Dostupni linkovi

U decentralizaciji je rešenje kosovskog problema


Decentralizacija je suština rešenja problema povratka raseljenih lica na Kosovo, jer ce veća ovlašćenja lokalne samouprave pomoći srpskoj zajednici da ostvari svoja prava, ocenio je za naš program Nenad Radosavljević, savetnik šefa UNMIK-a za povratak.

Prema recima Radosavljevica uzurpirana srpska imovina od strane Albanaca, albanski lideri koji zagovaraju nezavisnost i sportost u delovanju medjunarodne zajednice, su glavne prepreke povratku raseljnih. Nenad Radosavljevic kaze kako treba traziti nova resenja, s obzirom da ni pet godina nakon konflikta ne postoji bezbednost za srpsku zajednicu:
“Decentralizacija je sustina resenja problema. Probano je multietnicnost, demokratizacija, razvoj tolerancije, mnoge organizacije su potrosile mnogo novca na tako nesto. U odredjenom trenutku posle toga mi nismo imali ocekivane rezultate, koje sam i ja ocekivao, za koje sam se borio. Jednostavno se problem mora resavati na drugi nacin. Od svega toga sto smo radili mi moramo da podjemo u drugu stranu. U drugom smeru jeste vladavina prava, red i zakon, koji se decentralizacijom i pojacavanjam ovlascenja lokalnoj samoupravi i formiranjem novih opstina, zaista moze pomoci srpskoj zajednici u ovom trenutku da bude stabilnija, da se lakse stiti i da lakse ostvaruje svoja prava”.

Radosavljevic nije zadovoljan najavama da ce se u vladi Kosova formirati Ministarstvo za povratak i zajednice. On kaze da lokalne vlasti u proteklom periodu nista nisu uradile da dodje do povratka raseljenih Srba:

“Ja licno na osnovu iskustva, opet nisam zadovoljan tim transferom, pogotovu zbog toga sto od pocetka su privremene institucije zelele da preuzmu ovlascenja, ali pri tome transfer odgovornosti sa UNMIKa, odnos rezervisanih ovlascenja specijalnog predstavnika generalnog sekretara prema privremenim institucijama se gubi. Odgovornost se gubi ostaje samo ovlascenje. A na osnovu onoga sto znam sa terena osnovni problem i opstrukcija je dolazila upravo od Albanaca i to najvise od rukovodstva u opstinama. Deklarativno je bilo izjava i lidera i pisama povratnicima, ali je to sve zaista samo deklaracija i to je samo na papiru”.

Prema oceni Radosavljevica, povratak Srba je bio uspesan u ruralnim sredinama, ali je bio neuspesan u gradovima i onim mestima koja se nalaze blizu saobracajnica:

“Povratak je uspesan u relativno ispraznjenim prostorima, tamo gde posle odlaska Srba ni Albanci nisu bas mnogo zeleli da dodju. To znaci u ruralnim prostorima Metohije i u seoskim sredinama. Sa druge strane povratak je manje bio uspesan tamo gde su saobracajnice blizu, tamo gde su blizu veci centri sa albanskom populacijom, jer se tu Srbi teze odlucju da se vracaju, a s druge strane tu je i veca opstrukcija povratku”.

Radosavljevic predlaze sledece korake u cilju resenja problema povratka raseljenih lica:

“Apsolutno zadrzavanje pre svega onih ovlascenja i odgovornosti koje je medjunarodna misija preuzela Rezolucijom 12 44 i promena u smislu da se od pocetne ideje izgradnje multietnickog drustva, demokratizacijom, tolerancijom, podizanjem nivoa obrazovanja, u ovom trenutku predje na nesto drugo, na vladavinu prava red i zakon. U ovom trenutku nije moguce, nazalost multietnicnost onako kako je bilo, znaci da se svaki covek moze slobodno kretati kroz Pristinu, a da pri tome ne postoji mogucnost da ga neko napadne. U ovom trenutku je suzivot nesto sto je sasvim razumno resenje. Vreme koje ce izleciti i ono sto se desavalo 1999. godine, sigurno ce da popravi to stanje, ali to nece biti tako brzo. Ja sam ocekivao da ce biti brze, ipak ne moze”.
XS
SM
MD
LG