Porodica Alenka Titorića, kojeg je crnogorska policija 1992. godine uhapsila u Herceg Novom i sa grupom drugih izbjeglica Bošnjaka predala Vojsci Radovana Karadžića koja je ubrzo likvidirala nedužne civile, podnijela je tužbu protiv države Crne Gore, odnosno protiv crnogorskog MUP-a, i zatražila da im se zbog pretrpljenih duševnih bolova, zbog ubistva najbližeg, isplati oko 940 hiljada eura odštete. Advokat Dragan Prelević, zastupnik porodice Titorić, kaže da je vrijeme da se država suoči sa grijesima iz prošlosti:
“Alenko Titorić je jedan od više desetina ljudi koji su 1992. godine u jednoj diskriminatornoj sistematskoj akciji lova na ljude, koji su bili podobni za isporučivanje u svojstvu taoca, stradali u okviru akcije MUP-a Crne Gore. Danas, poslije dvanaest i po godina, porodica je smogla snage da pokrene postupak za naknadu štete koja se prvenstveno ogleda u šteti nastaloj usljed krivičnih djela od strane nadležnih organa Republike Crne Gore, prije svega, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, koji ne zastarijeva, i protivpravnog lišavanja slobode sa smrtnom posljedicom”.
Prema navodima iz tužbe, Alenko Titorić je zbog rata u Sarajevu izbjegao u Beograd, gdje je radio za firmu “Mitro tri”, koja se, takođe, preselila u Srbiju iz ratom zahvaćene Bosne. Alenko i još trojicu njegovih kolega firma je poslala na službeni put u Crnu Goru krajem maja 1992.godine, gdje ga je crnogorska policija uhapsila i isporučila SUP-u Srebrenica i Vojnoj policiji u Bratuncu. Alenko Titorić je umrlim proglašen 26.maja 1992., rješenjem Opštinskog suda u Sarajevu.
Podsjetimo, Titorić je samo jedan od oko šezdeset bosanskohercegovačkih izbjeglica koje su crnogorske vlasti ratne 1992. uhapsile u Herceg Novom. Uhapšena grupa Bošnjaka civila isporučena je snagama Radovana Karadžića. Ti ljudi su, navodno, kako se može vidjeti iz službenih dokumenata iz tog perioda, bili planirani za razmjenu za zarobljene srpske teritorijalce. Međutim, Karadžićeva vojska je, ubrzo nakon deportacije, pobila te ljude koje joj je isporučio crnogorski MUP, na čijem se čelu u to vrijeme nalazio Nikola Pejaković.
Advokat Dragan Prelević za naš radio kaže da je tužba porodice Titorić samo prva u nizu i da će državu Crnu Goru ubrzo tužiti na desetine porodica ubijenih muslimana:
“Naša kancelarija priprema još desetine slučajeva koje ćemo pokrenuti već iduće nedjelje. Naša namjera je da, pokretanjem pojedinačnih postupaka, individualizujemo ljude koji su kolektivno stradali i da suočimo odgovorne sa svakim od njih pojedinačno”.
Slobodan Franović, predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta, za naš program kaže da je pokretanje građanske parnice od strane porodice Titorić dobar početak i da je vrijeme da ovaj stravičan zločin konačno bude rasvijetljen:
“Ovo može potaknuti dalji proces rasvjetljavanja ovog slučaja. Očekujem da će povodom ovoga i državni tužilac Vesna Medenica ispuniti svoje obećanje koje je dala nedavno. Ona je u svojoj izjavi tada, za Televiziju Crne Gore, rekla da će ona u vezi s ovim slučajem tražiti otvaranje istrage. Za sada ja nemam informacije da li se nešto dogodilo u vezi s tim, ali mi ćemo ovo pitanje postavljati stalno”.
Slobodan Pejović, u to vrijeme inspektor za krvne delikte hercegnovske policije za naš radio kaže da se s mukom i gorčinom sjeća ratne 1992. i dodaje da se nada da će država Crna Gora konačno uraditi što može kako bi porodicama ubijenih vratila mir:
“Ja mislim da je najmanje to što može Crna Gora da uradi da im plati tu odštetu. To je bilo nesrećno vrijeme. Mnogi su ljudi nevini stradali, mislim na bosanske muslimane. Ali, ipak, najmanje što bi mogla Crna Gora da uradi to je da te nesrećne porodice obešteti, barem novčano, kada im se već ne mogu životi vratiti”.
