Dostupni linkovi

Tišina nerada


Odbjegli kriminalac nadahnjuje novinsku mitologiju. Nemoć policije zabavlja medije, oni naciju. Američki izbori približili su se na dan. Izgledi su, nesigurno prognoziraju vračevi, fifty-fifty. Ja cijeli dan radim, jer moram iskoristiti tišinu nerada. Mir mrtvog dana. Čak je i glazba na radiju manje teroristička nego u standardnoj šemi radnoga tjedna.

Subota, 30. listopada 2004. godine
Iznimno toplo razdoblje na kraju listopada pogodovalo je bogatom urodu gljiva, zelenilu travnjaka i eskalaciji bolesti na svim razinama. Oscilacije tlaka napunile su bolnice i stanice hitne pomoći. Jutros je sunce zakrilio sivi oblak, uskoro ga posve pokrio, a već oko 11 počela je kiša, najprije sitna, pa onda krupnija, u zamasima, najavljujući razvodnjenost dana, u kojemu još uvijek dominiraju vijesti o mrtvim i zarobljenim hrvatskim vozačima u Iraku i spektakularnom bijegu srpskoga kriminalca iz sudnice u središtu Zagreba, pri čemu je čak dvojici čuvara oteo pištolje i potom se poput Zoroa vinuo kroz prozor u beskraj ničim omeđene slobode. Ministrica pravosuđa u intervjuu Radiju 101 bijeg je obrazložila činjenicom da je "Čovjek očito gledao filmove". Za razliku od policajaca. Koji ne gledaju filmove.

Izložba Pedesete u HDLU sigurno je najbolje koncipirana i postavljena izložba u posljednje vrijeme, kada Zagrebu ne nedostaje kvalitetnih likovnih sadržaja. Nakon ljetnog mrtvila, posve neprimjerenog gradu koji računa na turiste, a oni posljednih godina čak i dolaze u sve zamjetnijem broju, od rujna je krenuo pravi presing, tako da samo ovoga časa posjetitelji moraju odlučivati između sjajne ponude kao što je spomenuta izložba, Dora Maar i Picasso u Klovićevim dvorima, sedam tisućljeća perzijske umjetnosti u Mimari, izložba hrvatske renesanse, te Gotika na Jadranu u ozračju Paola Veneziana također u Klovićevim dvorima.

Prema kraju dana kiša tutnji sve intenzivnije. Kišne večeri odlazim u prepun multipleks Cinestar i gledam sjajan film Arsena Ostojića Ta divna splitska noć. Mračan, okrutan, u iskošenim tamnomodrim kadrovima, s glazbom Mate Matišića, povremeno podsjeća na najbolje radove Jima Jarmusha. Rijetko uvjerljiv domaći film, od kojega se istinski ježi koža, a Split izgleda bolje od razvikanih metropola. Nakon kina i dalje lijeva. Ne vidi se ni bijela crta na poplavljenom asflatu.

Nedjelja, 31. listopada 2004. godine
Obilazim grobove na kojima su prijatelji i bliski rođaci. Najprije Stjepanov, koji je poginuo zadnjih dana rata "negdje na Baniji", momak koji je pisao pjesme, a onda cijeli rat proveo u uniformi. Pri kraju kolovoza 1995. bio je strašno nervozan, gotovo uplašen činjenicom da ga više nitko neće trebati. Upao je u zasjedu kada više niti zasjeda ni proboj nisu imali nikava smisla.

U novinama je odbjegli kriminalac i dalje glavna vijest. Čuvari, suci, ministri prebacuju loptice brže od prvaka u stolnom tenisu. Američki izbori opasno su se približili. Reagirao je čak i Osama iz osame u nekim brdima. Tako barem kažu. Hrvatski predsjednički izbori tek se zahuktavaju. Zasad benignim uvredama, ponekom stupidnom izjavom i poznatim arsenalom praznih obećanja na kakve smo već navikli. Makar se sve to zaboravi kada guščjim perom mrčimo po nevinome izbornom listiću.

