiti pažnju, zavisno od toga o kakvom sudu je riječ. Samo u upravnim sporovima pred vrhovnim sudovima i Republike srpske i Federacije BiH se nalazi preko dvadeset hiljada predmeta. Zamislite kako može da reaguje građanin koji je tražio ili pokušao da u skladu sa domaćom jurisdikcijom ostvari pravo na, na primjer, nasljeđivanje neke stambene zgrade ili rješavanje svog stambenog pitanja i deset ili dvanaest godina čeka na rješavanje jednog takvog predmeta. Naravno, kažem, postoji čitav niz predmeta, mi smo izdavali i specijalne izvještaje i mi ćemo na jasan i precizan način, u skladu sa zakonom, ne samo izdati određene preporuke, nego i prozvati sve one koji su kršili taj zakon, bez obzira ko to bio. Na jasan i precizan način ćemo morati da kažemo da li su određene reforme uspjele i u kojoj mjeri, i šta bi eventualno u buduće trebalo da se radi. Ombudsmeni imaju mogućnost da daju svoje preporuke, da insistiraju i da traže od nadležnih organa i nadležnih institucija da preduzimaju sve one radnje koje bi bile u funkciji otklanjanja kršenja i počinjenih povreda ljudskih prava, dakle pomoću Evropske konvencije i drugih instrumenta i onih dvanaest odnosno sada već trinaest protokola uz Evropsku konvenciju.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba