Dostupni linkovi

Kako ići ka evropskim integracijama, a istovremeno stajati u mestu?


Ko se kandidovao – kandidovao se: izborne liste za lokalne izbore u Srbiji, kao i za pokrajinske izbore na teritoriji Vojvodine predate su, i sada preostaje još samo da se istrpi desetak dana intenzivnog medijskog, parlamentarnog i ko zna još kakvog prepucavanja, a nakon toga će uslediti biračka presuda. I ko god dvadesetog septembra osvanuo kao pobednik odnosno gubitnik, to neće biti bez dalekosežnih reperkusija na odnose političkih snaga na državnom nivou, kao i na sudbinu Koštuničine vlade, koja bi se mogla naći pred padom usled hroničnog deficita biračke, a moćda i skupštinske podrške, a sve to pre nego što su mnogi građani uopšte počeli da primećuju samo njeno postojanje, odnosno delovanje.

To što Vlada gotovo da i ne postoji kao suvisla celina, nego samo kao mehanički zbir svojih ministara - od kojih je dobar deo zaista nepodnošljivo živopisan čak i za rastegljive srbijanske standarde – delom je posledica nezgodne aritmetike sa poslednjih parlamentarnih izbora, ali je ipak pretežno posledica suštinske konfuzije i vrednosne pometenosti vodeće političke snage u njoj, one koja uporno traga za magičnom formulom drvenog gvožđa: kako ići ka evropskim integracijama, a da istovremeno stojiš u mestu. Pošto se odgonetka ovog alhemičarskog problema ni ne nazire, Srbija i dalje šlajfuje u mestu, kako sa nasušnim ekonomskim reformama, tako i sa političkim pitanjima, pre svega u pogledu saradnje s Tribunalom u Hagu. Premijer Koštunica napokon je, posle pola godine na vlasti, procedio kroz zube da bi se haški begunci trebali dobrovoljno predati i tako svoju otadžbinu poštedeti muka, ali još nije u svojoj specifičnoj evoluciji došao ni blizu odgovora na pitanje – šta će biti, dakle: šta će država i zakon da urade, ako ovi ipak izignorišu njegov ljubazni poziv i nastave da hajdukuju.

Jedino što je prilično sigurno jeste da do lokalnih izbora niko neće povlačiti nikakve prenagljene poteze. Samo, šta ako nakon njih bude jasno da je republičkoj vladi odzvonilo? Onda ćemo imati mučni interregnum do vanrednih izbora, u kojem vlada u ostavci neće nalaziti za shodno da bilo šta čini – što doduše neće biti neka dramatična promena – nego će gledati da vruć krompir uvali svojim naslednicima, a radikalizam i unutrašnje socijalno nezadovoljstvo i političko-nacionalističke frustracije će rasti, baš kao i spoljni pritisak da se Srbija konačno odluči pripada li matičnom kontinentu ili i dalje pluta u vakuumu.

Bilo kako bilo, hajde da prvo sačekamo ishod lokalnih izbora, u skladu sa krilaticom “radi lokalno – misli globalno”. A gledano “globalno”, Srbija je već odviše dugo kategorija za sebe, bez snage da se napokon uvrsti u istu ligu makar sa svojim inače ne baš preterano reprezentativnim susedima.
XS
SM
MD
LG