“Alenko Titorić je jedan od više desetina ljudi koji su 1992. godine u jednoj diskriminatornoj sistematskoj akciji lova na ljude, koji su bili podobni za isporučivanje u svojstvu taoca, stradali u okviru akcije MUP-a Crne Gore. Danas, poslije dvanaest i po godina, porodica je smogla snage da pokrene postupak za naknadu štete koja se prvenstveno ogleda u šteti nastaloj usljed krivičnih djela od strane nadležnih organa Republike Crne Gore, prije svega, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, koji ne zastarijeva, i protivpravnog lišavanja slobode sa smrtnom posljedicom”.
Prema navodima iz tužbe, Alenko Titorić je zbog rata u Sarajevu izbjegao u Beograd, gdje je radio za firmu “Mitro tri”, koja se, takođe, preselila u Srbiju iz ratom zahvaćene Bosne. Alenko i još trojicu njegovih kolega firma je poslala na službeni put u Crnu Goru krajem maja 1992.godine, gdje ga je crnogorska policija uhapsila i isporučila SUP-u Srebrenica i Vojnoj policiji u Bratuncu. Alenko Titorić je umrlim proglašen 26.maja 1992., rješenjem Opštinskog suda u Sarajevu.
Podsjetimo, Titorić je samo jedan od oko šezdeset bosanskohercegovačkih izbjeglica koje su crnogorske vlasti ratne 1992. uhapsile u Herceg Novom. Uhapšena grupa Bošnjaka civila isporučena je snagama Radovana Karadžića. Ti ljudi su, navodno, kako se može vidjeti iz službenih dokumenata iz tog perioda, bili planirani za razmjenu za zarobljene srpske teritorijalce. Međutim, Karadžićeva vojska je, ubrzo nakon deportacije, pobila te ljude koje joj je isporučio crnogorski MUP, na čijem se čelu u to vrijeme nalazio Nikola Pejaković.
Advokat Dragan Prelević za naš radio kaže da je tužba porodice Titorić samo prva u nizu i da će državu Crnu Goru ubrzo tužiti na desetine porodica ubijenih muslimana:
“Naša kancelarija priprema još desetine slučajeva koje ćemo pokrenuti već iduće nedjelje. Naša namjera je da, pokretanjem pojedinačnih postupaka, individualizujemo ljude koji su kolektivno stradali i da suočimo odgovorne sa svakim od njih pojedinačno”.
Slobodan Franović, predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta, za naš program kaže da je pokretanje građanske parnice od strane porodice Titorić dobar početak i da je vrijeme da ovaj stravičan zločin konačno bude rasvijetljen:
“Ovo može potaknuti dalji proces rasvjetljavanja ovog slučaja. Očekujem da će povodom ovoga i državni tužilac Vesna Medenica ispuniti svoje obećanje koje je dala nedavno. Ona je u svojoj izjavi tada, za Televiziju Crne Gore, rekla da će ona u vezi s ovim slučajem tražiti otvaranje istrage. Za sada ja nemam informacije da li se nešto dogodilo u vezi s tim, ali mi ćemo ovo pitanje postavljati stalno”.
Slobodan Pejović, u to vrijeme inspektor za krvne delikte hercegnovske policije za naš radio kaže da se s mukom i gorčinom sjeća ratne 1992. i dodaje da se nada da će država Crna Gora konačno uraditi što može kako bi porodicama ubijenih vratila mir:
“Ja mislim da je najmanje to što može Crna Gora da uradi da im plati tu odštetu. To je bilo nesrećno vrijeme. Mnogi su ljudi nevini stradali, mislim na bosanske muslimane. Ali, ipak, najmanje što bi mogla Crna Gora da uradi to je da te nesrećne porodice obešteti, barem novčano, kada im se već ne mogu životi vratiti”.
