Jeste li čuli da se uvodi PDV u BiH, ovaj novi porez?
“Porez? Nisam čuo.”
“Ne znam. Ne razumijem se toliko u politiku.”
“Joj, nismo. Nismo baš nešto informisani što se politike tiče, stvarno.”
“Jesam čuo, ali slabo, znate.”
Kako je porez najvažniji i navjeći državni prihod, porezna politika jedna je od najbitnijih stvari za neku državu. Porezni sistem BiH, zasnovan na porezu na promet, odavno je zastario, kažu ekomomisti. Sead Kreso, Ekonomski fakultet Sarajevo:
“U nas je situacija takva da je porez na promet obračunat po stopi 20 posto, 10 posto, sniženoj stopi, za usluge 10 posto i postoje oslobađanja, s tim što RS ima ubiranje i regulaciju tog poreza na nivou entiteta i raspodjelu poreza 70 posto za entitet, a 30 posto za općine. U Federaciji taj porez pripada kantonima, a onda kantoni dodjeljuju određeni dio tog poreza općinama, da bi one mogle izvršavati svoje funkcije.”
Za razliku od zastarjelog poreza na promet, porez na dodanu vrijednost najsavršeniji je oblik poreza poznat do sada. Za BiH, u kojoj je izbjegavanje plaćanja poreza postala normalna stvar, uvođenje PDV-a posebno je bitno. Predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH, Milan Lovrić:
“Ja sam uvjeren da je u nekim periodima, čak i preko 50 posto poreza na promet bilo izvan kontrole države. Znači, ono što je bilo stvaranje različitih tajkuna, ljudi koji su se obogatili uglavnom na račun države, na račun neplaćanja ovog. PDV je takav sistem u kojem način ubiranja će garantirati da će država lakše moći kontrolirati i da će sigurno biti ubrano puno više prihoda nego kroz ovakav način poreza na promet koji je u BiH sada.”
Dakle, PDV se, pojašnava Sead Kreso, obračunava ovako:
“Na jednom primjeru kratkom to se može reći: posječena debla iz proizvodnje, kad idu u pilanu, u pilani dobijaju novu vrijednost u obliku građe. Razlika koja je dobivena stvaranjem nove vrijednosti se porezuje. Slijedeća faza bi bila pravljenje polufabrikata za namještaj ili, recimo, za okvire prozorske, vrata i slično. To je opet nova vrijednost koja je dodana prethodnoj. I taj dio se porezuje. U prethodnoj fazi, proizvođač je platio porez državi i kad te poluproizvode, kao što je građa, proda u narednu fazu, on ustvari od narednog u fazi, u lancu proizvodnje naplati taj porez. Ovaj mu plati taj porez, ali isto tako on zaračuna porez narednom, sve dok krajnje potrošnje.”
Ovakav način obračuna PDV-a glavni je razlog zašto je plaćanje ovog poreza vrlo teško, mada ne i nemoguće izbjeći. Očekuje se, dakle, da će prihodi države naplatom PDV-a biti značajno veći. Još je jedna pozitivna strana ovog poreznog oblika. U BiH, gdje svijest o tome da porez treba plaćati imaju malobrojni, situacija će se bitno promijeniti. A evo i kako:
“Svaki naredni u lancu se trudi da dobije regularno obračunat porez da ne bi on slučajno potpao pod zakonsko slovo i platio sve ono što nije obračunato prije njega.”
Pozitivnih strana PDV-a, dakle, mnogo je. Negativnih, međutim, takođe nije malo. Neka će preduzeća, posebno uvozne firme, negativno osjetiti uvođenje ovog poreza, kaže Milan Lovrić:
“Sigurno da će se pročistiti dio uvoznika. Znači za firme koje ne budu u stanju kod uvoza odmah platiti PDV doći će do jedne selekcije. I mogući problem je kod nabavke opreme koja će se valorizirati u jednom duljem periodu, a obveza je plaćanja poreza na promet odmah kod nabavke. To je jedan od problema koji će na neki način destimulirati nabavku te vrste robe.”
