Prvi septembar je po tradiciji pocetak skolske godine u Sjevernoj Osetiji na jugu Rusije. Na stotine djaka, roditelja i nastavnika okupilo se ujutro u dvoristu skole broj 1. u Beslanu gradicu od 30 hiljada zitelja. Konvoj od tri vozila sa teroristima ciji se identitet ni polaziste jos ne znaju stize u skolu. Prema tumacenju ruskog drzavnog tuzioca generala Vladimira Ustinova evo sta se potom desilo:
“Posto su stigli u Beslan, dovezli su se do skolskog dvorista i po naredjenju vodje koga su zvali “pukovnik“ opkolili su ucenike i odrasle i sve okupljene na trgu utjerali ih u skolu.”
Taoci su potom odvedeni u fiskulturnu dvoranu. Nekoliko sati vlada haos. Po zvanicnim tumacenjima otmicari traze oslobadjanje lica uhapsenih nakon napada u susjednoj Ingusetiji. Takodje zahtijevaju da iz Moskve stigne poznati djeciji ljekar Leonid Rosalj.
Prezivjeli taoci kazu da su bili prinudjeni da bez najmanjeg pokreta sjede dok otmicari u svakom kutku skole postavljaju minsko polje. Za sada nije jasno kako su teroriosti uspjeli da unesu oruzje i eksploziv. Prema tvrdnjama ruskih vlasti, otmicari su nosili arsenal sa sobom. Taoci tvrde da su ekslploziv ranije sakrili u skoli. Popodne u Beslan stizu ruski komandosi - pripadnici Spetsnaza. Otmicari u pisanoj poruci navode kljucni zahtjev-povlacenje ruskih snaga iz Cecenije.
Ahmad Zakajev, portparol cecenskog separatistickog vodje Aslana Maskadova, u izjavi nasem dopisniku osudjuje otmicu isticuci:
“Navodi da je predsjednik Maskadov umijesan u ovaj teroristicki cin su dio kampanje dezinformacija. Dio iste kampanje su i navodi ruskih zvanicnika da su medju teroristima placenici iz arapskih zemalja i Afrike.”
Rusija u predvecerje prvog dana krize trazi hithu sjednicu Savjeta bezbjednosti. U cetvrtak otmicari vode pregovore s doktorom Rosaljem. Sadrzina tih pregovora nije poznata. Savjet bezbjednosti u zajednickom saopstenju osudjuje otmicu. Oko podne prvi put se oglasava ruski predsjednik Vladimir Putin:
“Nas glavni zadatak je da spasimo zivote talaca. Sve akcije nasih snaga na spasavanju otetih posvecene su tom cilju.”
Popodne se u pregovore ukljucuje bivsi predsjednik Ingusetije Ruslan Ausev. Uskoro dolazi do oslobadjanja 26 talaca.
Ausev uvece zove telefonom Zakajeva, trazeci da Aslan Maskadov intervenise. Iz kancelarije odmetnickog cecenskog vodje u Londonu stize saopstenje u kome se osudjuje uzimanje talaca. Ruski mediji cute. Noc izmedju cetvrtka i petka protice u uzurbanim kontaktima sa predstavnicima Maskadova koji prema tvrdnjama njegovih saradnika nudi svaku pomoc da se kriza okonca bez prolijevanja krvi.
Oko podne lokalne vlasti sastaju se sa rodbinom talaca i saopstavaju da je u skoli vise od 500 djece i odraslih. To je gotovo dvostruko u odnosu na prvobitne informacije, ali jos uvijek daleko od istine da je u skoli zatoceno oko 1200 ljudi.
Kidnaperi nude evakuaciju desetak tijela. Rijec je ubijenima prilikom zauzimanja skole. To je zapravo pocetak kraja krvave drame. Dok ekipe za hitnu pomoc izvlace zrtve, u skoli odjekuju dvije snazne eksplozije i pocinje haos. Zestoka vatra sa obje strane i usred te vatre na stotine uspanicenih talaca. Tako bar kazu autori zvanicnog scenarija. Isti izvori su najprije saopstili da je nekolicina terorista uspjela da umakne i da su trojica uhvaceni. Medju otmicarima ima stranih placenika. To kasnije nije dokazano.
Drzavna televizija prikazuje jednog od uhvacenih otmicara. Njegova prica slaze se sa Ustinovljevim izvjestajem Putinu. Napad su planirali cecenski separatisticki lidri Aslan Maskadov i Samil Basajev.
Nezvanicne verzije svega sto se desilo su drugacije. Dnevnik “Izvjestija” ciji je reporter bio na licu mjesta tvrdi da nije bilo eksplozija koje su bile uvod u katastrofu. Ocevici navode da je pucnjavu zapocela rodbina otetih i da je vatrom iz ruskog tenka srusen dio krova skole. Ruski vojni analiticar Pavel Fegenhauer sumnja da je verzija koju nudi Kremlj o neplaniranom napadu na skolu tacna. Brza akcija ruskih helikoptera ide u prilog ovoj tezi.
“Iako postoji vazduhoplovna baza u Beslanu, znam koliko vremena je potrebno da se izdaju naredjenja pilotima. Cak i u slucaju da su helikopteri bili snabdjeveni gorivom, naoruzani i da su piloti spontano donijeli odluku, ipak su morali cekati instrukcije. Moralo je postojati naredjenje. Dok se piloti ukrcaju i masine zagriju, helikopteri nisu mogli stici brze od pola sata ili cak duze.”
U beslanskoj rosomonijadi ostaje nejasno i jesu li otmicari od prvog minuta bili spremni da poginu. Oni su trazili povlacenje vladinih snaga iz Cecenije, iako Kremlj tvrdi da nisu imali nikakve zahtjeve.
Na kraju krajeva, ostaje dilema isplati li se postavljati previse pitanja. Urednik Izvestije Raf Sakirov kaze da je prinudjen na ostavku jer je izdavac lista ocijenio da su reporteri dali negativnu sliku krize.
Dopisnik Radija Slobodna Evropa Andrej Babicki je uhapsen u Moskvi kako ne bi mogao da izvjestava iz Beslana. Ana Politikovskaja, koja je reportersku slavu stekla u Ceceniji kaze da je otrovana tokom leta za Beslan i da se probudila u bolnici. Ruslan Ausev, covjek koji je najvise kontaktirao sa otmicarima je nestao. Njegov mobilni telefon je danima iskljucen.
