RSE: Što su vaše aktualne aktivnosti u Crnoj Gori danas?
POLJANIĆ: Redoviti konzularni poslovi, da ih ne nabrajamo, obavljamo sve ono što je u nadležnosti generalnog konzulata.
RSE: Sa problemima ili bez problema?
POLJANIĆ: Uglavnom bez problema.
RSE: Hrvatska nacionalna zajednica u Crnoj Gori koncentrisana je u najvećoj mjeri u Boki Kotorskoj. Imate direktne kontakte, imate uvid, kakva je pozicija ove i ostalih manjina u Crnoj Gori po vašem mišljenju?
POLJANIĆ: Hrvatska nacionalna manjina u Crnoj Gori, prema nekim razmišljanjima, broji do 15 tisuća etničkih Hrvata. Oni su prvi put nakon Drugog svjetskog rata na neki način organizirani u Hrvatskom građanskom društvu u Kotoru i djeluju kroz društvo Napredak u Tivtu. U Tivtu postoji i stranka, Hrvatska građanska inicijativa. Prije godinu dana su počeli izdavati mjesečnik, što je dobro. Njihov status danas je sasvim sigurno bolji nego u zadnjih sto godina.
RSE: Što ljudi najčešće izražavaju ili traže dolazeći u konzulat Republike Hrvatske u Kotoru?
POLJANIĆ: Sve ono što im treba. Prije su dolazili po vize, po putovnice, po utvrđivanje državljanstva i sve ostalo što je u nadležnosti konzulata.
RSE: Kakvi su vaši odnosi i kontakti sa crnogorskom vlašću otkako ste započeli svoju konzularnu djelatnost u Crnoj Gori?
POLJANIĆ: Odlični. Ne znam da li ste zadovoljni samo jednom riječju. Odnosi između Hrvatske i Crne Gore su iz dana u dan sve bolji i bolji.
RSE: Koliko se Crna Gora mijenja u demokratskom smislu iz ugla jednog konzula, čovjeka koji dolazi iz druge države?
POLJANIĆ: Nema nikakve dvojbe da su to promjene na bolje. One su toliko uočljive da je to nemoguće komparirati Crnu Goru danas i Crnu Goru prije deset ili pet godina. Iz dana u dan je ona sve demokratskija i demokratskija, što ohrabruje.
RSE: Liberalizacija viznog režima rezultirala je brojnim turističkim posjetama građana Hrvatske Crnoj Gori i u obratnome pravcu. Imate li podatke o broju posjetilaca i o tome kako se odvija promet na Debelome Brijegu?
POLJANIĆ: Nemam prave podatke, jer ih je vjerojatno i nemoguće imati. Danas je promet na Debelom Brijegu u oba pravca, i što se tiče Crne Gore prema Hrvatskoj, i Hrvatske prema Crnoj Gori, toliko intezivan. Svi ti prijelazi i granice su danas normalna stvar. Crnogorci idu u Hrvatsku, Hrvati idu u Crnu Goru. Svaki dan se po Crnoj Gori može vidjeti bezbroj registracija iz Hrvatske i obratno. Prije četiri i po godine, kada sam došao, to je bilo nezamislivo. Tada je bilo turista iz Hrvatske koji su došli u Crnu Goru oko dvije tisuće. To je bilo u ljeto 2000. godine. I tada je bilo vrlo pozitivno primljeno to da je toliko ljudi došlo u Crnu Goru preko Debelog Brijega. Danas taj broj čini na desetke tisuća. Ovog ljeta je u Kotoru bilo dnevno po 40 autobusa iz Dubrovnika, koji su, ili ostajali u Kotoru, ili produživali dalje. Iz godine u godinu broj raste.
RSE: Vi ste bili ratni gradonačelnik Dubrovnika. Koliko je sa razine ljudskog poimanja nečega što se dogodilo, a dogodila se agresija sa crnogorske strane na Dubrovnik, sa prostora u kojem sada živite i radite, bilo lako, ili teško, latiti se ovoga posla koji danas radite?
POLJANIĆ: Ovaj posao sam sa radošću prihvatio. Na ovaj posao sam došao iz Amerike. Prethodno sam bio u Americi četiri godine, u Njujorku. Nakon toga sam mislio ići u mirovinu, ali sam ovaj posao ipak prihvatio. Crnu Goru sam odlično poznavao i prije devedesete godine. U Crnoj Gori sam bezbroj puta bio i znao sam da u Crnoj Gori postoje i neki drugi ljudi od onih koji su sudjelovali u agresiji na Dubrovnik i jug Hrvatske. Na sreću to što sam znao u to sam se i uvjerio kada sam došao i mislim da nisam pogriješio.