Teorijski gledano, kažu ekonomisti, najbolje bi bilo da jednom poreznom stopom bude obuhvaćeno što više roba, jer to podrazumijeva dalje jednak tretman svih roba na tržištu. S druge strane, kakva god da bude porezna stopa, pa i ako neki proizvodi budu oslobođeni plaćanja PDV-a, primjenu ovog poreza osjetit će najsiromašniji, kaže Sead Kreso:
“Šta to znači? Ljudi sa manjim dohotkom u suštini plaćaju veći obim poreza relativno nego oni sa velikim dohotkom. Opterećenja poreza na 400 maraka dohotka, ako je on 10 posto, znate su mnogo veća jer je to 40 maraka, nego kod nekog ko ima 4 000 maraka. Zašto? On će veliki dio dohotka pustiti u štednju i u neke druge oblasti, neće mu sve trebati za osnovne oblike potrošnje i slično. Kad pogledate koliko je on poreza morao platiti, u suštini njegovo relativno opterećenje je niže. I to je osnovni smisao zašto se uvijek govori i o sniženim stopama i zašto je Evropska unija u 6.VAT direktivi, koja regulira tu oblast, ponudila stopu od 15 posto, ne nižu, kao osnovnu stopu i snižene stope, jednu ili dvije, ne niže od 5 posto.”
Kad su u pitanju sukobi Vijeća ministara BiH i međunarodnih institucija sa državnim parlamentom oko stope PDV-a, tu će se još, tvrde parlamentarci, lomiti koplja. A građani već sad znaju šta ih čeka:
“Onda će nam biti, bogami, sve skuplje.”
“Pa, suština je da se poveća porez. I šta će biti? Vjerovatno će biti još gora situacija nego što je do sada. Ljudi će moći manje da nabavljaju, znate već kakva je finansijska situacija. Tako da mislim da nije to u redu, ali mi smo tu nemoćni, znamo ko odlučuje.”
“Porez? Nisam čuo.”
“Ne znam. Ne razumijem se toliko u politiku.”
“Joj, nismo. Nismo baš nešto informisani što se politike tiče, stvarno.”
“Jesam čuo, ali slabo, znate.”
Kako je porez najvažniji i navjeći državni prihod, porezna politika jedna je od najbitnijih stvari za neku državu. Porezni sistem BiH, zasnovan na porezu na promet, odavno je zastario, kažu ekomomisti. Sead Kreso, Ekonomski fakultet Sarajevo:
“U nas je situacija takva da je porez na promet obračunat po stopi 20 posto, 10 posto, sniženoj stopi, za usluge 10 posto i postoje oslobađanja, s tim što RS ima ubiranje i regulaciju tog poreza na nivou entiteta i raspodjelu poreza 70 posto za entitet, a 30 posto za općine. U Federaciji taj porez pripada kantonima, a onda kantoni dodjeljuju određeni dio tog poreza općinama, da bi one mogle izvršavati svoje funkcije.”
Za razliku od zastarjelog poreza na promet, porez na dodanu vrijednost najsavršeniji je oblik poreza poznat do sada. Za BiH, u kojoj je izbjegavanje plaćanja poreza postala normalna stvar, uvođenje PDV-a posebno je bitno. Predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH, Milan Lovrić:
“Ja sam uvjeren da je u nekim periodima, čak i preko 50 posto poreza na promet bilo izvan kontrole države. Znači, ono što je bilo stvaranje različitih tajkuna, ljudi koji su se obogatili uglavnom na račun države, na račun neplaćanja ovog. PDV je takav sistem u kojem način ubiranja će garantirati da će država lakše moći kontrolirati i da će sigurno biti ubrano puno više prihoda nego kroz ovakav način poreza na promet koji je u BiH sada.”