Ponedjeljak, 1. studenoga 2004. godine
Dan je neradan. Svi putovi i sve misli usmjereni su prema grobljima i prema mrtvima.

Odbjegli kriminalac nadahnjuje novinsku mitologiju. Nemoć policije zabavlja medije, oni naciju. Američki izbori približili su se na dan. Izgledi su, nesigurno prognoziraju vračevi, fifty-fifty. Ja cijeli dan radim, jer moram iskoristiti tišinu nerada. Mir mrtvog dana. Čak je i glazba na radiju manje teroristička nego u standardnoj šemi radnoga tjedna. Kada više nisam mogao buljiti u ekran kompjutora, zamijenio sam ga kinom. Povratak je ruski film, pobjednik venecijanskoga i zagrebačkog festivala, sumorna priča o "očevima i djeci", nedokučivo daleka hollywoodskoj produkciji hepiendaške tragedije.

Utorak, 2. studenoga 2004. godine
Pritisak Interlibera, jedne čudne tržnice knjiga koja sebi lijepi etiketu sajma, sada se naglo povećao, jer je do početka samo tjedan dana. U podne sam se sastao s ljudima koji postavljaju štand, dogovorio detalje i lagano se znojio od brojki koje su izgovarali, podrazumijevajući da to ozbiljnom izdavaču ne bi trebao biti problem. A problem je sada skoro sve. Ponajprije smisao Interlibera u vremenu kada je knjiga svedena na marketinški bofl, jeftinu maketu za oronuli namještaj još iz vremena socijalističke izgradnje. Bivši ugledni drugovi sada su jednako ugledni tajkuni, kojima se prohtjelo kulturtregerskog renomea, pa ako još donosi i neke pare...tko bi se toga odrekao? Jesu li kolege nakladnici, kojima ovaj kulturtregerski projekt izravno radi o glavi, pokazali i najmanji trag otpora? Zašto neka pitanja ne traže odgovore?

Srijeda, 3. studenoga 2004. godine
Tura je uobičajena: ured, dizajn-studio, sastanci s autorima: najprije Mićanović, odmah potom Danijel Dragojević. Nadam se da ćemo napokon definirati novu ediciju poezije, i da će u njoj važno mjesto imati upravo nova Dragojevićeva knjiga.

To s objavljivanjem poezije ionako je jedna potpuno neshvatljiva vrsta ludila. Knjige ne treba nitko osim autora i izdavača, a meni se čini da baš zato moraju biti ljepše, atraktivnije, zanimljivije upakirane.

Medijska tema dana pobjeda je Georgea Busha na američkim izborima. Čudim se čuđenjima, jer mi je svaka druga varijanta izgledala posve neuvjerljivom. Većina izbora završi upravo tako: nevjericom i razočaranjem, jer nitko nije glasao za neželjenog pobjednika.

Četvrtak, 4. studenoga 2004. godine
Počinje festival Književnost uživo. Tridesetak pisaca iz svijeta predstavit će se idućih dana zagrebačkoj publici. Nazvao me Peter Zilahy, mladi mađarski pisac, vrlo uspješan u Njemačkoj, preveden na nekoliko jezika, simpa momak kojega sam upoznao prije tri godine na Festivalu europske kratke priče. Prošle sam ga godine častio pivom i hrenovkama u Frankfurtu, pri čemu smo dogovorili prijevod knjige priča. Sutra, na zagrebačkom pivu, dogovorit ćemo detalje, definirati točan termin objavljivanja.

U ovim sam bilješkama zaobišao tri medijski najeksploatiranije teme ovih dana: Mesićevu izjavu o nesudjelovanju Crne Gore u ratu s Hrvatskom, korupcionašku aferu ministra vanjskih poslova i prizivanje duhova iz Le Carreovih romana u tragikomičnom isljeđivanju jedne mlade novinarke. Ježim se, zapravo, od nevinih i zabrinutih lica kada raspravljaju o sječi tuđih glava dok se neobuzdani puter potocima cijedi s njihovih.
XS
SM
MD
LG