RSE: Vi ste svjedočili u procesu protiv Slobodana Miloševića u Hagu. Koji su vaši osnovni utisci sa toga suđenja.
POLJANIĆ: U prvom danu sam isključivo odgovarao na pitanja tužiteljstva, takav je red. Sve ono što znam je previše malo za jedan dan. U tom danu na pitanja tužiteljstva odgovorio sam isključivo istinu. Ta istina okrivljenom Miloševiću nije odgovarala. U drugom danu je u sukobu sa mnom, u unakrsnom ispitivanju, on pokušavao diskreditirati sve ono što sam rekao, ili bar dio onoga što sam rekao. Mislim da nije uspio, niti je mogao uspjeti, jer istina je na mojoj strani. Svako slovo koje sam izrekao bilo je istinito.
RSE: Vi ste zadovoljni time kako ste nastupili na tom suđenju.
POLJANIĆ: Čovjek je zadovoljan kada može reći nešto u prilog istini, ali sam rekao jedan jako mali dio istine. Radilo se samo o dva dana, o jednom danu sa tužiteljstvom i o drugom danu sa okrivljenim. Rekao sam samo istinu i nemam se čega sramiti i nemam za čim žaliti.
RSE: Zanimalo bi nas dokle se stiglo sa projektom obnove Hrvatskog kulturnog centra u Kotoru?
POLJANIĆ: Tu je zapelo, ali isključivo na pronalaženju prostora. Kada se pronađe adekvatan prostor projekt će se realizirati, nadam se na sreću i zadovoljstvo tih ljudi u Boki.
RSE: Boka Kotorska je po mnogo čemu impresivna. Što na vas ostavlja poseban utisak i kako jedan konzul provodi svoje vrijeme u Crnoj Gori?
POLJANIĆ: Boka je jedinstvena i na svoj način čudesna. Slobodnog vremena malo imam i preko vikenda sam uglavnom doma. Imam jako puno poznanstava i dosta prijatelja. Navečer izađem prošetati sa već uhodanim društvom i provedem dva tri sata s njima. Ostalo slobodno vrijeme provodim u čitanju.
RSE: Ribanje, vino, školjke, klape?
POLJANIĆ: To je preko vikenda i vinogradi i vino i ribanje. Najviše vremena provodim u vinogradu.
POLJANIĆ: Redoviti konzularni poslovi, da ih ne nabrajamo, obavljamo sve ono što je u nadležnosti generalnog konzulata.
RSE: Sa problemima ili bez problema?
POLJANIĆ: Uglavnom bez problema.
RSE: Hrvatska nacionalna zajednica u Crnoj Gori koncentrisana je u najvećoj mjeri u Boki Kotorskoj. Imate direktne kontakte, imate uvid, kakva je pozicija ove i ostalih manjina u Crnoj Gori po vašem mišljenju?
POLJANIĆ: Hrvatska nacionalna manjina u Crnoj Gori, prema nekim razmišljanjima, broji do 15 tisuća etničkih Hrvata. Oni su prvi put nakon Drugog svjetskog rata na neki način organizirani u Hrvatskom građanskom društvu u Kotoru i djeluju kroz društvo Napredak u Tivtu. U Tivtu postoji i stranka, Hrvatska građanska inicijativa. Prije godinu dana su počeli izdavati mjesečnik, što je dobro. Njihov status danas je sasvim sigurno bolji nego u zadnjih sto godina.
RSE: Što ljudi najčešće izražavaju ili traže dolazeći u konzulat Republike Hrvatske u Kotoru?
POLJANIĆ: Sve ono što im treba. Prije su dolazili po vize, po putovnice, po utvrđivanje državljanstva i sve ostalo što je u nadležnosti konzulata.
RSE: Kakvi su vaši odnosi i kontakti sa crnogorskom vlašću otkako ste započeli svoju konzularnu djelatnost u Crnoj Gori?
POLJANIĆ: Odlični. Ne znam da li ste zadovoljni samo jednom riječju. Odnosi između Hrvatske i Crne Gore su iz dana u dan sve bolji i bolji.
RSE: Koliko se Crna Gora mijenja u demokratskom smislu iz ugla jednog konzula, čovjeka koji dolazi iz druge države?
POLJANIĆ: Nema nikakve dvojbe da su to promjene na bolje. One su toliko uočljive da je to nemoguće komparirati Crnu Goru danas i Crnu Goru prije deset ili pet godina. Iz dana u dan je ona sve demokratskija i demokratskija, što ohrabruje.
