Kao nekadašnji predsjednik Skupštine Kosova, potpredsjednik parlamenta Srbije, te savezni javni tužilac SR Jugosalvije, Jokanović se na suđenju Slobodanu Miloševiću pojavio kao ekspertski svjedok. On je opširno opisao razvoj ustavnog položaja Kosova u Srbiji i Jugoslaviji, zaključujući da je kosovska autonomija od završetka 2. svjetskog rata “neprestano širena”. "Po Ustavu iz 1974. godine – kazao je svjedok – ovlaštenja Srbije na Kosovu bila su nikakva. Kosovo je de facto bilo izjednačeno sa ostalim jugoslovenskim republikama".
Prema Jokanovićevim riječima, kosovski Albanci su, iako proporcionalno
zastupljeni u svim organima vlasti, od 1968. demonstracijama počeli da traže "Kosovo-republiku". Zahtjev za samostalnošću Kosova – rekao je svjedok – ponovljen je tokom demonstracija 1981. godine, a policiji iz
Srbije nije bilo dozvoljeno da udje u pokrajinu i pomogne u suzbijanju
protesta.
Članu Sudskog vijeća, britanskom sucu Iainu Bonomyju, nije bilo jasno zašto su Albanci tražili republiku ako je već Kosovo bilo izjednačeno sa “ostalim jugoslovenskim republikama". Jokanović je odgovorio: "Albanci su tražili da Kosovo postane nezavisna država, odvojena od Srbije i Jugoslavije, što i dalje traže i što je glavni cilj svih njihovih političkih partija".
Svjedok je negirao navode tužbe da je Srbija usvajanjem ustavnih amandmana u proljeće 1989. ukinula autonomiju Kosova: "Pokrajini ustavnim amandmanima nije oduzeta nijedna nadležnost, sve
su ostale, samo su Srbiji vraćene nadležnosti u narodnoj odbrani i
bezbijednosti. Položaj Kosova u jugoslovenskoj federaciji ničim nije
bio promijenjen".
Jokanović je kazao da je postupak za promjenu Ustava Srbije pokrenuo Miloševićev prethodnik na položaju predsjednika Srbije, pokojni Ivan Stambolić.
Pored vrlo temeljitog ispitivanja svjedoka o kosovskim ustavnopravnim pitanjima, Milošević je, danas vidno dobro raspoložen, imao vremena čak da citira i Hamleta kada je tužilac Geoffrey Nice kazao da za “dodjeljivanje besplatnih placeva albanskim imigrantima”, o čemu je govorio Jokanović, nikad dosad nije čuo:
"Ima mnogo stvari koje vaša mudrost nije u stanju ni da zamisli, moj Horacije. Pokušao sam da citiram Šekspira, doduše na srpskom, a od gospodina Nicea ni ne očekujem da nešto zna o tome", kazao je optuženi.
Prema Jokanovićevim riječima, kosovski Albanci su, iako proporcionalno
zastupljeni u svim organima vlasti, od 1968. demonstracijama počeli da traže "Kosovo-republiku". Zahtjev za samostalnošću Kosova – rekao je svjedok – ponovljen je tokom demonstracija 1981. godine, a policiji iz
Srbije nije bilo dozvoljeno da udje u pokrajinu i pomogne u suzbijanju
protesta.
Članu Sudskog vijeća, britanskom sucu Iainu Bonomyju, nije bilo jasno zašto su Albanci tražili republiku ako je već Kosovo bilo izjednačeno sa “ostalim jugoslovenskim republikama". Jokanović je odgovorio: "Albanci su tražili da Kosovo postane nezavisna država, odvojena od Srbije i Jugoslavije, što i dalje traže i što je glavni cilj svih njihovih političkih partija".
Svjedok je negirao navode tužbe da je Srbija usvajanjem ustavnih amandmana u proljeće 1989. ukinula autonomiju Kosova: "Pokrajini ustavnim amandmanima nije oduzeta nijedna nadležnost, sve
su ostale, samo su Srbiji vraćene nadležnosti u narodnoj odbrani i
bezbijednosti. Položaj Kosova u jugoslovenskoj federaciji ničim nije
bio promijenjen".
Jokanović je kazao da je postupak za promjenu Ustava Srbije pokrenuo Miloševićev prethodnik na položaju predsjednika Srbije, pokojni Ivan Stambolić.
Pored vrlo temeljitog ispitivanja svjedoka o kosovskim ustavnopravnim pitanjima, Milošević je, danas vidno dobro raspoložen, imao vremena čak da citira i Hamleta kada je tužilac Geoffrey Nice kazao da za “dodjeljivanje besplatnih placeva albanskim imigrantima”, o čemu je govorio Jokanović, nikad dosad nije čuo:
"Ima mnogo stvari koje vaša mudrost nije u stanju ni da zamisli, moj Horacije. Pokušao sam da citiram Šekspira, doduše na srpskom, a od gospodina Nicea ni ne očekujem da nešto zna o tome", kazao je optuženi.