Dakle, PDV se, pojašnava Sead Kreso, obračunava ovako:
“Na jednom primjeru kratkom to se može reći: posječena debla iz proizvodnje, kad idu u pilanu, u pilani dobijaju novu vrijednost u obliku građe. Razlika koja je dobivena stvaranjem nove vrijednosti se porezuje. Slijedeća faza bi bila pravljenje polufabrikata za namještaj ili, recimo, za okvire prozorske, vrata i slično. To je opet nova vrijednost koja je dodana prethodnoj. I taj dio se porezuje. U prethodnoj fazi, proizvođač je platio porez državi i kad te poluproizvode, kao što je građa, proda u narednu fazu, on ustvari od narednog u fazi, u lancu proizvodnje naplati taj porez. Ovaj mu plati taj porez, ali isto tako on zaračuna porez narednom, sve dok krajnje potrošnje.”
Ovakav način obračuna PDV-a glavni je razlog zašto je plaćanje ovog poreza vrlo teško, mada ne i nemoguće izbjeći. Očekuje se, dakle, da će prihodi države naplatom PDV-a biti značajno veći. Još je jedna pozitivna strana ovog poreznog oblika. U BiH, gdje svijest o tome da porez treba plaćati imaju malobrojni, situacija će se bitno promijeniti. A evo i kako:
“Svaki naredni u lancu se trudi da dobije regularno obračunat porez da ne bi on slučajno potpao pod zakonsko slovo i platio sve ono što nije obračunato prije njega.”
Pozitivnih strana PDV-a, dakle, mnogo je. Negativnih, međutim, takođe nije malo. Neka će preduzeća, posebno uvozne firme, negativno osjetiti uvođenje ovog poreza, kaže Milan Lovrić:
“Sigurno da će se pročistiti dio uvoznika. Znači za firme koje ne budu u stanju kod uvoza odmah platiti PDV doći će do jedne selekcije. I mogući problem je kod nabavke opreme koja će se valorizirati u jednom duljem periodu, a obveza je plaćanja poreza na promet odmah kod nabavke. To je jedan od problema koji će na neki način destimulirati nabavku te vrste robe.”
Teorijski gledano, kažu ekonomisti, najbolje bi bilo da jednom poreznom stopom bude obuhvaćeno što više roba, jer to podrazumijeva dalje jednak tretman svih roba na tržištu. S druge strane, kakva god da bude porezna stopa, pa i ako neki proizvodi budu oslobođeni plaćanja PDV-a, primjenu ovog poreza osjetit će najsiromašniji, kaže Sead Kreso:
“Šta to znači? Ljudi sa manjim dohotkom u suštini plaćaju veći obim poreza relativno nego oni sa velikim dohotkom. Opterećenja poreza na 400 maraka dohotka, ako je on 10 posto, znate su mnogo veća jer je to 40 maraka, nego kod nekog ko ima 4 000 maraka. Zašto? On će veliki dio dohotka pustiti u štednju i u neke druge oblasti, neće mu sve trebati za osnovne oblike potrošnje i slično. Kad pogledate koliko je on poreza morao platiti, u suštini njegovo relativno opterećenje je niže. I to je osnovni smisao zašto se uvijek govori i o sniženim stopama i zašto je Evropska unija u 6.VAT direktivi, koja regulira tu oblast, ponudila stopu od 15 posto, ne nižu, kao osnovnu stopu i snižene stope, jednu ili dvije, ne niže od 5 posto.”
Kad su u pitanju sukobi Vijeća ministara BiH i međunarodnih institucija sa državnim parlamentom oko stope PDV-a, tu će se još, tvrde parlamentarci, lomiti koplja. A građani već sad znaju šta ih čeka:
“Onda će nam biti, bogami, sve skuplje.”
“Pa, suština je da se poveća porez. I šta će biti? Vjerovatno će biti još gora situacija nego što je do sada. Ljudi će moći manje da nabavljaju, znate već kakva je finansijska situacija. Tako da mislim da nije to u redu, ali mi smo tu nemoćni, znamo ko odlučuje.”