RSE: Liberalizacija viznog režima rezultirala je brojnim turističkim posjetama građana Hrvatske Crnoj Gori i u obratnome pravcu. Imate li podatke o broju posjetilaca i o tome kako se odvija promet na Debelome Brijegu?
POLJANIĆ: Nemam prave podatke, jer ih je vjerojatno i nemoguće imati. Danas je promet na Debelom Brijegu u oba pravca, i što se tiče Crne Gore prema Hrvatskoj, i Hrvatske prema Crnoj Gori, toliko intezivan. Svi ti prijelazi i granice su danas normalna stvar. Crnogorci idu u Hrvatsku, Hrvati idu u Crnu Goru. Svaki dan se po Crnoj Gori može vidjeti bezbroj registracija iz Hrvatske i obratno. Prije četiri i po godine, kada sam došao, to je bilo nezamislivo. Tada je bilo turista iz Hrvatske koji su došli u Crnu Goru oko dvije tisuće. To je bilo u ljeto 2000. godine. I tada je bilo vrlo pozitivno primljeno to da je toliko ljudi došlo u Crnu Goru preko Debelog Brijega. Danas taj broj čini na desetke tisuća. Ovog ljeta je u Kotoru bilo dnevno po 40 autobusa iz Dubrovnika, koji su, ili ostajali u Kotoru, ili produživali dalje. Iz godine u godinu broj raste.
RSE: Vi ste bili ratni gradonačelnik Dubrovnika. Koliko je sa razine ljudskog poimanja nečega što se dogodilo, a dogodila se agresija sa crnogorske strane na Dubrovnik, sa prostora u kojem sada živite i radite, bilo lako, ili teško, latiti se ovoga posla koji danas radite?
POLJANIĆ: Ovaj posao sam sa radošću prihvatio. Na ovaj posao sam došao iz Amerike. Prethodno sam bio u Americi četiri godine, u Njujorku. Nakon toga sam mislio ići u mirovinu, ali sam ovaj posao ipak prihvatio. Crnu Goru sam odlično poznavao i prije devedesete godine. U Crnoj Gori sam bezbroj puta bio i znao sam da u Crnoj Gori postoje i neki drugi ljudi od onih koji su sudjelovali u agresiji na Dubrovnik i jug Hrvatske. Na sreću to što sam znao u to sam se i uvjerio kada sam došao i mislim da nisam pogriješio.
RSE: Vi ste svjedočili u procesu protiv Slobodana Miloševića u Hagu. Koji su vaši osnovni utisci sa toga suđenja.
POLJANIĆ: U prvom danu sam isključivo odgovarao na pitanja tužiteljstva, takav je red. Sve ono što znam je previše malo za jedan dan. U tom danu na pitanja tužiteljstva odgovorio sam isključivo istinu. Ta istina okrivljenom Miloševiću nije odgovarala. U drugom danu je u sukobu sa mnom, u unakrsnom ispitivanju, on pokušavao diskreditirati sve ono što sam rekao, ili bar dio onoga što sam rekao. Mislim da nije uspio, niti je mogao uspjeti, jer istina je na mojoj strani. Svako slovo koje sam izrekao bilo je istinito.
RSE: Vi ste zadovoljni time kako ste nastupili na tom suđenju.
POLJANIĆ: Čovjek je zadovoljan kada može reći nešto u prilog istini, ali sam rekao jedan jako mali dio istine. Radilo se samo o dva dana, o jednom danu sa tužiteljstvom i o drugom danu sa okrivljenim. Rekao sam samo istinu i nemam se čega sramiti i nemam za čim žaliti.
RSE: Zanimalo bi nas dokle se stiglo sa projektom obnove Hrvatskog kulturnog centra u Kotoru?
POLJANIĆ: Tu je zapelo, ali isključivo na pronalaženju prostora. Kada se pronađe adekvatan prostor projekt će se realizirati, nadam se na sreću i zadovoljstvo tih ljudi u Boki.
RSE: Boka Kotorska je po mnogo čemu impresivna. Što na vas ostavlja poseban utisak i kako jedan konzul provodi svoje vrijeme u Crnoj Gori?
POLJANIĆ: Boka je jedinstvena i na svoj način čudesna. Slobodnog vremena malo imam i preko vikenda sam uglavnom doma. Imam jako puno poznanstava i dosta prijatelja. Navečer izađem prošetati sa već uhodanim društvom i provedem dva tri sata s njima. Ostalo slobodno vrijeme provodim u čitanju.
RSE: Ribanje, vino, školjke, klape?
POLJANIĆ: To je preko vikenda i vinogradi i vino i ribanje. Najviše vremena provodim u vinogradu.
