Dostupni linkovi

Moć bosanske tradicije


Petak, 10. septembar 2004. godine
Petak – dan kontradiktornosti za mene. Isprepliće se osjećaj umora i ushićenja zbog vikenda, zasićenje obavezama i radost planiranja ono malo vremena posvećenog porodici. U Centrima civilnih inicijativa (CCI) vrije od posla. Predizborna kampanja traje, a danas, konačno, nakon višednevnog putovanja po gradovima BiH, došao red i na uredski posao, kome se uistinu radujem.
Obradovao me je glas dugogodišnje prijeteljice iz Sarajeva i vijest da će nas posjetiti tokom vikenda.

Subota, 11. septembar 2004. godine
Budi me šapat mojih Dine i Ene, koji uporno smišljaju kako da mamu i tatu nagovore da im kupe macu.
Kako se samo radujem mirnoj kafi s mužem na svojoj terasi, a septembarsko sunce u Mostaru oprezno najavljuje dolazak jeseni.
Kafa kraća nego obično. Večeras dolaze gosti i vrijeme je da pokažem, još uvijek u Bosni, najvažnije kvalitete žene – kvalitete dobre domaćice. Dok me guši miris deterdženta, koji je brzo zamijenio miris kafe, razmišljam:
Juče – kreator novog, demokratskog društva, a danas ono što je bila i moja pranena. Čudno, ali uživam u toj transformaciji.Velike li moći bosanske tradicije!
Predveče dolaze prijatelji. Bože kako im je porasla kćerka! Zar zaista ne možemo naći vremena jedni za druge malo češće?

Nedjelja, 12. septembar 2004. godine
Zajednička šetnja Mostarom. Moje Sarajlije se žale na vrućinu, ali svejedno žurimo prema Starom gradu. Njihov prvi susret sa Starim. Pogled sve govori. A na mostu, dvojica kršnih momaka spremni za skok, možda i posljednji u ovoj sezoni. S tugom pomislim na dolazak hladnih dana. Turisti znatiželjni za skok, ali ne i za 20 KM kojima ga trebaju ispratiti.
Popodnevna kahva s rahat lokumom u Blagaju, na Tekiji. Naša česta lokacija. Idealna za vrijeme s prijateljima i porodicom.

Ponedjeljak, 13. septembar 2004. godine
Pripremam nekoliko događaja, štand u Banjoj Luci, Tuzli, radio i tv emisije, saopštenja za javnost…
Puni entuzijazma našim sugrađanima sugerišemo da izađu na izbore, ukazajući na važnost direktnog izbora općinskih načelnika, za koji smo se toliko borili posljednjih godinu i po dana. Ubijedila sam sebe da će ovi izbori donijeti nešto bolje.
Uvijek se raduje susretu s ljudima iz raznih krajeva BiH, s ljudima koji ne posjećuju okrugle stolove, seminare, koji nemaju napament naučen tekst koji trebaju izgovoriti. Iznova se uvijek divim tom mudrovanju bosanskog čovjeka, koji na tako jednostavan način opiše situaciju u BiH, tako da tačno proživim i oslikam svaku njegovu riječ - jer je životna i narodna.

Utorak, 14. septembar 2004. godine
Lokalni patriotizam ili ne, ali nigdje nema jutarnje kafe i razgovora kojim je zaslađena kao u našem uredu.
Kratko, ali slatko!
Gledam propagandni materijal naših političkih stranaka. Lokalni izbori, a oni nude rješenja za svjetske probleme.
Pripremamo forume kandidata u nekoliko općina. Odličan način da građani upoznaju kandidate za načelnika svoje općine. Osjećam da zaista doprinosimo u stvaranju zdravog demokratskog društva, makar to bili i počeci.
Moja Ena je dobila prvu peticu u ovoj školskoj godini. Ponovo pitanje o maci u stanu postaje aktuelno. Lobiranju se sada pridružio i tata.

Srijeda, 15. septembar 2004. godine
Dan ispunjen razgovorima o medijima iz bosanskohercegovačkog manjeg entiteta. Posljednji pregovori i potvrđivanja dolaska na naš štand onih koji se danas smatraju utjecajnima, a u isto vrijeme ni na koji način povezanim sa političkim opcijama u BiH. Nimalo lak posao!
Zadovoljna i sretna što radimo kampanju za sve građane BiH, bez obzira iz kojeg entiteta da su, dolazim kući.
Dok pakujem stvari, moj petogodišnji Dino, svojim pitanjem, kao hladnim tušom, vraća me u bh svakodnevicu: “Mama, jesam li ja Hrvat ili musliman?” – pitali ga, kaže, njegovi drugovi.

Četvrtak, 16. septembar 2004. godine
Sinoć smo kasno doputovali u Banju Luku. Dobrodošlicu su nam poželjeli političari sa predizbornih billboarda porukama “Srpsko srce”, “Živjela Srpska”, itd.
A na štandu, u srcu Banje Luke, građani sa svojim banjalučkim, istim kao i mojim, mostarskim problemima.
Iza nas još jedna uspješna aktivnost. A ja žurim kući, očekujući još koju peticu, iako ovih dana, kao mama, ja ne zaslužujem čistu peticu.

Petak, 17. septembar 2004. godine
Petak. Osvanuo još jedan u nizu sunčanih i lijepih dana u Mostaru. Donijela sam čvrstu odluku. Ovaj vikend bez javnosti i daleko od javnosti.
XS
SM
MD
LG